Krećemo u pustolovinu

Gledam te, dječače moj.
Još jučer bio si moja beba mala.
Pred mojim očima postaješ predivan dječak.
Zdrav, nasmijan, radoznao, sretan.
Pa u sebi prošaputam:
- Dragi Bože, hvala!

I danas, još više nego jučer
za tvoju sreću sve na svijetu bih dala.
Moj si ponos, i najljepši ostvareni san.
Satkan od ljubavi, želje, najdražih trenutaka.
U sebi još jednom ponovim:
- Živote moj, hvala ti, hvala!

Kao i sa starijom sekom tvojom
uzbuđenje je ogromno, srce k'o kuća,
veselim se tvojim novim pustolovinama
k'o slatkišima kad sam bila mala.
Ponosna sam na tebe neizmjerno!
Sine moj, što postojiš, hvala!