SVID radio

četvrtak | 18.00

Kings Of Leon
Only By The Night
RCA, 2008



Posljednji album Kings Of Leon bio je iznenađujuće dobar.

"Because Of The Times" iznenadio je sve nas koji smo ih od njihovog prvog pojavljivanja 2003. svrstavali pod dlakavi rok folder, folder koji je 99% puta antipatičan. Do tog su albuma dečki izgledali kao wannabe burazi Allman a i glazba im je bila jako retro s nekolicinom dobrih singlova, pjesama tipa "Molly's Chamber". A onda sam vidio spot za "Charmer" i bio sam, barem tih par minuta, sretan. Osim te skoro pa indie ili alter singlusine taj album imao je i prekrasnu "On Call" i još "Knocked Up", pa "Arizonu"... ma, divota jedna radioprijateljska a ni domu slatkom domu ne mrska! Cijeli album je bio uzbudljiv, ako ništa zbog činjenice da je ovaj bend skužio par stvari i ovdje ne pričam samo o tome da im je neko pokazao put prema frizeraju.

A ovo sad? Kako bi rekao Budiša Hloverki – pa, gledajte...

Na prvo slušanje ovaj album nije jako različit od prošlih; kao uvijek tu su Caleb i njegovo emocionalno uvjerljivo pjevanje, doduše ovoga puta s malo manje vriskova a s više konkretnog pjevanja, pa Matthew na gitari i ostala dva što brata što bratića. No, kako album odmiče čak se i to prvo slušanje, što se kasnije definitivno potvrđuje i sa ostalim ponavljanjima slušanja, pretvara u pomalo drugačije iskustvo od onog kakvo bismo htjeli da bude.

Naime, tracklisting curi a iskustvo slušanja postaje sve dosadnije i dosadnije i bože mi pomozi jer možda i umrem prije nego što ovo opet dođe do kraja! Drago čitateljstvo, Kings Of Leon su se pretvorili u U2! Al da su se barem pretvorili u U2 iz početne faze ili barem "Achtung Baby" ili ZOO TV faze, ali ne – U2 u kasnijim danima kada se nekad davno najbolji bend na svijetu patetično bori za svaku pjesmu. Ili još gore – Kings Of Leon zvuče kao Coldplay! A to nije dobro. Jednostavno nije dobro.

Naravno, "Only By The Night" napravit će još veće zvijezde od njih i stadioni su im zagarantirani a ovaj put možda uspiju slomiti i svoju domicilnu Ameriku. Veliki i stari časopisi tipa Rolling Stone, NME i Uncut ih vole i hvale, no noviji, mlađi kritičari nisu ih baš počastili ovaj put. Zamjeraju im, i tu se moram složiti, doslovnost, prežvakavanje starih klišea, automatičnost stvaranja zbog koje ih je jedan kritičar čak usporedio i sa Nickelbackom, što jest stvarno i više nego uvredljivo. I zamjeraju im zvuk gitare, U2ovske (evo ih opet!) teksture i patetičnost u stilu Princeovog "Purple Raina".

Baš je zato šteta velika što se njihov neosporivi talent, kako svirački, tako songwriterski, tako mediokritetski vuče kroz ovu slabu kolekciju pjesama. Bez ironije, ovo je savršeno snimljena i vrhunski isporučena mlaka voda koja tek na 3 ili 4 mjesta uspije zainteresirati uho; ostatak je pretvaranje jednog od najzanimljivijih novijih američkih bendova u dosadni MTV bend. S tim da su MTV bend već bili i do sad.

No, nije sve crno i bijelo. Da, ima i sivog, bravo! Nekoliko pjesama je stvarno dobro jer ipak nisu Kings Of Leon nekakvi gažeri. Najbolja od tih je svakako, i to moram posebno naglasiti, pogotovo s obzirom da je glavni zaključak da je "Only By The Night" dosadan album kojeg ću rado zaboraviti čim prije, singl i to singlusina koja se vrlo žestoko i suvereno na glavačke ubacila u borbu za singl godine – "Sex On Fire", očita, jednostavna, pomalo glupava pjesmica i definitivno rok kliše, no singl je to koji ima ono nešto, ono nešto što se dogodi kad se sve kemije i fizike i magije poklope i onda dlake na rukama imitiraju žitno polje na vjetru. Takve se stvari često vrlo brzo potroše, ali sada, u ovu jesen dvemiljariosme "Sex On Fire" je velik kao Učka, ako hoćete da vam podilazim s lokalnim usporedbama.

Sve u svemu, nemojte ako ne morate, a ako ste fan, kao što sam ja skoro postao na posljednjem albumu, onda uživajte – jer nema tog razuma koji će fana uvjeriti da mu je bend upravo postao sranje. Znam to iz niza osobnih iskustava.

Ne volim pljuvati po glazbi, barem ne ovako javno (sa svojim elementarnim nepodnošenjem svih vrsta metala i još nekih drugih podvrsta trudim se gnjaviti samo frendove i kolege) i, ako ćemo baciti pogled u arhivu Kraljevskog Pudinga, pokakao sam se samo na "Neon Bible", "We Are The Night", možda malo na "Weekend In The City" i envertualno još na jedan ili dva albuma. Ali ovo, dragi moji Followilli, ovo vam je baš bezveze.

I'm taking all i have to take, this takings gonna shake me!

BeatNocha rides majestically and vegan-non-friendly:
Emisija 23.10. u 18.00 bavi se novim, trećim albumom benda koji se zove Secret Machines.



Mislim, i bend i album se isto zovu. To je često tako kad bend dođe do treče ploče. Brblj brblj. Space rock koji se može puštat na radiju! Mooože. Čujemo se.

Ae,
ek.