| < | srpanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
nisam ni znala kako je grozan osjećaj kad cijeli dan misliš "a baš bi išla pisat na blog, dok su još svježi svi dojmovi iz ovog čarobnog mjesta koji je sa stvarnim svijetom povezan samo 3 minute dnevno, kad se čujem s mamom", i kad putem iz kampa prema gradu čak i smisliš o čemu bi tako rado pisala, i još ostaneš oduševljena otkrićem da je ipak moguće penjat se i mislit istovremeno, a onda dođeš u kafić sa kompovima, uhvatiš jedan prva i skužiš da danas ne otvaraju ni ulaz na blog.hr, opet pod izlikom da se radi o stranici nepoćudnog sadržaja. i pošalješ nekim kretenima koji su za to kao zaslužni komentar sadržaja "????????!!!!!!!!!!!!!!!!" jer ne možeš smislit ništa pametnije od toga - što je, zaboga, nepoćudno na www.blog.hr?! al dobro, tu sad ne mogu ništa, jer ovdje nema nikoga ko s tim kompovima ima ikakve veze. konobarica nema pojma ni o čemu govorim, ni zašto psujem. a ja svih 5 dana što sam tu nisam bila toliko uzrujana. a da se razumijemo, već 5 noći spavam na kvrgavom tlu, (sijeno koje smo postavili ispod šatora već se odavno stislo i opet se osjete grančice i kamenčići koje smo bili lijeni skloniti), i već 3 dana jedem samo pržene srdele, jer je to jedina hrana koju si mogu priuštiti ovdje, a da nije sendvič, i tuširanje toplom vodom mi je samo lijepa uspomena. a te su stvari "dio jedinstvenog doživljaja", što će reć da sam prag tolerancije podigla na najvišu moguću razinu. i onda dođem tu i ne mogu napisat na blog šta sam tila, i želim nekoga ubit. a tila sam, dakle, pisat o tome kako su ovdje svi taaako krasni. evo, dok smo se penjali maloprije, stali smo kod neke žene kupit po' kila šljiva. i žena nam je stavila više od po' kila odma na početku, a naplatila kao po kila. i uzmem ja iz novčanika iskopat 6kn u gvožđu, jer je već predzadnji dan, i broj papira je masu manji od broja kovanica. i brojim marljivo i polako, a žena se smije i kaže da tako i ona sebi istrese u šaku i broji. i složimo mi 6kn od kovanica po 50 i 20 lipa, a onda ona zagrabi jos šaku šljiva jer smo joj, eto, simpatične. i šta da joj čovjek kaže.. jutros sam u kampu išla pitat tipa koji radi na recepciji imaju li još današnjeg festivalskog biltena, i zateknem ga kako ga upravo čita. veli "e, nema vishe, ali mogu ti dat moj kad ga pročitam, dođi za minut" nalazim se u gradu di su svi tako nevjerojatno mladi, ako ne doslovno, a onda barem duhom, i niko se ne ljuti ako mu u ponoć pozvoniš na kućna vrata da kupiš litru vina. kako ću se nakon toga vratit u nadrkani split, ne želim niti razmišljat. inače, uspili smo se smjestit u krajnji dio kampa, koji smo nazvali "šumarak skriveni" što bi nas učinilo valjda malim mevjedima. ekipa u šumarku si je dala truda da skupe sve gajbe, daske i velike kamene po gradu, kako bi složili par klupica i stolica di neko konstantno igra belu. očito su iskusniji u ovakvim stvarima od arksi i mene, jer su se sjetili ponijet plinsko kuhalo i nešto suđa, tako da se stalno kuva neka kava. i, naravno, gitara. i još se danas pojavio jedan fascinantan lik imenom "ester" koji je, navodno, smislio "odu ferovcima". u iskušenju sam da objavim stihove, barem refrena, jer sam samo to uspila zapamtit, ali nisam sigurna bi li mi zamjerio da pustim to u javnost tek tako. i zaključno: donirala sam ministarstvu kulture 40kn kupivši dvije majce "ne pitaj što ministarstvo može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za svoje ministarstvo" dobra ideja, svakako... |
|
..svojedobno sam naišla na članak na www.index.hr o englesko-hrvatskom rječniku kojeg su izdali na odsjeku za informatologiju, kao, hrvatski prijevodi pojmova vezanih za računala. zove se, pazi sad :"Pabirci redničnoga i obavjčstnîčnôga pojmovlja oko razumnih sustava" to je iz onog vremena kad su se nalazili bradati barbe izmišjat novi jezik, kako bismo mogli doć kod susjeda i pričat da nas ne razumiju (dovoljno bi bilo da je jednostavno cijela zemlja počela pričat po splitski, sto posto nas ne bi razumili u beogradu, ali ne moš to njima objasnit..) uglavnom, za one strpljivije, pružam link za čitav rječnik za one manje strpljive stavljam ovdje zanimljivije riječi algorithm = postupnik analog computer = razmjerni račůnač analysis = razgloba artificial intelligence = umjetna razumnost audio = ozvuka Beginners All-purpose Symbolic Instruction Code = BASIC početnički obćenamjenbeni znakovni obučni znakovnik bit, binary digit = dvojnica byte = slovnjak, osmak coding = uznačba computer logic = strojno mislovlje computer simulation = opňtvorba djelovanja rednikom electricity = munjěna file = datnica, spisnik, spisnica, svežnjić, svežčić, snopić, mapa, datoteka, fascikul, dossier psychology = dušňslôvlje software = naputbina  |
|
..uporno neće da mi otvori moj blog. pojavi se neki prozorčić koji kaže access restricted ili tako nešto.. a ja baš nemam običaj čitat te prozorčiće, obično samo vidim šta se desi kad pritisnem cancel, a šta kad pritisnem ok. ali neće pa neće. prebacim se na drugi komp, i opet neće i napokon pronađem strpljenja da pročitam šta piše u tom prokletom zelenom prozorčiću, i ispadne da neće da je otvori jer ima sadržaja koji nije za mlade (!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!) whatta fuck?!! sjetim se da imam negdi pri dnu onu sliku žene koja piše nešto po plaži, i vide joj se sise..i pomislim da je možda zbog toga.. pa je fino maknem.. i probam opet, ali još uvijek ne ide... pituljicu mi otvara, a mene neće, mamu mu đubretarsku. onda ispadne da neće da otvori ni leba, valjda zato šta on često stavlja sise.. ili imaju neki program koji skenira da li stranica sadrži proste riječi... i eto sad.. bzvz.... može im tastatura bit stoput prekrasno mekana, kad neće da mi otvara šta ja oću e, da, i jedno upozorenje... ono šta san pisala unaprijed, ima još jedan tekst koji će ispast večeras, ali nisam imala ni vrimena ni ideja da pišem za svaki dan do subote.. tako da, ono, sori... možda dođem opet vamo... |
|
jeeeeeej uvatila san neki internet caffe (hvala, vip, i oprostite sto sam simpa korisnik) pa ono... da taknem malo tastaturu nakon tri dana (ipak nisam onoliko ovisna kao što sam mislila, jer ova tri dana nisam nijednom pomislila "da mi je net") dojmova je već puno više nego što imam volje pisat, misto je neopisivo prekrasno, i ima naopisivo puno uzbrdica (po mojoj procjeni, 80% hrvatskih uzbrdica živi u motovunu i priča nerazumljivi istrijanski), ljudi su uglavnom ljubazni, čak i kad ti pričaju da bus od kampa do mista (ruta od 1 ipo minute) dođe 15 kuna (do prije 7 dana je bio 5 kuna), ljubazni su i kad ti lažu da jedina ljekarna u mistu radi samo dva dana u tjednu, tako su krasni ti ljudi. i ono... čini se da se šatori kote, maloprije mi se učinilo da je jedan veliki šator rodio još 4 mala, i već sam usavršila prolaženje među užadi po mraku... i večeras idem pogledaj onaj film supersize me, o tipu koji je neki vrijeme jeo samo hranu u mcdonaldsa. to je kao hit godine, ali ga jutros nisu prikazali kad je najavljeno jer nisu na vrijeme pripremili titlove (!!!!) |
danas imam 21 godinu i 6 mjeseci.. mama uvijek kaže da je znala da ću ja bit precizna u životu i da neću kasnit ljudima, jer sam se rodila na termin, i to točno u podne. to mi nekako skroz sliči na mene, da nisam znala kojem dijelu dana da naginjem, pa sam pukla u sredinu točno. podsjeća me na glupu naviku koju imam još od djetinjstva, da svaku hranu koju stavim u usta podijelim na dva dijela, i da svaka strana zubi dobije isti dio za žvakat, jer mi se jedino to čini fer.. zato ne žvačem žvake, njih ne moš podijelit.. enivej, sad sam službeno bliže 22 nego 21 što je dobro jer mi broj 21 nekako nije lega... |
|
ne mogu dovoljno naglasit svima koje poznajem: idite na zerumozga općenito jer su oni super, a danas na pitaj mirka fodora jer.. jer je mirko fodor važan i mudar čovjek koji zna više toga od magde weltrusky.. toliko |
 izvor:http://www.morsko-prase.hr/2003/index.php?option=tekst&id=197 Pokarao sam jogurt! Nezadovoljan duľinom vlastititog penisa Neki sam dan, u nedostatku komada nad kojim bih to mogao izvršiti, pokarao jogurt !!! U biti, nisam baš maznuo sam jogurt, već njegovu ambalažu. Radilo se o ambalaži "Dukatovog" Yogsi-a, koja ima široki čep. U mojoj maštovitoj glavi ideja se polako začela dok sam ispijao isti, te sam potom jedva dočekao da ga popijem, kako bih mogao izvršiti spolni čin nad njegovom ambalažom !! Nadam se da me ovi iz "Dukata" neće tužiti, a ni ambalaža nije imala ništa protiv, stekao sam dojam da je čak malčice i uživala ! U životu sam, osim pički, karao štošta: lubenice,dinje, jabuke, jastuke presavijene na pola i uvezane konopcem, tako da ga fino zabijete u sredinu i udri ! Jedini je bed što nijedan od tih artefakata još nije svršio pod naletima mog nezasitnog kurca, koji, bogu hvala, nije izbirljiv, pa u svoju kolekciju pojebanog materijala mogu ubrojiti još podosta stvari, bitno je da su mekane i bez oštrih rubova ! Jebati usisivač, poseban je gušt ! U stvari, on jebe vas, pošto vam usisava kurac koji još i vibrira da je milina, jedino morate paziti da ne svršite u njega, jer, poznato je, električni uređaji ne podnose vlagu ! O zvuku koji u tom trenutku proizvodi vaš kurac, ne bih želio previše govoriti, ukratko, čuje se kao da King-Kong neprestano ispušta vjetrove. Što li su susjedi mislili, zacijelo da mučim kakvog izvanzemaljca u svome stanu !! Strah me je to probati s snažne, vuku grinje iz tridesetpet centimetara debelog madraca ! Možete zamisliti užas koji bi me snašao kad bih nakon masturbacije ugledao samo jaja među nogama !!! Nezadovoljan sam dužinom vlastitog penisa, koji mi u punoj erekciji nažalost iznosi samo četrnaest centimetara. Kupio sam čak onu pumpu za produžavanje koja radi na principu vakuma, no nakon duže upotrebe te pumpe, počele su me hvatati vrtoglavice, a penis nikako da mi se poveća ! Samo je donekle odebljao i prošarao se žilicama, tako da je na kraju počeo nalikovati na stub obrastao bršljanom. Fuj! Frizirao sam svoju vakum-pumpu, umjesto gumene lopte na vrhu koja stvara vakum, stavio sam crijevo tako da mogu ustima usisavati vlastiti kurac, no osim upalih obraza i izbuljenih očiju ništa više nisam postigao, moj kurac je i dalje mali !! Samo da ovo ne pročita Nina S., jer, namjeravam joj se početi upucavati ! Ona je moj literarni guru, njene tekstove zbog jednostavnosti i izravnosti jednostavno smatram fenomenalnima, da imam neku vlast, uvrstio bih je u školske lektire! Ili barem u srednjoškolske. ..... I na kraju, imam pitanje za tebe, čitaoče: Smijemo li mi Hrvati uopće jebavati jogurte, ili se najprije moramo s njima (jogurtima) vjenčati ??? |
 svi nešto pišu po blogovima kako ostavljaju sve i idu na more.. e pa idem i ja ća, idem vidit taj motovun o kojem slušam svake jeseni.. ali nemojte prestat dolazit.. programirala sam da svaki dan, malo posli ponoći, izađe novi post.. nažalost, ne baš originalno moj, jer pojma nemam šta da napišem 7 dana unaprid, pa dijelim s vama neke meni zanimljive postove sa jedne newsgrupe (pretpostavljam da je ne smijem spominjat ni ja, ako ne smije index.hr.. grupa je dobivala toliko pohvala na sve strane da je zabranila da ih se više igdi spominje..ali mislim da će bit očito) istini za volju, pikabu, sve mi se čini da ovo pišem najviše radi tebe, jer ne znam ko će drugi dolazit.. svi su se išli kupat, ti jedina još njeguješ paški sir look... ooooooooukej, idem se pakirat.. |
 ispalo je da moje tijelo ne podnosi baš kad mu se naglo oduzme edo maajka.. već se tako nešto jednom desilo, išla sam u pauka na tribute to bob marley, di je trebao nastupat gore spomenuti glavonja, i di sam se ja pojavila samo radi njega, jer spadam u 0,00001% ljudi kojima je bob marley kao bob marley smrtno dosadan. jedino što mi je iole zanimljivo vezano za tog čovika je ona legenda da su mu, kad je umra, u kosi našli 300 buba. uvik sam se pitala ko je to broja, i zašto bi neko išao čeprkat bube iz dredova mrtvog čovjeka uopće.. e, uglavnom, nisam ja baš pila puno tu večer, više su ljudi mislili da sam pijana jer sam bila prelijena u pisanju poruka, pa su one stizale u nerazumljivom obliku. onda ljudi odma zaključe da sam ne znam šta, a ja mogu bit i na soku od bazge (baaazge), jer je stvar samo u tome da mi je mobitel ZAO. ali me je u nekom trenu, malo nakon što sam shvatila da ću od ede čut samo cede, a i to ako se odma zaputim doma, uhvatila užasna vrtoglavica i hladan znoj, i nisam više mogla stat na nogama nego sam izletila vani i skljokala se na ulaz u veliku menzu (menza the great). i sad sinoć.. kao, glavonja na bačvicama.. kao, idem ja.. kao, cijeli tjedan pilam okolo ko ide sa mnom na edu... na kraju dogovorila sa stanom.. e onda smo prvo zaključile da nam se ne da pljunit 50kn, i da ćemo na bačvice na piće, pa ako uvatimo štagod ede, utoliko bolje. pa smo onda zaključile da bi bilo zgodno da ja prvo svratim do nje, da zapalimo jedan (na staninom jeziku jedan joint znači tri jointa, to je valjda neki mimičanski dijalekt).. i tek što smo načeli drugi, mene oblije hladan znoj i počne mi se mantat. mogu mislit kako sam izgledala, jer se moje jadno malo sunce totalno uspaničilo. pitala me je li mi fali šećera i počela nabrajat šta sve ima u frižideru. na kraju se problem riješio kad sam sila pored otvorenih vrata... eto,vidite šta mi se desi kad ostanem bez ede... ili bez zraka..  |
a tako.. ništa.. prolinila sam se apparently.. starci su mi na mljetu od subote, i sestra i ja imamo u kući ongoing tulum.. tulum nije prava riječ, ustvari, jer tulum zamišljam kao nešto življe.. mi imamo ongoing upušavanje... alkohol nam se uglavnom koti, jer ko god dođe donese nešto, a onda se nikome ne pije.. još imam nešto pelješca od pikabuinog rođendana, a to smo slavili u subotu..e, da, i shea je izvukla iz ormara 4 votke (!!!! prepoznala je jednu šta je ostala od njenog 17tog rođendana.. niko više ne pije votku), pa je mislila organizirat star trek drinking game da se to potroši.. opet niko nije htio pit votku osim narkića (evo, spomenila sam te..;)) happy?) i onda sam se jučer probudila i neko mi je rekao da je četvrtak, što nikako nije imalo smisla. više mi je izgledalo kao utorak, i mogla sam se nekako domislit da je srijeda, ali četvrtak nikako. ma koliko razbijala time glavu, jedan je dan falio. pa sam pričala sa pikabu kojoj je isto falio jedan dan, i zajedničkim smo snagama išle rekonstruirat tjedan. ispostavilo se da je nedilja dan koji šteka, jer je se nijedna nije baš najjasnije sjećala. njoj je falila nedilja popodne, meni cijeli dan.. na kraju sam se sitila da sam cilu nedilju slagala ogrlicu od sitnih rozih perlica i da sam je na kraju poklonila evi, jer je nemam na šta nosit. dakle, od te nedilje mi nije ostala ni ogrlica, nego samo sjećanje na nju kad sam je završila... nadam se da će je eva dobro pazit.. i još sam jučer odlučila da neću pušit jer onda zaglavim na fotelji i ne mičem se. a sanjala sam nešto da su mi mišići atrofirali od toga. pa sam otišla s pikabu i trubom na more. i još smo se pjehe vraćale kući.. a jutros su mi actually počeli falit roditelji.. nekako mi se ruča s njima, neku ribu pečenu ili nešto. mama je rekla da će nam donit mušule (ilitiga pizdice), ali taman kad oni dođu arksi i ja idemo u motovun.. i dok se ja vratim, mama će ić nazad u zagreb.. baš sam grozna neka ćer, neću nimalo bit s mamom dok joj traje godišnji.. i sad dok gledam ovo gore šta piše, sve mi pari ko da to nisam pisala ja, nego pituljica. ne znam zašto sam napisala post kao pituljica. čudno. čudna je ona cijela, nisam je nikad u životu vidila, samo se pojavi na icq ponekad, i ostavi neke tragove za sobom. neki me je dan pitala zašto ne probam upisat slobodni dodatni studij portugalskog ove godine.. tako nešto meni NIKAD NE BI PALO NA PAMET..! a ona je to samo uvalila, i otišla ća na neku kavu.. i onda sam cijelo popodne šetala po kući ko profesor baltazar i radila "hmmmmmm..." i što više mislim o tome, to mi je više napeto.. pazite kad pričate s pituljicom |
waaaaaaaaah, a lino mi pisat, ali ne mogu sad samo ostavit na tome da mi štakor ima ptsp. nema više, oporavila se. oporavila se čim je dobila malo veću količinu abc sira na krauhu, i jedan komadić breskve. eto tad je počela trčat okolo..budući da je velika debela mačka privremeno napustila rezidenciju (po ovoj vrućini podnošljivo joj je spavat samo u podrumu), pečjak trenutno vlada dnevnom sobom, u kojoj se dnevno izmijeni barem 10ak ljudi.. pronašla je suepr mjestzo u polici iza knjiga, točnije iza općih enciklopedija jugoslavenskog leksikografskog zavoda i klaićevog rječnika stranih riječi. nekad spava i na knjigama, na općim enciklopedijama, glavu stavi na c-fob, a rep pruži perko iz-kzy.. iza knjiga je brlog di skuplja stvari koje su joj drage. npr, kruh, koštica od breskve, cigareta, sjemenke od trave, grančice od trave (znam, ubila bi me peta da zna da mi je štakorica hašomanka).. e, onda kad joj dosadi bit u tom brlogu prošeta po kauču i dvosjedu da pozdravi sve koji tamo sjede, i da im ukrade nešto zanimljivo.. jučer smo se posvađale jer mi je uporno napadala perlice od fima.. sinoć sam pitala sheu - di je miš, da je stavim spavat? a ona mi je promrmljala: - eno je, čita..  ovo nije pečjak, nego neki drugi štakori koji piju pivo. pečjak uopće ne voli pivo.. |
|
kad sam u zagrebu slagala narukvicu od sitnih narančastih i zelenih perlica, primijetila sam da mi stalno ispadaju iz ruke zelene perilce, a kad se sagnem da ih potražim, pronalazim narančaste.. mislila sam da imam čarobni tepih ali zadnja dva dana u splitu (totaaaaaaaalno drugi tepih) prčkam sa sitnim crnim i rozim,i roze mi non stop ispadaju, ali kad pogledam dolje, vidim samo crne.. fascinantno..  |
|
..kmeeeeeeeeeeeee znate šta je tužno? kad vam inbox zjapi prazan  tužan, jadan, vidiš da mu je teško po enti put ti reć: 0 new messages ovo je javno upozorenje za one koji su mi dužni mejl, i one koji nisu, ali bi mi skroz ono mogli poslat koju riječ... a ne da za par miseci, kad se vidimo, kažu "je je znam sve šta je bilo s tobom, čitala san ti na blogu" a ja ne mogu uzvratit... nije red... hajmo, ko će me više razveselit na starfish@online.hr |
eh, i shea je završila s ispitima, pa smo poslali tatu pavu s autom u zagreb da donese šta god nađe. donio mi je: - sheu - štakora i sve što uz njega ide - mamu - robu, cipele i knjige koje mi je bilo teško nosit prošli tjedan - kompjuter i zvučnike da se ne mučim s ovim njegovim jadom cilo lito - tepihe iz stana u zagrebu da odnesemo na kemijsko - 50g blitve, ne znajući - pitu zeljanicu iz neke super piterije putem uglavnom, glede štakora. štakorice. nisam mislila da će vožnja autom imat TOLIKI efekt na nju. ne znam da li sam dosad dovoljno naglasila koliko je to neumorno i razigrano stvorenje. nisam vjerojatno, jer nisam smatrala za potrebno. ali pečjak, kad je van kaveza, ne može stat na mistu duže od par sekundi. osim kad dobije nešto što ja zovem autističnim napadima, kad odjedanom stane, ukipi se i samo njuška, ne mrda ništa osim nosa i brkova. onda je to pusti, i opet leti s jednog kraja sobe na drugi. zna proletit toliko brzo da je ni ne vidiš, osjetiš samo vjetrić pored nogu. zna skupljat stvari po sobi i sve ih nosit ispod ormara, što smo skužili tek kad je izvukla jedan komad papira formata A4 i odvukla ga tamo. bilo je prekomično, jer se ona uopće nije vidila, mogao si vidit samo lagano zgužvani papir kako trči od kauča do ormara i zavlači se ispod. kad je u kavezu, čim čuje nečiji glas, ide prema vratima. kad misli da nema nikoga, i ne vidi da je gledamo, skakuće s jednog kata kaveza na drugi, penje se po granama, ili igra s nekom visećom šuškavom igračkom što je shea kreirala. e sad, ne znam što ju je više šokiralo, 6 sati vožnje u autu po glatkim dalmatinskim cestama, ili činjenica da je došla u neki drugi stan koji malo drugačije miriše, ili to što "malo drugačije miriše" ustvari znači "ovdje sve miriše na mačku, na onu ooooogromnu crnu mačku koju sam vidila na ulazu. to čudovište je još jučer spavalo na točno ovom stolu di su moj kavez stavili, mater im bezobzirnu" što god da je, pečjak već dva dana ne izlazi iz svoje kućice, a ako je nekako i izvučeš, leti odma na rame, di se obično zavuče kad ju je strah. i ne mrda. ne jede. tj, ne jede baš običnu hranu, ali ako joj daš kruha i sira, ipak navali. nema tog stresnog poremećaja koji će je odvuć od kruha i sira. shea je cila zabrinuta i samo kuka: "da mi je govorit štakorji smao 5 minuta, pa bi ja njoj objasnila.. da se nema čega bojat, da smo to ipak isti mi, samo je druga soba, pa ima novi prostor za istraživat..objasnila bi joj da joj nećemo pustit mačku u sobu, ali i da je mačka prelina da bi je vatala po kući.. i da se auto neće vratit još neko vrime.. i da se nema zašto bojat vode bi joj još probala objasnit, ako bi stigla.." idem joj ja probat procijukat to |
nisam mogla odolit, moram podijelit s vama još par slika koje sam našla kad sam na google upisala svoje ime... kad pomislim da sam nedavno pisala kako google nije zabavan...    između ostalog, ispada da je tena ipak često ime za pse (!!!) pa povlačim sve što sam rekla za ime rea |
 danas smo mama i ja pričale o mom imenu. ona se nešto pitala je li falila, jer kad sam se rodila, gledala me malo, i nisam joj baš izgledala kao tena. ali joj je bilo simpa ime, pa je ostavila, a onda je nekako ipak leglo. i meni je leglo, i volim ga. uglavnom. ali bilo je situacija kad sam poželila da sam nekakva ana ili maja ili martina ili nešto.. situacija A:  kad sam bila mala, odrastala sam u vrgorcu, di se za ime tena baš nije znalo, ali je zato to bila uvriježena kratica za tenisicu. što mi je donijelo hrpetinu nimalo simpatičnih nadimaka. al okej, onda sam doselila odatle. situacija B: nekad kad sam doselila u split, tržište je odjednom bilo preplavljeno proizvodima koji nose moje ime: brašno, pura, oblatne, griz... to su isto neki pokušavali iskoristit za nadimke, ali nije baš zahvalno područje, pa nisu znali šta da rade s tim. na kraju se pokazalo da od svega je to brašno imalo najviše veze sa mnom, jer ga koristim nešto češće nego što nosim patike. situacija C: sićan se kad sam prvi put vidila reklamu za časopis tena, slogan im je glasio nešto kao "časopis za modernu ženu" i nije dao naslutit koje se sranje ( e da je bar trash!) krije iza toga. sićan se da sam actually nekoliko dana bila ponosna, dok je nisam negdi prolistala. sad imi ide na živce što je moje ime pojam za sranje od časopisa, i dođe mi da ih tužim. umjseto toga, razmišljam o tome da ih pitam da mi poklone reklamni kišobran ili onaj karton šta se stavi na šoferšajbu da sunce ne tuče unutra. na to me inspirira bivši zet koji ima taj karton na kiki bombone. i još bi bilo zabavno da imam prijateljice milu i gloriju, niko nam ne bi vjerovao kad bi se predstavile.. situacija D: srećom, ovo ne reklamiraju baš na tvu, ali postoje i ulošci za inkontinenciju s mojim imenom. www.tena.com and that's all i have to say about that.  situacija E: znanstvenici sve više upozoravaju na ovisnost o solarijima. naime, ultraljubičaste zrake uzrokuju neke promjene u raspoloženju, a i općenito je moda trenutno takva, pa puno mladih djevojaka odlazi u solarij svaki dan (a nikako nije preporučljivo više od jednom tjedno, piše u tom članku). da bi naglasili da se radi o ozbiljnoj ovisnosti, dali su joj i ime - tenoreksija. opet nešto što ima veze sa mnom koliko sa brojem kukaca u turkmenistanu, budući da će svinje letit onog dana kad ja odem u solarij. pa se čovjek počne pitat jesam li ja to dobila krivo ime. ili, kako ja volim vjerovat, su svi ovi gore totalno falili... sve ću ja njih tužit još par napomena; knjige tena me nije sram, mada mi nije baš ni neka sreća.. pjesmu "udaše mi moju tenu" zbilja, ali ono, zbilja, ne volim, i molim one koji su mi obećali to pjevat na vjenčanju, da to ne rade. protiv tene štivičić još nemam apsolutno ništa. |
 sex i grad je kao revolucionarna serija. one su kao ultra moderne žene, neofeministkinje, i svijet se okrenuo naopako radi 4 cure koje side na kavi i pričaju jedna drugoj kako ih je ili nije seksualno zadovoljio njihov (trenutni) muškarac. "Carrie, Charlotte, Miranda i Samantha previše su zdrave za takav bolesni narcizam. Kako lijepo ističe književnica Camille Paglia, one su nova vrsta feministica. Ona cijelu seriju smatra velikom pobjedom unutar feminističkog pokreta, pobjedu za "veliku struju feministica koje su za seks" nad "feministicama iz osamdesetih koje su ustajale protiv pornografije, ali su u stvari bile protiv seksa"." ma revolucionarno guzicu moju.. sve je to prije 40 godina snimio - Miljenko Smoje. gledam maloprije naše malo misto (po treći, al nikako posljednji put) i uvatin scenu di u dvoru side: bepina, ona svodnica roža i susida keka. sve žene u četrdesetima. bepina, sa duvanom u ruci, namigujući, pita keku je li je još muž onako dobro zadovoljava. roža se smije, i gucne malo (orahovače, ako moram pogađat). a keka počne kukat kako joj je doša nećak, a zidovi tanki, pa se ne mogu ševit ka šta su prije. "i mogu vam reć da mi fali!" kaže, zadigne suknju i udari se po butinama, da bi naglasila prijateljicama kako je još seksi. mislim, ono... ti amerikanci uvik kasne za nama, očito.. |
obožavam ić u frizera. još uvijek me nije pustio onaj osjećaj iz djetinjstva da natpis "frizerski salon" označava portal u drugi svijet.svako šišanje podsjeti me da postoje ljudi na svijetu koji su drugačiji od ljudi s kojima se ja družim. ne bolji, ne lošiji, samo drugačiji. danas popodne se nad split naselila neka odvratna južina, odlučna da pretvori ostatak dana u trulo prebacivanje sa fotelje na kauč, a to mi se nikako nije uklapalo u onaj veseli opis koji sam napisala ranije, pa sam zaključila da je šišanje jedino što može spasit stvar. neke žene veseli shoping ili odlazak kozmetičarki, ili na masažu ili kvarcanje (takve ne poznajem, ali navodno postoje), a moj je najveći doživljaj otić kod frizerke. pogotovo kod nove frizerke. rekli su mi da se za ovaj salon ne triba nazvat tjedan dana unaprid i naručit, što je bio prvi plus. samo sam banila na vrata, i išla sam ravno na pranje kose. bila je upaljena nova tv (imaju tv) i frizerka i naučnica su gledale sapunicu (načula sam najtipičnije riječi svake sapunice: "jo soj tu verdadera madre", a iskustvo iz kasnijeg djetinjstva mi govori da se tu radi o jednoj od zadnje tri epizode) e onda se desio ključni trenutak. taman što mi je počela češljat mokru kosu, i trenutak prije nego šta me pitala što uopće želim, napravila je gestu za koju nisam sigurna da je mogu dovoljno jasno opisat riječima; na nimalo suptilan način podigla je jednu po jednu ruku i pomirisala sama sebe ispod pazuha, da vidi je li se uznojila. nije me mogla više oduševit tim pokretom. bilo je to kao da je prdnila ili izvukla gaćice iz guzice preda mnom, vrlo mi je jasno pokazala da u ovom razgovoru neće bit cenzure. imam vrlo bliske prijatelje koji mi nikad nisu dali takav znak. u idućih 5 minuta prešli smo sa razgovora o tome kako su svi deodoransi koji postoje na tržištu loši iz ovog ili onog razloga na razgovor o tome kako ona još nije bila kod ginekologa, a trebala bi, a strah ju je i neugodno joj je, a i bude je strah da će joj nać nešto i da neće moć imat dicu. onda mi je još 20 minuta pričala o porodima, o tome kako je njena prijateljica rodila, kako je njena mama rodila nju, pa kako ona ima jako bolne menstruacije.. nisam ni skužila da me šišala punih sat vremena, i fascinira me kako svo to vrime nije šutila duže od 10 sekundi. pauza od 10 sekundi nastala je kad sam spomenila da studiram psihologiju. onda me je pitala je li to znači da ću bit psiholog kad završim. nakon toga, naravno, ide govor kako je to jako zanimljivo, ail nije joj baš jasno šta se tu ima učit, a ona bi bila dobra u tome, evo da nije frizerka ona bi to dobro radila, ona prokuži ljude za tren, ima ona to neko šesto - sedmo čulo, koje ono dođe, koliko ih uopće ima.. po prvi put u životu pomislila sam da bi bilo zgodno da je profesor kolesarić tu, čisto da vidim bi li on prešutio, ili bi krenuo objašnjavat da ima u psihologiji itekoliko toga za naučit, i, ako bi se odlučio za ovo drugo, točno na koji bi način to napravio. ja joj nisam ništa rekla, samo sam pomislila da mi je drago da je postala frizerka umjesto psihologa, jer je totalno skužila kakvu sam ja frizuru zamislila. to je isto jedan način na koji možeš iskoristit svoju sposobnost da skužiš ljude, valjda. bonus iznenađenje (kao u onim reklamama: ali to nije sve!) bilo je kad sam skužila da je najbolje i najzabavnije, bilo još i najjeftinije šišanje u zadnjih..ni ne sjećam se koliko godina... vidiš, l.d., da lova ne kupuje najbolje stvari.. |
 pravo ljeto dolazi u nekoliko oblika.. jedan je, npr, kad te tata probudi ujutro u 8, da krenete što ranije na more, da izbjegnete gužvu, pa grintaš dok pijuckaš kavu jer si sinoć kasno legla, ali grintaš samo iz navike da to radiš prije 9, jer ustvari znaš da će ti, čim namirišeš ono more, bit drago što nisi ostala u krevetu. pa se lagano vozikate 40 minuta do medića, jer je samo tamo pravo kupanje na pravoj plaži sa pravim morem. uhvatiš jedno dobro misto u debeloj ladovini i pomisliš kako ćeš slatko zaćorit tu popodne (zaćorit=zaspat, ne... nevermind) pa malo otplivaš, pa sidneš u plićak pojest breskvu ili krafnu, ili i breskvu i krafnu, ili od svega po dvoje. pa nakon nekog vrimena sidneš popit kavu u kafiću koji se zove pokora, di ti konobarica koja samo što nije u borosanama donese kavu koja bi bila odvratna na svakom drugom mjestu na svijetu osim na ovoj plaži (hvala stani što me obogatila za izraz "vaginalni iscjedak od krave" koji mi prizove svaka odvratna kava, najčešće ona iz automata na filozofskom fakultetu) pa zaključiš da je podne i da je prevruće da bi se više micala, pa se zavališ u onu ranije pomno odabranu ladovinu i čitaš dok se oči ne počnu sklapat (a već počinjem stvarat teroiju da cvrčci djeluju hipnotički, uvik me nekako uspavaju). pa negdje između dva spavanja nešto čalabrcneš, okupaš se još dvaput kad skužiš da se sunce zavuklo ispod tvog savršenog bora i da te prži već pola sata, onda skupiš stvari i kreneš doma.. to je jedan oblik lita, i to je bilo jučer. danas je ono lito kad ujutro odeš sa ženama na kavu i graktanje, pa odete svaka svojoj kući kuvat ručak (!), pa pošalješ tatu na spavanje, a ti ostaneš guštat u savršenom popodnevnom miru, pazeći da ne napraviš višak pokreta, u polumraku da ne griju žarulje.. izvinjavam se svima u zagrebu kojima sam izvadila mast sad..nije potpuno slučajno :P neki od vas mi fale ovde i oću da što prije položite šta imate i dođete sa mnom guštat |
 moj bi tata bio najsretniji čovjek na svijetu da ja učim iz tuđeg iskustva. njegovog, po mogućnosti, ali dobro dođe i mamino ili bakino, kada su u pitanju stvari o kojima on ne zna toliko puno (kuhanje, npr.) tata voli učit o stvarima tako da mu neko dođe i kaže sva pravila i male trikove (musts and musn'ts), i onda on postane instant expert. ja volim učit o stvarima tako da probam prvo što mi se čini imalo logično, pa drugi put probam na neki drugi način, i tako dok ne skužim kako me najbolje ide. i znam ja, učili su me na faxu, moja metoda učenjem pomoću pokušaja i pogrešaka puno je jednostavnija i niža na evolucijskoj ljestvici od tatinog vikarijskog učenja, al šta ću kad mi je ono zabavnije.. i kad malo razmislim, barem 80% svađa između mene i staroga svodila se na to da je on htio da sjednem i vidim kako netko stariji nešto radi, a ja sam tvrdila da ja sve to znam i sama nekako izvest. imao je neku ideju prije 5 godina da bi bilo korisno da naučim kuhat tako da stanem pored mame u kuhinju i gledam kako ona to.. ne zna se kome je to bilo više tlaka, meni stajat u pregrijanoj kuhinji umjesto da visim na netu, ili mami što joj se neko muva oko nogu dok paralelno kuha tri ručka. smislile smo tajno kompromisno rješenje, gdje ja dođem 5 minuta prije kraja, a ona mi ispriča "ma gle, to ti je jednostavno (svaki mamin recept počinje sa 'ma gle, to ti je jednostavno' i to mi je jedna od najdražih stvari kod nje).. isjeckaš kapulu, pa staviš to, pa staviš to, pa malo toga i toga i ako imaš u kući može i to i gotovo!" takve upute (bez brojeva uz grame i minute) značile su puno sirovih, prekuhanih, neslanih, presoljenih i svakojakih obroka, ali sam brzo uhvatila tisuću malih trikova, jer je abrem bilo zabavno. ali tata još uvijek ne propušta priliku da mi kaže "e, a da si učila od drugih kako sam ti ja govorio.." evo, neki dan sam bila kod midgeta m. i radili smo manistru na šalšu. i vidila sam od midgetine m. i non-midgeta r. totalno praktičan način sjeckanja kapule. sva oduševljena, sutradan sam odmah smišljala šta bi mogla kuhat sa sjeckanom kapulom (hmda, nisam dugo smišljala..) i pohvalila se tati svojom novom vještinom. naravno, pokazalo se da to tako radi moja mama, obje bake, a vjerojatno i sve žene generacijama onazad, otkad postoji kapula i oštri noževi, samo ja nikad nisam gledala kako oni to rade, nego sam nekako domislila svoj način. tako da je opet bilo "a jesam ja tebi govorija da..." e i onda.. jutros se probudim sa natečenim kapcima i čudnim peckanjem u očima. i uhvati me panika da me vata neka čudna očna (okej, ovo mi ne zvuči kao prava riječ, ali poslužit će) bolest, da mi pucaju nekakve kapilare, da ću morat stavljat neke odvratne masti koje neće spriječit to što ću oslijepit idući tjedan i.. (to je zbog one moje priče da me zabrinjava da sam previše sretna.. shea, to si sve ti kriva, ti si mi to uvalila..) uspaničena i nemoćna, požalim se tati za vrime jutarnje kave.. - jesi gledala kroz prozor iz vlaka? - dddda... zar to ima nekkave veze? - pa je.. znaju oči peć ako se dugo stoji na tako jakom vjetru - a još sam se pitala kako to da nikad nisam virila kroz prozor kad sam bila mala.. zaključila sam da je to bilo zato što nisam mogla dobavit, pa sam ovaj put, da proslavim svojih 166cm, bar sat vremena guštala ko oni blesavi psi na televiziji što ćire kroz prozor od auta (peku li pse oči nakon toga?) - a miki.. ja bi nekad volio da mogu sve istrest iz svoje glave u tvoju, da znaš sve što ja znam, pa da ne moraš ispočetka.. a kad ne ide.. jebga, tata.. danas me zove selma, naravno... |
sam tila pokazat svima ovu sliku male pečjakove, od prije par dana...nema nikakva priča vezana za to, samo se zavlačila ispod te deke, pa je provirila na trenutak, da vidi šta ima.. sunce moje malo slatko... |
|
"Rezultati istraživanja pokazuju da zabrinutost zbog procjena drugih ljudi smanjuje kreativnost. U jednom od eksperimenata od studenata je traženo da u uvjetima koji su poticali različita očekivanja, pišu pjesme (Amabile, 1990.). Polovici studenata rečeno je da eksperimentator samo želi ispitati njihov rukopis, a ne i estetsku vrijednost njihove poezije. Ostalim studentima je rečeno da će im suci - pjesnici, dati pismenu procjenu sadržaja i oblika njihove poezije. Studenti koji su očekivali da će biti procijenjeni na temelju sadržaja i oblika svog rada, napisali su značajno manje kreativnih pjesama." Rathus, 2000. prije nego mi počnete ostavljat komentare mislim li ja pisat išta dok se vi znojite u nacionalnoj/uz psihometriju... ja sam ištekala mozak.. klik, ono... položila sam matematiku, pa sam još imala neku ideju probat otić na usmeni za višu ocjenu, ne toliko radi ocjene, koliko čisto eto da znam da sam probala..ali ispalo je da je profesora toliko komplicirano nać da bih u ovom trenutku bila sretna i da mi samo upiše moju mukom zasluženu trojku. jebeš usmeni, jebeš prosjek ocjena, ako nisam stvari radila radi njega dosad, ne moram ni sad.. onda sam posljednjim izdasima po treći put napisala ispit iz umija, i sad mi ga je službeno toliko dosta da mi se uopće ne da čekat rezultate. od kad sam pričala sa stejn na telefon neki dan, jedino do čega mi je stalo je da što prije sjednem u vlak za split i da idem s midgetima na tog urbana, mada mi je urban ko urban napet kao vremenske prilike u ruandi. pa sam kupila kartu jučer, i, midgeti, here i come. again. |
-tamari za povijest umjetnosti-nicku za elektroniku 2 -arksi za neeksperimentalnu i psihometriju -evo i nevi za psihometriju mada ne znam kad ide. nikad naodmet figa za psihometriju -jelenku za upad na oba faxa pa da bira šta mu srcu drago -shei za usmeni iz analize i algebre 2 -mari.. mare šta je ono još ostalo, veze neman.. a znam za šta ti držim fige, al neću kazat :P -tajani da se ne zakomplicira mononukleoza i meni da dobijem sve ocjene do petka, da uvatim vlak i stignem u split da mogu ić s midgetima na urbana |
položila san matematiku, položila san matematiku, thank god allmighty, položila san matematiku! i nije da san tu frazu napisala jednom pa je sad kopipejstam, položila san matematiku, nego mi je naprosto gušt pisat, položila san matematiku :))ovih dana sam nešto razmišljala o toj matematici koju sam položila, i skužila sam da je to po mnogočemu poseban ispit. kolegij, događaj. mislim, da se razumijemo. nije to težak ispit (istini za volju, da mi je bilo polagat u 4 srednje, dobila bi 5 ko ništa). ali kad 3 godine učiš totalno drugačije stvari, mahom verbalno gradivo (čak i kad se radi o statistici i pshometriji, jer tu jedino što radiš s brojevima jest da ih unosiš u digitron), zbilja ti je problem vratit se na kvadratne jednadžbe (koje sam položila). uglavnom, osnove analize podataka u psihologiji (položila ja), ili kraće "matematika" je ispit koji sam: a) najviše puta prijavila b) najviše puta odjavila c) najviše puta zaboravila odjavit ustvari, pokazalo se da sam, ona dva puta kad sam actually izašla na ispit, izašla nakon šta sam ga odjavila, tako da možda profesor misli da ja još nisam skužila šta točno znači odjavljivanje ispita. literatura za matematiku(ah, da, to sam položila) najviše je puta putovala relacijom zagreb-split-zagreb. općenito, matematiku sam (položila!) najviše puta počela učit (na kopijama zadataka pronalazim okrugle tragove od kave iz 2001.), a objašnjavalo mi ju je najviše ljudi na najviše različitih mjesta (mare mi je objašnjavala kako se množe matrice preko icqa jednom..mislim, ne množe se matrice preko icqa, nego mi je ona objašnjavala preko icqa.. ma nije bitno, jer sam položila matematiku) na početku doslovno svih rokova u 3 godine studiranja, matematika mi je dospijevala na "to do list", da bi bila odbačena kao nepotrebna dva tjedna kasnije. postoje ljudi koji, kad me vide, prvo pitaju "a šta je, jesi položila onu nesriću od analize?" (haha, jesam, marija, jesam, donit ću ti sutra index) a sad smo gotove, kad profesor sutra upiše ocjenu, nemamo više ništa jedna s drugom ona i ja.. slava joj.. (iskreno, bojim se da ću je najesen prijavit, onako, čisto iz navike..) no dobro, dolje pod komentari je mjesto gdje vi kažete "bravo!" |
psiholozi bi rekli da shea stvara pečjaku kognitivno stimulirajuću okolinu. nepsiholozi bi rekli da shea pečjaka zajebaje.pečjak je mlada štakorica koja, sukladno stereotipu, obožava sir. zadnjih mjesec dana samo radi nje u frižideru UVIJEK imamo zdenka sira. ali prije nego kažete da razmazujem tog malog kugonošu, dopustite da napomenem u pečjinu korist da ona do te slastice ne dolazi lako. naime, shea joj to svaki put sve kompliciranije zapakira, tako da joj na kraju ubaci u kavez mali paketić koji više ni ne miriše na originalan sadržaj. evo, sad sam baš gledala dokle je to sve došlo.. shea ubaci u kavez mali kartonski zamotuljak (prepoznajem zadnje što je ostalo od kolumbo čokolade - onaj crveni omot), pečjak ne časi časa (jer zna da se u kartonu uvijek nalazi nešto fino fino) grabi zamotuljak i traži neko mjesto gdje može radit u miru. glodavci se općenito vole sakrit negdi kad jedu, a njeno je omiljeno mjesto mala kućica u kavezu, za koju je odavno postala prevelika, i jedva se provuče kroz vratašca. mogla bi, doduše, proć kroz rupu na vrhu, di je prije bio krov, ali ona se drži originalnog poretka stvari: ulazi kroz vrata, ćiri kroz prozor (ima slika negdi doli), a krov je krov čak i kad ga više nema.(funkcionalna usredotočenost) e, sad, prvi problem. ne može proć kroz vratašca dok drži paket u ustima. proba jednom, proba dvaput, ne ide. stane tren. onda ostavi paketić pored vrata, uđe u kućicu sama, izviri njuškom i dovuče paketić unutra (uvid). sad počinje. prvo proba malo progrist, ali shea je zamotala paketić selotepom (kao, poanta nije u upotrebi sile, nego u upotrebi mozga). malo vuče taj selotep i muči se, komadić po komadić. meni je već milo i razmišljam koliko bih bila živčana da se moram toliko mučit za, recimo, sladoled. napokon se oslobađa crvenog omota i ja pljesnem rukama od oduševljenja. ali! ispod crvenog kartona nalazi se bijeli karton. što je najgore, čini se da to samo mene živcira, jer mali glodavac gricka ko s poslom. gric gric gric oslobodi se i toga.. kad ono, ispod još i folija.. ja se već zgražam, ali folija je očito jednostavniji zadatak, koji je svladala ranije ("ma još prije mjesec dana!", kaže učiteljica), i za trenutak ima svoj zdenka sir u rukama fascinantno :)) |
maloprije sam našla na vivi 2 neku emisiju koja se zove nešto kao originali/obrade. sjede dva tipa u "dnevnoj sobi", koja kao da predstavlja dom neke hrvatske gastarbajterske obitelji, na stoliću stolnjak sa izvezenim ružama, na zidu uokvireni gobleni, od kojih je jedan profil njemačkog ovčara, drugi neki idiličan pejzaž, a iza njih vitrina sa heklanim miljeima. e, onda puste neku original pismu do pola (kad sam počela gledat bila je how deep is your love od bee geesa..zato sam se i zaustavila na tome, uvijek e mogu smijat bee geesima), a drugu polovicu puste noviju obradu te pisme (u ovom slučaju od take that). i onda skužim da svira r.e.m.ova loosing my religion, i sad se još oporavljam od šoka - neko se usudio obradit losing my religion!! i to neki ženski bandić, neke upirlitane roze djevojčice dramatičnim pokretima ruku, igrajući se celine dion, neke žanemari u svim bojama, tresu glavom i govore "that was just a dream..that's me in the corner.." prestrašno milsim, na stranu to što obrade općenito uvijek zvuče gore, i uvijek izazivaju reakciju "što ti je to trebalo?" (osim u slučaju kad su guano apesi napravili big in japan, ali teško je bilo napravit nešto gore od TOG originala) ali, ono.. neke se stvari jednostavno ne rade bogohulne glupače |
to mi je bio jedan od većih šokova kad sam došla u zagreb, jer već sam znala da su splićanke glasnije od zagrepčanki, ali da pored njih mi* izgledamo tako grezo, nisam mogla ni sanjati.mislim, razgovori o sranju u splitu su normalni kao i razgovori o story supernova music talents show kandidatima (svaka sličnost s nekim likovima iz showa je slučajna) i onda upoznam par pristojnih zagrebačkih djevojčica i skužim da nastaju neugodne tišine kad se upotrijebe izvjesne riječi, i da bi bilo bolje da se malo ipak suzdržim. a ja taman skupila od rodice hrpetinu kreativnih seljačkih psovki tipa "jeba ti drob oči", a i "mliko isukrstovo" mi je super izraz (šta to znači???). i mislim, u srednjoj sam sidila sa curom kojoj bi se prisralo kad god bi ju uvatila trema, dakle uvik prije kontrolnog ili ispitivanja. onda bi se zaletila do wca, obavila svoje, i vratila se sa postorgazmičkim izrazom lica, spremna da opet briljira na ispitu iz matematike i impresionira jedinog muškog profesora kojeg smo imali. okej, kad je masturbirala za vrijeme kemije, koju je predavala razroka profesorica koju smo prozvali "raža", to je bilo prečudno čak i za taj grad. al kad je jedna drugarica i kolegica splićanka-u-zagrebu patila od zatvora, i svaki dan nas izvještavala kako je još uvijek začepljena, a onda nakon 5 dana doskakutala i umjesto "dobro jutro" rekla "oooooooo, kako san se lipo ispraznila jutros. baš san se ono liiiiipo posrala", neka su usta ostala razjapljena idućih 5 minuta. druga mi je prijateljica upala sa zapanjujućim otkrićem da "izgleda da purgerice ne idu pišat u grmlje", što je naučila kad je na nekom tulumu piva morala van. tipovi su naprosto ostali paf kako će ona nonšalantno otić negdi malo dalje u travu. (okej, rekla sam joj da ipak znam neke lokalne cure s kojima sam osobno išla zalit travu više puta, pa je valjda samo bila u nekom fensi društvu..ili sam ja našla greze purgerice) eto, zato ja volim imat pokoju splićanku ovde, čisto zato da mi s vrimena na vrime neko kaže "jeben ti jogurt od mlika iz materina sise" ili nešto.. *- u ovom tekstu pričam o sebi kao o splićanki, mada prema potrebi mogu postati: a) vlajina b) slavonka c) rođena u zagrebu d) porijeklom iz najljepseg mista u zemlji - rastoka kod slunja, odakle je, prema legendi, u slavoniju odselila moja prabaka koju nikad nisam upoznala, niti znam kako se zove. poanta je u tome da jos uvijek ocekujem da mi neko javi kako posjedujem zemlju tocno izmedju onih krasnih slapova ** - kad se već spominje sranje, a i zbog nekih prijatelja kojima već neko vrijeme tupim da pogledaju knjigu o kakcu, a oni su prelijeni da to sami potraže, ovdje stavljam link. ta je knjiga dokaz da je, po pitanju otvorenog razgovaranja o fekalijama, split već europa. šteta što nam neke druge stvari oduzimaju bodove. |
vidim ja, pišu ljudi tu neke intimne stvari, tipa "zašto si me ostavio" ili "detaljan opis mog najboljeg sexa"a ja se zajebala, jer kad sam u 3 minute kreirala vlastiti blog, pa onda u još 3 minute napisala prvi tekst, imala sam ideju da neću prvo nikome za to govorit. ali izgleda da sam i ja jedna od onih koji ne znaju čuvati svoje tajne, i da bi i ja progovorila na lakat da mi usta začepe. pa sam prvo rekla štakoru, misleći da ću tako sama sebi doskočit. al ne, brajko, ništa od toga, za 5 minuta je došla shea i trebalo je objasnit zašto skakućem od kuhinje do dnevnog boravka i nazad (uhm, to je bio prešugav vikend, i 5 minuta s ovim blogom bilo je nešto najbolje što mi se desilo u 3 dana). pa kad sam rekla shei, reko, da pošaljem poruke još nekim ljudima. kao, samo dvjema, one zaslužuju. vrlo brzo je "pišem blog" postalo prvo što mi izađe iz usta na "šta ima?" (zmije gujave, zašto svi počinjete razgovor sa "šta ima?") i eto ti.. sad me stalno strah da ću bit presrceparajuća, pa igram na sigurno s ovim nekim.. lagano ciničnim odmakom.. pa mi se sve to nekako čini.. lame.. a štaš.. |
rade! baterije koje sam dobila u splitu rade i u zagrebu :))išla san jutros na prijepodnevno brbljanje sa arksi, pa smo svratile na dolac (aka pazar, ali to se ka ovde tako ne zove) i kupila san kilo nektarina (mislave, to je tvoj utjecaj..kad god provedem dva dana s tobom, povežen jedenje voća sa energičnošću i skakutavošću pa kupin kilo.. čega je već sezona) i odradile smo brbljanje ono, pravo ženski..i da bude još stereotipnije druženje, svratile smo u dućan i ja san kupila gaće u dućanu u kojem je svira lamb.volim kupit nešto kad u dućanu svira nešto što jako volim. glupo, znam. enivej, onda smo krenile svaka na svoju stranu i nismo skužile da arksi odlazi sa mojim nektarinama (ispravljeno na vrijeme) uglavnom, ne znam, ljudi, sama sam sebi gadna kako sam ljigavo zadovoljna svime. i ne mogu više pisat ovako.. srećom, za par minuta počinjem vježbat matematiku, pa ću valjda pozvizdit do večeras.. |