Nikad saznati nećeš

Sve što ti nisam stigla reći
zabilježit ću u jedno duže pismo
zatvoriti ga i zapečatiti posljednjom suzom
da ga nikad doista ne pročitaš.

Kuvertu ću staviti u zagrljaj plišanom medi
onom što uspomene naše nosi
čije smeđe, meko, utjehom satkano krzno
čuvat će svaku ispisanu riječ od znatiželjnih pogleda.

Velikog ću plišanca umotati u prozirni celofan
i zavezati debelom špagom u dupli čvor
da ga nitko ne može, ni da poželi, otpetljati.
Na vrhu neka blista crvena mašna.

Tako oku vidljiv, srcu blizak, nedohvatljiv,
predivan poklon, za dragu mi osobu
stavit ću na ormar zadnje sobe što rijetko otvaram.
Tek kao podsjetnik na neke prošle dane.