SVID radio

četvrtkom | 18.00

Tv On The Radio
Dear Science
Interscope/4AD, 2008.



Teško je danas vjerovati, nakon nekoliko ep-ja, dva svaka na svoju foru briljantna albuma, a pogotovo nakon ovog trećeg, da je Tv On The Radio počeo svoj „život“ 2001. tek kao usputni glazbeni projekt dvojici vizualaca iz New Yorka.

Dave Sitek i Tunde Adebimpe (definitivni kandidati za Škorinu geopolitičku godišnju nagradu "Čudni Ljudi Čudnog Imena"!!!) pa onda vrlo brzo i Kyp Malone, te na kraju i Jaleel Bunton i Gerard Smith danas su članovi jedne od najzanimljivijih suvremenih glazbenih stvarnosti čiji je "Return To The Cookie Mountain" (Interscope/4AD, 2006.) uspio odmah po izlasku postati moderni klasik, ako ne i jedna od najbitnijih ploča ove još uvijek plazeće dekade.

Za dio tog uspjeha zaslužni su podjednako frontmensko-liricistički soul brothers, Adebimpe i Malone, najbolji čelni ljudi koje možete poželjeti za svoj imaginarni ili pravi bend i producent Sitek koji iz svog brooklynskog, točnije, williamsburškog studija Stay Gold šalje u svijet albume Celebrationa, Liarsa, The Foalsa, YYY's i čak stoji iza pokušaja zanosne i odnedavno službeno biblijski zabranjene Scarlet Johansson da snimi album obrada Tom Waitsa.

Zbog njihovog konstantnog guranja naprijed, glazbenog i sveopćeg umjetničkog rasta iz prvih ep izdanja u prvi album pa onda u drugi, čekali smo ovaj treći nastavak sa velikom radošću jer TVOTR nije običan bend; to je skupina ljudi koja pop-rock-ili-nazovite-tu-mješavinu-stilova-kako-god-hoćete, uglavnom - glazbu promišlja na svjež način. Njihov čušpajz ili, ako vam je lakše za shvatiti, maneštra, (mada to dvoje nikako nije isto jelo, ok) sastoji se od nadahnute kombinacije post-punka, free jazza, a capella pjevanja, doo-wop izričaja, soula, elektronike i čega još sve ne.

I sad je taj treći album ovdje i dogodilo se šta? Ne baš ono što smo mislili da hoće. Ali ko nas pita bilo šta!?

"Dear Science" je skoro pa radiofonična ploča, laka na zvukovima i laka za uho; nešto po čemu do sad definitivno nisu bili poznati. Oke, nikad, ni na vrlo golom i jednostavnom prvijencu, te ni na zvučno gustom i zažbukanom drugom albumu, TVOTR nisu bili ekstremni: uvijek su tu bile predivne melodije koje su koketirale ako čak i nisu skroz bile direktno posuđene iz soul glazbe. Mogli ste reći komotno opisujući TVOTR nekom ko ih nikad nije čuo – da bi tako zvučao Peter Gabriel da se rodio kojih 20ak, 30ak godina kasnije – i ne bi pogriješili u opisu.

Ovdje, na novom albumu, Sitek je bacio kroz prozor gustoču, fuzz i beskonačnu slojevitost „Cookie Mountaina“. Skinuto, zamotano u najlon vrečicu i bačeno u baju. Umjesto toga dobili smo plesni amalgam, kopiju produkcije ni manje ni više nego grupe The Bangles, glazbenih i aranžmanskih fora kojima su se nekad davno, pred, čini se sto godina kad su bili na kreativnom vrhuncu, služili Michael Jackson i Feminizirani Patuljak Formerly Known And Then Again Known Kao Prince.

I kako to onda zvuči i ima li to veze sa TVOTR koje smo dosad znali i voljeli? Odgovor na prvo pitanje je – zvuči odlično. Već i nakon prvog slušanja moderna paranoja, stihovna dovitljivost i duša onog što TVOTR predstavljaju je na površini, a nakon još nekoliko – dogodi vam se i glazba, u ovom novom obliku, jednostavnijem, čišćem i svakako plesnijem.

Tamo gdje su prije bili distorziraniji, semplovima i čudnim zvukovima nakrcani ritmovi, ili ako ćemo o prvom albumu, minimalizam i potpuna ogoljenost sad se nalazi uvjerljivi spoj afričke jazz legende Fela Kutija i najboljeg Talking Heads trenutka u povijesti – albuma iz 1983., "Remain In Light". Ne zaboravite u ovom bendu od petorice muškaraca, četvorica su crnci a crnci (Ironičan bijelački stav? Ne, majko mila, ovo progovara moj osobni kundalini – ili kao što bi rekao Chris Stevens – „Proglašavam se osobom od boje!“) ne mogu podbaciti u natjeravanju ljudi na ples.

A odgovor na drugo pitanje – ima li to veze sa TVOTR koje smo dosad znali i voljeli – glasi – apsolutno. Tunde i Kyp i dalje pišu i pjevaju u karakterističnoj estetici. Pucanje srca, eksplozije skepse i ljutnje, seks, obrušavanje na zatrovane medije, politički cinizam i konačni optimizam. Nije ni čudo da ih David Bowie voli.

Iako će ih ovaj album definitivno približiti, možda ne masama, ali sigurno širem broju publike, razlog za čiščenje zvuka ne treba tražiti u pomno smišljenom marketinškom planu. Ne, fuj! Sitek je za snimanje ovog albuma prespojio cijeli studio na najjednostavnije setinge. Reducirao je mnogo produkcijskih sprava i riješio se mnogo ambijentalizirajućih studijskih postavki koje je, producirajući sve te albume posljednjih mjeseci, postavio i odlučio se fokusirati na bas bubanj i ljudski glas. Tako da se može reći da je ovaj današnji zvuk TVOTR rezultat Sitekove namjerne odluke vračanju onim bazičnim stvarima u glazbi. Ako je to htio onda je uspio jer ovaj album je bez ikakve sumnje pop album, no nemojte se zavarati. Ritmovi koji ovdje smrde na Justina Timberlakea nisu Justin Timberlake. Ovo je pop u svom najkompleksnijem izdanju.

Ili, ako ćemo s druge strane, ovo je tipični TVOTR kulturarlni art-rock pun soula i afričkog jazza u svom najpop izdanju.

"Dear Science" je album s kojim će dosadašnji fanovi svakako morati izači na nekoliko dejtova prije nego bilo šta dobiju. No, kad dobiju, mmmmmmmmmm.

Uživajte.

I za kraj citat iz „Red Dress“.

"Jebite se vi i vaš rat jer sam debel i zaljubljen i nikakve bombe ne padaju po meni, to je sigurno, no svejedno se na smrt bojim da ne živim život vrijedan umiranja".

Hrana za mozak, ljudi.

Family Tree: Halfway Home, Dancing Choose, Golden Age, Red Dress, Shout Me Out, DLZ, Lover's Day

Slijedeći četvrtak (09.10.) u 18.00:

Jean Michel Jarre
Oxygene
New Master Recording
(EMI Music France, 2007)
Disques Dreyfus, 1976



U povodu ex-Yu "noge" ogoljele i vrlo zanimljive obljetničke turneje starog Jean Michela govorit ću vam o jednom od najutjecajnijih albuma u elektronskoj glazbi. Onoj pravoj elektronskoj glazbi. Kus povijesti! Arpovi, VCS 3, Farfise, Eminenti, Melotroni i prokleta ekologija! Čufečuf!

Keysho!
ek