jeeeeeej uvatila san neki internet caffe (hvala, vip, i oprostite sto sam simpa korisnik)
pa ono... da taknem malo tastaturu nakon tri dana (ipak nisam onoliko ovisna kao što sam mislila, jer ova tri dana nisam nijednom pomislila "da mi je net")
dojmova je već puno više nego što imam volje pisat, misto je neopisivo prekrasno, i ima naopisivo puno uzbrdica (po mojoj procjeni, 80% hrvatskih uzbrdica živi u motovunu i priča nerazumljivi istrijanski), ljudi su uglavnom ljubazni, čak i kad ti pričaju da bus od kampa do mista (ruta od 1 ipo minute) dođe 15 kuna (do prije 7 dana je bio 5 kuna), ljubazni su i kad ti lažu da jedina ljekarna u mistu radi samo dva dana u tjednu, tako su krasni ti ljudi.
i ono... čini se da se šatori kote, maloprije mi se učinilo da je jedan veliki šator rodio još 4 mala, i već sam usavršila prolaženje među užadi po mraku...
i večeras idem pogledaj onaj film supersize me, o tipu koji je neki vrijeme jeo samo hranu u mcdonaldsa. to je kao hit godine, ali ga jutros nisu prikazali kad je najavljeno jer nisu na vrijeme pripremili titlove (!!!!)
Post je objavljen 27.07.2004. u 22:37 sati.