samosanacije

Samosanacije, u cijelosti nastale ovdje, izdale su me još jednom.
Drugi put - u Beogradu.
A s odmakom od dvije godine ja sam ista ona - uvijek druga ja,
spremna dvaput potcrtati... linijom od zapada prema istoku,
da su neki osjećaji spektakularni sveijedan put.

Danas je cmoljavo jutro u Zagrebu,
a negdje u Suzani Matić opet grebe Tessa K. koja hoće van,
trenutno potpuno ne-dva-smisleno sretna.

Smilila se ljetu
nadi umilila
srce umirila
iz redova između
plima miline
slova mi se razmillila
otočkim miljama
Silna
ova
mliječ ženske riječi
milion isprepletenih snova
umilnog zova
vabi me k sebi
heklani milje od bijele čipke
što buđenje priječi
al' samo jedan san nježan
svilen
zamiluje mi tijelo
rame, leđa, dlan
svaki moj maleni dio
mliječnim svjetlom pokriven
mlad Mjesec je nadamnom
a ja milost molim
jer taj san
taj Mjesec
On mi je saliven
i kaže mi Mala
kaže mi mila
znam mlačno je jutro
doli mlitavo more
al' ja gledam gore
i mislim u sebi
mileno moje
miruj mi tu
ne dam te nikom
ni milom
ni silom svih drugih ti mijena
preostalih dana
što mlin ih već melje
jer kad i odeš
ja čuvam te stihom
a sad me pomiluj
k'o mlijeko uzavri
od zemlje zamijesi
zagrizi, skini
izvuci me iz mog slanoga mora
pa digni k sebi
u zrak rasplini...
jer ovo sad je
milina u Milni