
danas smo mama i ja pričale o mom imenu. ona se nešto pitala je li falila, jer kad sam se rodila, gledala me malo, i nisam joj baš izgledala kao tena. ali joj je bilo simpa ime, pa je ostavila, a onda je nekako ipak leglo.
i meni je leglo, i volim ga. uglavnom. ali bilo je situacija kad sam poželila da sam nekakva ana ili maja ili martina ili nešto..
situacija A:

kad sam bila mala, odrastala sam u vrgorcu, di se za ime tena baš nije znalo, ali je zato to bila uvriježena kratica za tenisicu. što mi je donijelo hrpetinu nimalo simpatičnih nadimaka. al okej, onda sam doselila odatle.
situacija B:
nekad kad sam doselila u split, tržište je odjednom bilo preplavljeno proizvodima koji nose moje ime: brašno, pura, oblatne, griz... to su isto neki pokušavali iskoristit za nadimke, ali nije baš zahvalno područje, pa nisu znali šta da rade s tim. na kraju se pokazalo da od svega je to brašno imalo najviše veze sa mnom, jer ga koristim nešto češće nego što nosim patike.
situacija C:
sićan se kad sam prvi put vidila reklamu za časopis tena, slogan im je glasio nešto kao "časopis za modernu ženu" i nije dao naslutit koje se sranje ( e da je bar trash!) krije iza toga. sićan se da sam actually nekoliko dana bila ponosna, dok je nisam negdi prolistala. sad imi ide na živce što je moje ime pojam za sranje od časopisa, i dođe mi da ih tužim. umjseto toga, razmišljam o tome da ih pitam da mi poklone reklamni kišobran ili onaj karton šta se stavi na šoferšajbu da sunce ne tuče unutra. na to me inspirira bivši zet koji ima taj karton na kiki bombone.
i još bi bilo zabavno da imam prijateljice milu i gloriju, niko nam ne bi vjerovao kad bi se predstavile..
situacija D:
srećom, ovo ne reklamiraju baš na tvu, ali postoje i ulošci za inkontinenciju s mojim imenom. www.tena.com and that's all i have to say about that.

situacija E:
znanstvenici sve više upozoravaju na ovisnost o solarijima. naime, ultraljubičaste zrake uzrokuju neke promjene u raspoloženju, a i općenito je moda trenutno takva, pa puno mladih djevojaka odlazi u solarij svaki dan (a nikako nije preporučljivo više od jednom tjedno, piše u tom članku). da bi naglasili da se radi o ozbiljnoj ovisnosti, dali su joj i ime - tenoreksija.
opet nešto što ima veze sa mnom koliko sa brojem kukaca u turkmenistanu, budući da će svinje letit onog dana kad ja odem u solarij.
pa se čovjek počne pitat jesam li ja to dobila krivo ime. ili, kako ja volim vjerovat, su svi ovi gore totalno falili...
sve ću ja njih tužit
još par napomena; knjige tena me nije sram, mada mi nije baš ni neka sreća..
pjesmu "udaše mi moju tenu" zbilja, ali ono, zbilja, ne volim, i molim one koji su mi obećali to pjevat na vjenčanju, da to ne rade.
protiv tene štivičić još nemam apsolutno ništa.
Post je objavljen 14.07.2004. u 20:12 sati.