Putniče!

Plovi, prijatelju
putuj beskrajnim salašima,
spajaj sivila tuđih neba
s plavetnilom svojih oceana.
Željama se hrabro okruži.

Crtaj nepostojeće duge
u tisućama nepoznatih nijansi,
kupuj šalove pletene šibljem snova
visoko digni zastave neovisnosti.
Zgrabi sve što ti život pruži.

Staze popločaj kamenjem dostojanstva
označi ih šarolikim putokazima sreće,
pješači nemogućim stranputicama
odvaži se do neizmoglosti.
Sve prebrzo teče, baš kao i divlja rijeka.

Kad stigneš pred finalnu scenu
loše režiranog autobiografskog filma,
da nakloniš se zadovoljno publici
u baršunastim naslonjačima uzvikom srca:
"Živio sam punim plućima. I neka sam. Neka!"