"Rezultati istraživanja pokazuju da zabrinutost zbog procjena drugih ljudi smanjuje kreativnost. U jednom od eksperimenata od studenata je traženo da u uvjetima koji su poticali različita očekivanja, pišu pjesme (Amabile, 1990.). Polovici studenata rečeno je da eksperimentator samo želi ispitati njihov rukopis, a ne i estetsku vrijednost njihove poezije. Ostalim studentima je rečeno da će im suci - pjesnici, dati pismenu procjenu sadržaja i oblika njihove poezije. Studenti koji su očekivali da će biti procijenjeni na temelju sadržaja i oblika svog rada, napisali su značajno manje kreativnih pjesama."
Rathus, 2000.
prije nego mi počnete ostavljat komentare mislim li ja pisat išta dok se vi znojite u nacionalnoj/uz psihometriju...
ja sam ištekala mozak..
klik, ono...
položila sam matematiku, pa sam još imala neku ideju probat otić na usmeni za višu ocjenu, ne toliko radi ocjene, koliko čisto eto da znam da sam probala..ali ispalo je da je profesora toliko komplicirano nać da bih u ovom trenutku bila sretna i da mi samo upiše moju mukom zasluženu trojku. jebeš usmeni, jebeš prosjek ocjena, ako nisam stvari radila radi njega dosad, ne moram ni sad..
onda sam posljednjim izdasima po treći put napisala ispit iz umija, i sad mi ga je službeno toliko dosta da mi se uopće ne da čekat rezultate.
od kad sam pričala sa stejn na telefon neki dan, jedino do čega mi je stalo je da što prije sjednem u vlak za split i da idem s midgetima na tog urbana, mada mi je urban ko urban napet kao vremenske prilike u ruandi.
pa sam kupila kartu jučer, i, midgeti, here i come.
again.