samosanacije

...

ovu sam noć prespavala uz pomoć farmakoindustrije...
i mora da joj je, sebi prepuštenoj noći, bilo čudno bez mene.
navukle smo se jedna na drugu.
ali ima to i dobrih strana, ta kapsulirana farmakoindustrija;
otupljuje intenzitet mandragore.
jer mirisni tragovi koje ostavljem posvuda... samorazarajući, drugograzarajući...teško ih se poslije riješiti.
i sad još da je samo umrtviti receptore, pa uspješno odglumiti današnje retke iz Radnog staža.

ovako dok pišem, osjećam se kao u djetinjstvu kad bi me nakratko ostavili samu i kad bih na par sati smjela biti čudna koliko mi se htjelo...
iako.. iskustvo je pokazalo da su riječi mahom nepotrebne i od svega najsposobnije pokvariti što god da se nudi.

to da me se može kupiti riječima, mjera je moje, ni pamuk, ni moher, jeftinoće.