SVID radio

OK, večeras u Zaljevskom zvuku gostuju Mandrili. Kroz razgovor s njima predstavit ćemo novi album i sve ostal što se odgađalo oko benda vezano uz promjenu imena i VIP reklamu.



Bit će osvrt na prošli furiozni koncertni vikend u Rijeci, a onda u 21 sat slijedi Prženje etera.
Eter ćemo večeras pržiti s melodic death bendom Amon Amarth, ili planina usuda ili mount doom......OK, njihov album se zove Twighlight of the Thunder god, to bi vam bio Thor. I dobro je. Lijepi heavy riffovi uz death glas i zarazni refreni. A vidjeh i spot, Vikinzi se mačuju s krščanima i pogodite tko pobjeđuje.



Uglavnom, malo fantasy mjuze uvijek dobro dode, I like it!
Album je u Švedskoj izašao 17. ovog mjeseca, a u SAD-u izlazi danas.
Osim toga na albumu im gostuju članovi Apocaliptice, Entombeda i Children of Bodoma. Takoder u njihovoj matičnoj Švedskoj, album je na vrlo dobrom 11 mjestu nacionalne top liste.
Vrijedi izdvojiti pjesme Twighlight of the Thunder god i Varyags of Miklaagaro.
Osim toga predstavit ćemo Meksički bend Molotov, kao i nove rubrike uz već tradicionalni stoner kutak kojeg će večeras ispuniti Anselmov bend Down.
Uglavnom slušajte nas od 20 do 22:15 jer vas čekaju ugodna iznenađenja.

Evo me nakon jednotjednog izbivanja :) Ma radi se, ne stiže se na sve strane...
Što se kuha u nedjelju navečer? Hmm... na jok, neću zvati onu tetu s reklame koja u tavi "ubija" svakojake živuće organizme niti ću nadodati WD-40.

Dakle, krećemo lagano u 21h, uz MTV unplugged koncert Alicie Keys održan 14. srpnja 2005. u Brooklyn Academy of Music. Na koncertu su prisustvovali i zanimljivi gosti poput Adama Levinea (frontman banda Maroon 5), rapperi Mos Def i Common te Damian Marley (sin staroga Boba). Na koncertu je otpjevala nekoliko covera poput Stonesa ili Arethe Franklyn. Album "Unplugged" nominiran je za ukupno 4 Grammy nagrade 2006. godine. Razlog zašto sam odabrao Aliciu i više je nego providan, a to je njezin koncert u Zagrebu 10. listopada.

Nakon Alicijinih milozvučnih nota, za sve EGT (elektro-glazbene tipove) tamo negdje oko 22,15 vrtim malo Stuarta Pricea, čovjeka sa stotinu aliasa. Odlučio sam se za onaj meni najzanimljiviji, a to je Les Rythmes Digitales, album "Darkdancer" iz 1999. godine. Vjerovatno najpoznatiji single s albuma svakako je "Jacques your body" koji je korišten u reklamama Citroena C4 (ma ona mjuza na koju pleše onaj transformer...). O Priceu bi se dalo pričati satima, no o tome nekom drugom zgodom.

Odmah iza Pricea, cca oko 23,15 vrtim debut album australskog elektro-benda The Avalanches - "Since I left you". Album je pitak, ugodan, mješavina svačega, ali u svakom slučaju vrlo ugodno kasnonedjeljno štivo za uši. Jedna zanimljivost: album je uvršten u popis "1001 Albums You Must Hear Before You Die" :)

E, da. Nedjelja, 5. listopada :)

Čujemo se!

dexter

četvrtkom | 18.00

Flying Lotus
Los Angeles
Warp Records, 2008.



Kad se radi o elektronskoj glazbi koju bi mnoge ustaše u srcu rado poslali na Drinu (jer pomiče granice, kužite?) nema bolje firme od Warp Recordsa, povijesno bitne sheffieldske IDM čeličane koja je mini revoluciju započela 1989. singlom "Track With No Name" Forgemastersa a nastavila je uživljavajući se u ulogu sigurne kuće koja je udomila Autechre, Boards Of Canada, Plaid, Marka Bella i jednog, ne znam jeste li čuli za njega, Richarda D. Jamesa. U posljednje vrijeme ta sigurna kuća udomljuje i neke gitarističkija imena tipa !!! ili Maximo Park (svojevremeno je izdala album i Vincent Gallu), no, sve poslovne odluke na stranu, Warp, ako je suditi po ovom naslovu, i dalje zna od kakvog je materijala sazdana njegova jezgra.

Jer "Los Angeles", prvi europski dugosvirac Stevena Ellisona, stažiste na losanđeleskoj underground dj sceni, (ime stvoreno brojnim, kako izvješća govore, ubojito dobrim lajv nastupima ali i brojnim remiksevima) kao da je skuhan po Warp receptu: krckanje zgužvane statike, slomljeni gruvovi koji kao da imitiraju ljudske osobine svojim mušićavim obrascima ponašanja i hrpa ugodnog šuma. Sav taj, na uho, nekontrolirani, a u biti, vrlo kontrolirani kaos zvukova Ellison koristi kao nevjerojatno jak začin višeslojnim orkestracijama i kreativno polomljenim ritmovima u maniri drugih underground hip hop producenata sa lijeve američke obale, imena kao što su Madlib, Ammoncontact, Daedelus, Sa-Ra, Nobody, Koushik ili Exile. Ova imena možda vam, kao i meni, malo znače, no, sve su to Amerikanci koji su usavršili rad sa nusproduktima noisea, statikom, zvukovima krckanja ploče i sličnim šumovima.

Ellisonov Leteći Lotus vozi nas glavnom sirupastom avenijom po zabluranom Los Angelesu, ako ćemo poetski. Ako ćemo činjenice, jazz, funk, glitch psihodelija, zvukovi 8-bitnog svijeta starih kompjuterskih igara te semplovi stvarnog svijeta kombinacijama stvaraju jednostavne ali bogate melodije. Ellisonovi ritmovi kao da zamuckuju no zajedno sa morem šumova i prljavštine koja kao da se nakupila na gramofonsku iglu odlično funkcioniraju.

Ovaj album je bez prestanka zavaljan u bogate sintisajzerske padove, stare semplove ritma i komadiće vokalnih semplova. Sve na njemu je vrlo glasno a niti jedan element ne iskače kao glavni, što će reći da je Ellison vrlo vješt producent.

Još jedna stvar, karakteristična za Ellisonov način aranžiranja je ta da on ne razvlači ideje, već sasvim suprotno – kad uhvati dobar gruv ili melodijsku kuku ili bilo koji drugi element – ne iskorištava ga slijedećih nekoliko minuta lupiranjem ili kompliciranjem glazbene naracije već ga okrene nekoliko puta, izefektira, doda mu novi audio sloj, dovede ga do vrhunca i brzo odlazi na slijedeći. Tako da album neprestano mutira kroz kratke instrumentale; sveukupno tracklisting u 43 minute i 26 sekundi nabroji 17 adresa spojenih u jedan neprekinuti niz povezan, a čim drugim, nego ambijentalnim šumovima i sličnim zujanjima najbolje opisanim kao padovima napona.

"Los Angeles" ima još jedno lice za pokazati, vokalnu stranu, koja zajedno sa sporijim, atmosferskijim, ambijentalnijim instrumentalima namočenima u slojeve producentskih glitch trikova i bržim hiphopastijim i gruvastijim instrumentalima, nudi ono što zovemo pjesmama. Također podatak koji otkriva još jednu zanimljivu stranu Stevena Ellisona je taj da je njegova prateta ni manje ni više nego pokojna Alice Coltrane, pijanistica, harfistica i supruga Johna “A Love Supreme” Coltranea. Mmm.

Svakako djelo za cjelovito slušanje, jedan od onih albuma koji od početka do kraja imaju priču za ispričati, kako sonično tako i atmosferski, jedan od onih koji dišu i imaju svoj život. Zvučno zanimljiv i bogat teksturama, idejama i najboljim gruvovima u mnogo vremena.

Vrlo dobro, vrlo atmosferično i nadahnuto s obzirom da se, u biti, radi o instrumentalnoj hip hop ploči. Apsolutna preporuka!

City at night, city at night!: Breathe. Something/Stellar Star, Beginners Falafel, Camel, Melt!, Golden Diva, GNG BNG, Parisian Goldfish, Sleepy Dinosaur, Robertaflack (feat. Dolly), Auntie's Lock/Infinitum (feat. Laura Darlington)

Ubi, ubi, ubi svemircaaa!: www.flying-lotus.com/destroy

Ovaj četvrtak (02.10.08.) u 18.00 na 98,4 FM:

TV On The Radio
Dear Science
Interscope/4AD, 2008.



Novi album! Orajt!

Bo bo bo bo bo bo bo bo itd.,
ek.

I ove subote (sutra) od 11h, u eteru Svida slušajte "Voajere"!



O događajima tjedna,
životu općenito
i cicatim ženskama (...)

razgovaramo s basistom Mandrila - Robijem Jovanovićem.

Dođite na 98,4 mHz ili na www.svid.hr


Lena

Danas je u Opatiji u vili Angiolini najavljen četvrti Jazz ex tempore što će se održati u Opatiji od 29. rujna do 4. listopada. Organizator događanja je udruga Liburnia jazz, na čelu s Elvisom Stanićem.
Radi se o jazz radionicama koje će se održavati u vili Angiolini od 20 sati i ulaz će biti slobodan za sve zainteresirane.
Tamo će posjetitelji moći vidjeti kako nastaje jazz kompozicija, a za to će biti zaduženi vrhunski svjetski muzičariJohanna Juhola iz finske na harmonici, Hristo Yotsov iz bugarske na bubnjevima, Andrea Vicari iz Velike Britanije na klaviru, Rico De Jeer iz Nizozemske na kontrabasu, te domaćin Elivis Stanić na gitari.
Posljednjeg dana održat će se završni koncert.
Naime, Jazz ex tempore je jedan od rijetkih kulturnih projekata u Hrvatskoj koji gostujuće umjetnike aktivno uključuje u stvaralački proces. Stoga je to prepoznalo i Ministarstvo kulture koje će sufinancirat događaj i osigurat logistiku prilikom gostovanja jazz ex tempora u matičnim zemljama ngostujućih muzičara.

Osim europskih gostovanja Jazz ex tempore će se održati i u Zagrebu, točnije u BP klubu.
Sve kompozicije nastale na radionicama će se snimiti i izaći će na CD, a dogodovštine sa radionica će se zabilježiti i kamerom te će izaći na DVD-u.

Večeras u Zaljevskom zvuku gostovat će nam My Buddy Moose. Oni će ovu subotu zasvirati prije Majki u Stereo, pa ćemo malo popričati o tom koncertu, ali i o tome kako napreduje njihov novi album. Jasno, vrtit ćemo i njihove pjesme.
Osim toga najavit ćemo ostale koncerte koje očekuju Rijeku ovaj vikend, a ima ih pregršt, od otvaranja Palacha, sutrašnje promocije albuma Mandrila, Tuborg Greena i nastupa KUD Idijota i TBF-a u nedjelju na korzu pod organizacijom GONG-a i Transparency Internationala.



Večerašnju emisiju Prženje etera započet ćemo s The Rock bendom The Stooges čime nastavljamo priču započetu u Zaljevskom zvuku.
Stoogesi su definirali zvuk modernog rocka i podjednako utjecali na nastanak punk bendova, metal bendova ali i tradicionalnih rock bendova.
Drugim riječima njihov utjecaj je nemjerljiv.
Stoga, ako niste još nikada vidjeli Iggyja i Stoogese trk u Ljubljanu 29. rujna, odnosno ponedjeljak. Ja sam imao prilike gledati Iggya dva puta i oba dva puta je rasturio, dakle zabava zagarantirana.



Predstavit ćemo i novi album Testamenta.
Testament su snimili odličan thrash metal album nazvan The Formation of damnation, što slikovito opisuje činjenicu da je album snimljen u originalnoj postavi benda, minus bubnjar koji se odlučio voditi obiteljsku tvrtku, odnosno tatin dućan.
No vratimo se na ostale članove proklete postave.
Ne znaš tko je bolji muzičar.
Paul Bostaph koji kolje duple kase ili povratnik iz jazz voda Alex Skolnick. Čini mi se da je upravo povratak Skolnicka, koji je napustio bend još početkom devedesetih nakon dosta dobrog albuma ritual ponovno usmjerio svjetla reflektora na bend.
Album zvuči kao da nije bilo prekida, osim elemenata death metal pjevanja u par stvari, a takav stil pjevač Chuck Billy je usvojio za vrijeme Skolnickova odsustva.
Svakako vrijedi izdvojiti drugu stvar na albumu More than Meets the Eye, koja neodoljivo podsjeća na Testament s kraja osamdesetih, odnosno iz najboljih dana albuma Practice what you preach. Tu je ubojita The Formation of damnation I prava spidara The Persecuted Wont Forget.
Inače, album je izašao u travnju ove godine pod etiketom Nuclear Blast recordsa.
I bit će Nirvane i mnogo dobre muzike itd.

četvrtkom | 18.00

Fleet Foxes
Fleet Foxes
Bella Union, 2008.



Postoje bendovi koje je najlakše opisati rječju folk.

Tim terminom se posljednjih nekoliko godina krstilo mnoge, što i ne čudi jer narodnih, odnosno tradicionalnih, rekli bismo starinskih formi, čini se, ima sve više, odnosno, sve se više i pojedinaca i bendova “vraća” u taj akustični svijet. Naravno, takvi izvođači su oduvijek tu; bio bi gustiji od katrana kad bi tvrdio da je to nova pojava, no eksplozija izvođača kao što su Devendra Banhart, Conor Oberst i njegovi Bright Eyes, Bon Iver, pa s druge strane rokerskiji Midlake i niza pronositelja slave Neila Younga ili Fairport Conventiona, s ove strane Atlantika, je dovela do češće upotrebe te riječi. Pa je danas sve folk. I nije da je taj termin nešto posebno operativan; njegovo korištenje je, kako bi rekli Telepopmusik u “Let’s Go Again”, “throw away slogan”. Nešto što kažete kad čujete žica zvon. Nešto kao kad gledate film pa umjesto hrvatskog titla stavite engleski za osobe s oštećenjem sluha, titl na kojem osim teksta iz filma piše baš sve što se događa u audio pozadini, pa kad zasvira neka glazba koja je imalo ogoljena od distorzije ili moderne ritmike, u titlu piše "soft folky rock playing" ili "alternative folk music playing" i slično.

Bez obzira na terminološke probleme, riječ folk može pomoći kad se radi o Fleet Foxes, peteročlanoj grupi iz Seattlea i njihovom prvijencu/eponimcu.

Od prve, uvodne “Sun It Rises” (gospelsko višeglasje, vremenski stroj, kako stilski tako i produkcijski, arhaični rif, reverb, mišung bilo koje sezone "Crne Guje" i Crosbyja i Nasha i kako-su-se-ono-još-zvali-oni-drugi) do posljednje “Oliver James” (skoro pa acapella finale, strašna priča o utapljanju djeteta, tema tako kredibilna u svijetu Fleet Foxes, između ostalog svijetu onih zastrašujućih narodnih prepričavanja o seoskim tragedijama) njihov izričaj nije folkasta pomodnost ili retro aktualnost, ako takav izraz uopće postoji i nešto znači, već zaista unikatan pristup svim tim, danas već općim mjestima američke i engleske soft rock, folklorne i singer-songwriterske baštine.

Fleet Foxes kao da su uzeli ne samo sve ono što im se osobno sviđa iz te prebogate tradicije, već i ono što bi im eventualno posebno izabrano vijeće glazbenih kritičara, muzikologa i fanova zapelih u drugoj polovici 20. stoljeća preporučilo, i onda sve to izmiješali u svom Fleet Foxes šejkeru i prolili u obliku ovog blistavog i više od svega samouvjerenog debija.

Fleet Foxes svoju glazbu opisuju kao "barokno harmonično pop muziciranje" i štogod da ta glazba jest, pa makar je lijeno nazvali samo folkom, uspjela je ujediniti strane ali i hrvatske kritičare u hvalama. A i nije nešto posebno teško biti imun (pogotovo kad ovakve pastorale dođu na ljeto i kad ste na godišnjem među stablima starijim od Karolinske Ceste, daleko od goluždravih Čeha i njihovih supruga) na sva ta hipijanderska pjevanja, kanone, višeglasja, korištenja udaraljki u svrhu stvaranja pozadinskog ambijenta i svih onih drugih elemenata od kojih vam se čini da nije 2008. nego 1708. pa onda malo 1968. pa opet 1308. pa 1938. itd.

Kod ovog benda, vjerujem, zapamtit ćete dvije stvari. Prva je taj poseban, samo njihov svijet; baš kako su to napravili i njihovi kolege po labelu, Midlake na svom albumu "Trials Of Van Occupanther" (2006.). To je svijet starih fotografija, djedova i baka u sepia tonu, svijet srednjevjekovnih majstora pjevača i putujućih glazbenika koji od sela do sela na konjskoj zapregi pronose legende, pošalice i priče. Svijet šuma, šumskih puteva, blatnih seoskih trgova i nasljeđa, svijet američkih Gruntovčana bez komedije, romantiziranih sjedenja oko vatre. Svijet koji kao da je sišao iz starih slika Pietera Bruelgela Starijeg, čije se jedno od najpoznatijih platna, slika "Nizozemske narodne poslovice" i nalazi na naslovnici ovog albuma.

Druga je zaista uvjerljivi vokal Robina Pecknolda, koji odlično funkcionira i u gustom, kremastom višeglasju, solo ispovjedima i falsetima. Kemija koja proizlazi iz njegovog poja (jer na trenutke je baš poj sa svim zapahom koju taj sinonim za pjev sa sobom nosi) i interakcije sa odličnim i discipliniranim bendom je na trenutke nevjerojatna.

Eskapizam u davna ruralna vremena ili ne, obični akustični songovi ili folk De Lorean, ove pjesme govore o bendu koji definitivno ima viziju, zna što hoće i što radi i koji, na kraju, to vrlo uvjerljivo i isporučuje.

Zato kad poželite biti negdje drugdje, negdje gdje su stvari jednostavnije, tiše, gdje ima više zraka i ljudi su bliskiji; ako želite pobjeći na barem 40-ak minuta iz grada i sadašnjosti, ovo je pravi album za vas.

A sad – folk off!

Nizozemske poslovice: Sun It Rises, White Winter Hymnal, Ragged Wood, Tiger Mountain Peasant Song, Quiet Houses, He Doesn't Know Why, Heard Them Stirring, Your Protector, Meadowlarks, Blue Ridge Mountains, Oliver James

"Gospodine Pecknold, slažete li se da ste u očima starih My Morning Jacket fanova viđeni kao bogom poslani?": “Mi nismo ni blizu takav rock’n’roll band. Nadam se da nas ljudi slušaju zbog nas samih a ne zato što ih podsjećamo na druge. Ono, oprostite zbog reverba!" He he.

p.s.
Nadolazeći četvrtak, 25.09., u vegan-non-friendly glazbenoj sagi:

Flying Lotus
Los Angeles
Warp Records, 2008.



Radio statika, tranzistorska prašina, bol u hip hop duši, bas koji vozi dulje od trisduje i kalifornijski gruvovi na legendarnom britanskom labelu. Mmmmm.

Dimittis pullos sub custodia vulpis,
ek.

Od ove subote, 20. 9., nova emisija u Svid-eteru!!!

Psihološko-socijalno-ekonomsko-erotski te znanstveno-televizijsko-religijski putopis o umjetnosti, zdravlju, književnosti i obrazovanju, s naglaskom na gospodarstvo, fotografiju i karijeru, a blagdanima i na obitelj i prirodu.

I ništa više.



Znači, čujemo se u subotu u 11h na 98,4 mHz ili na www.svid.hr

Gost: Saša Markovski


P.S. Operite gaće!


Lena

četvrtak | 18.00



Ima veliki apdejt na Kraljevskom Pudingu svih onih tekstova koje nisam napisao pred ljeto i na ljeto pa dođite čitat, ako vam se da.

Hvala,

ek.

Večeras u emisiji Zaljevski zvuk popričat ćemo s novim voditeljem kluba Palach Alenom Manceom. Uz razgovor o budućnosti, programu i uređenju kluba puštat ćemo i neke od lokalnih bendova.
Pa poslušajte, a ako se želite uključiti u emisiju ili osvojiti koju nagradu nazovite 212 - 043

Večerašnju emisiji Prženje etera započet ćemo s novim albumom Metallice “Death magnetic”.
Osobno mislim da je to album koji se može mejriti s njihovim najboljim ostvarenjima – Master of puppets, And justice for a all I Kill em all. Death magnetic ipak nije bolji od Ride the lightninga, jer je to nedostižno, budući držim Ride the lightning najboljim albumom uopće.
Međutim Death magnetic je svakako bolji od Black albuma, te jasno od Loada, Reloada I otkačenog St.Angera.
Nije poanta samo u tome da se bend vratio Thrash metal, jer su neki elementi takve mjuze uvijek bili prisutni, već u epskim pjesama koje prelaze trajanje od 7 I pol minuta, s pregršt rifova, promjene dinamike I tempa, a sve vam to tako brzo prođe.
Drugim riječima zabavno and poučno!
Također ovaj album označava povratak solaža koje zvuče kao čudovište između Hendrxa I Satriania, a Hetfield je prekinuo s jodlanjem još na prošlom albumu.
Inače album je producirao Rick Rubin nešto što su se fanovi Metallice I Slayera potajno nadali dugo vremena I u potpunosti je opravdao očekivanja, iako se za njega tvrdi da ulaže za svoje maksimalne rezultate minimalan boravak u studiju.
Naime, upravo se bivšem producentu Metallice Bob Rocku, koji je radio sa sweet i glam metalcima Bon Joviem i Motley Crueom spočitavalo da je odgovoran za smekšavanje zvuka benda.
Stoga se Rick Rubin pokazao kao spasitelj i napravio još jednom remek djelo rocka. Nakon albuma Electric grupe The Cult, Blood, Sex, Sugar, Magic, Red Hot chilly Peppersa, Reign in Blood Slayera, Ric Rubin je obogatio Rock and Roll svijet albumom Metallice “Death Magnetic”.



Predstavit ćemo i novi album grupe Venom. Njihov najnoviji album izašao ovo ljeto prozvan jednostavno Hellllll...ili po domaći Pakal!
Naime, upravo su Venom bili jedan od glavnih uzora Metallice. Oni su preuzeli en3ergiju Motorheada, samo su malo izmijenili akorde odnosno uveli su disonancu u rock and roll progresiju riffova Motorheada i otvorili vrata thrash, black i death metalu.
Ipak, unatoč velikom utjecaju na razvoj metala Venom su uvijek bili fušeri i neprecizni I jedino što ih je spašavalo su, jasno super pjesme, brzina I najhoror riječi koje su se tada mogle čuti na sceni.
S takvim pristupom nastavili su na novom albumu Hell, koji vrvi sa zaraznim pjesmama I horor tematikom, ali dosta šlampavo odsvirano I producirano.
No, dobro je.



Osvrnut ćemo se na smrt Richard Wrighta, klavijaturiste Pink Floyda, obradom njihove pjesme Astronomy Domine, od stoner benda Atomic Bitchwax i još par pjesama, pa nas slušajte.

Dragi moji,
bez posebnog razloga (što nije slučaj s prijašnje dvije emisije) ovu nedjelju 21/09/08 u 21h idemo na koncert naočite brazilke Bebel Gilberto održanog 2000. u "Bimbo's 365" klubu u San Franciscu. Na repertoaru je njezin najpoznatiji album "Tanto tempo" iz iste godine.
Ugodno slušanje.

p.s.: she's single!

dexter

U ovotjednoj epizodi vegan-hostile glazbene sage zvane BeatNocha, dakle ovaj sad četvrtak u točno 18.00, odrađujemo najveći dug od ljeta, eponimni album grupe Fleet Foxes za kojeg bi bila velika strahota da ga prešutimo jer je nešto ganc fajnski.

Očekujte ruralni hipicizam, žičane instrumente, dlakave muškarce pičkastog glasa, barokne šurlice i "Nizozemske narodne poslovice" Pietera Bruegela starijeg.

Ponesite svoju sjekiricu za drva.

ek

četvrtak | 18.00

In Memoriam: Dino Dvornik (1964 – 2008)



Nekoliko sjećanja veže me uz Dina.

Mene je moja mama samo dva put, dok sam bio klinac, pitala – Oćeš da ti kupim tu kazetu? – prvi put kad su na televiziji reklamirali Balaševićev "Bezdan" na što sam joj odgovorio ne (mada mi je Đole ko klincu bio fora jer glumio u onoj jednoj humorističnoj seriji gdje su on i još neki stari i treba i frajer koji je govorio na lj radili skupa u uredu) i drugi put kad je na televiziji bio spot "Zašto praviš slona od mene?" na što sam joj isto odgovorio ne. Naravno da se Branka više nije upuštala u slične ponude („ovaj mali niš neće…“), no u pitanju nije bila moja nezainteresiranost; za Vojvođanina sam bio premali i nisam kužio ništa, a u Dvornikovom slučaju sam si ionako već sam snimio s radija sve pjesme koje su mi bile zanimljive, što i nije bilo teško jer te 1989. eter je bio krcat njegovim pjesmama i skoro svaka s njegovog prvog albuma bila je ili non-stop na radiju ili na nekoj top listi kao "novi ulaz".

Sjećam se i da sam gledao taj nagrađeni nastup na Zagrebfestu '88., kad se pojavio prvi put s "Tebi pripadam" i da mi je odmah bio frend. Bilo je to prvi puta da mi je neka domaća pjesma dobra a i tip je imao neku opaku a opet toplu vibru oko sebe i plesao je kao da je neko Holly Johnsonu ubacio crni gen u hlače.

Da, spomenuo sam Holly Johnsona, znam, šta sad, bile su osamdesete i ako kažete da niste voljeli "Americano" lažete.

Iako su mi one animirane trubice na spotu za "Slona", priznajem, već onda izgledale jeftino, Dino je bio tako kul (ko zna koju sam riječ onda upotrijebio jer kul onda nije ni postojala u rječniku kao legitimni pridjev) u onom odijelu i onom dijelu pjesme, pred kraj, kad se zlobno smije u duelu sa saksofonskim solom i kad sve ode u funk hu-ha vlak bilo je teško odoljeti.

Znam i da kad se pojavila "Jače manijače" godinu i nešto poslije "Slona" da sam razbijao glavu s kakvim se faking instrumentom može proizvesti onakav intro i da sam bio potpuno, što se reče po dubrovački, blown away sa onim brejkom pred kraj stvari gdje taj loop šiba s još nečim i sa Dinovim oouujee i kreveljenjem. Čak i danas kad koristim riječi loop, brejk, sempl i slične kao da sam rođen u Rolandovoj tvornici i znam što znače (za razliku od ondašnje dječje enigmatike) često stanem, poslušam taj ritmičko-melodijski buvljak ideja i pomislim pohlepno, citirajući frenda Matića – damn, I wish it was mine!

Teško je danas razumijeti, iz ove bože-oslobodi moderne perspektive radost i duh koju su onda, u onom vremenu i kontekstu drugih pjesama na radiju sa sobom nosili stihovi tipa "baš sam noćas tužan ja/ baš sam nervozan/ kad se sjetim da te voli/ čovjek bezvezan/ zato mene pusti ti u tvoju postelju/ pa će majka da te gleda opet veselu".

Nikad nisam mislio da ću citirati stihove Zlatana Stipišića Pavijana Grivastog (da, te i uglavnom sve najbolje Dinove uspješnice stihirao je upravo gospodin Šta-Će-Meni-Moja-Dica-Reć) ali način na koji ih je Dino pjevao, njegov stav, ljutnja jer "takav kreten loša mi je zamjena" i isporuka bile su kredibilne do bola. Čak i kad ga "tute i školjke ne rješavaju te boljke/ kad zmaj dahne zimi jaoj si ga klimi" ili kad znanstveno zaključuje da "samo zmaja dah jedini je spas da ukloni strah što ga stvori grah" u najgruvastijoj odi prđenju ikad snimljenoj. Doduše, te stihove napisao je Kanceljak ali nema veze. Bitan je Dino.

Kasnije sam spasio vinil "Kreativni nered" i maksicu "Jače manijače" s delničkoga radija i nikad mi nije bilo ni sekunde žao zbog tog.

Doduše, uzeo sam im i "Prirodu i društvo" na cd-u.

Gospođo Glad, ako ovo čitate, moje najdublje isprike, ali ta tri nosača ne vračam ni za živu glavu. Uostalom, taj klepto je već sad u zastari.

Kad razmišljam o Dini, sjetim se Kristine s kojom sam išao u srednju i kasnije na faks. Dok su drugi počeli mrdati nogama i rukama na njegove ritmove njoj su zasuzile oči. Čovjek je doticao ono nešto u njoj. Sjetim se i svog frenda koji se zove Sabo. To je onaj šta govori u jinglu za BeatNochu "jel mogu reć? ...ja ful volim slušat svid radio to je muving itd." On ga je obožavao upravo zbog toga što su kod Dinota "bubnjevi ful bitni dio stvari". Sjetim se i svoje bivše koje se isto zvala kao i gospođa Dvornik pa sam joj govorio da se ljubav doslovno zove imenom njenim. Da.

Te '93. već sam bio radioaktivan u glavnom gradu Gorskog Kotara i sjećam se da su "Čuvar plaže" i "Imam rep" bili tako potreban odmor za uši od rastućeg korpusa antiratnih i domoljubnih budnica, protesta i podsjetnika na to da imamo državu i da ljudi pogibaju. Te pjesme dale su i nekoliko klasika ("Moja Domovina" mi i danas u refrenu diže dlake, koliko god sam cijepljen od nacionalnog osjećaja i draža mi je od himne, a bilo je tu i još nekih dobrih stvari), no moral i duh nisu jednodimenzionalne pojave i mogu se dizati i pobuđivati na najrazličitije načine i tu je uskočio Dino sa dvije hitčine koje su i danas svježe i energične kao i onda. Pogotovo "Imam rep" sa svojom nabrijanom sekvencom i vožnjom koju su rijetki u biznisu natjeravanja ljudi na ples na ovim prostorima postigli.

Cijeli taj album bio je dokaz da je Dvorniku od početka karijere jasno da je na čelu hrvatske verzije jedne od posljednjih velikih glazbenih revolucija i četiri čiste tehno situacije na "Prirodi i društvu", stvari "Extasy", "Ying & Yang", "The Return Of The Man With The Rubber Brain" i meni najdraža "Split Junkie", jednostavan a tako funkcionalan plesno-hipnotički spoj Kraftwerka i splitske rive, da ima pravde, danas bi se učile u školi kao prvi prodor underground elektronike u hr-mainstream. Dino nije bio prvi koji se bavio time u Hrvatskoj, jasna stvar, ali je bio prvi koji je to stavio na album, bez beda i srama, dapače, ponosno, pored pjesama kao što su "Rušila sam mostove od sna" i "Gibajmo se". Ni danas taj album mnogima nije jasan.

Danas mnogi govore da je Dino bio ispred svog vremena, ali stavio bi ruku u vatru da on to nije tako doživljavao. Njemu je to bio jedini normalan i ispravan način.

Sjećam se i intervjua kojeg je '96. na tom istom radiju s njim vodio Mario Mihaljević (koji je onda došao raditi u Delnice kad se goranski eter sa thirty-something stažom pretvorio u ko zna čiji političku prčiju odjedanput inventivno nazvanu Domovinski Radio) i, to sam čak imao i snimljeno na kazeti jedno vrijeme, nisi znao ko je od njih dvojice pijaniji. Dino je već onda bio svačiji omiljeni ridikul izbijenog pogleda i narodnog kredibiliteta poremećenog medijski evidentiranim narkomanijama i, teško ću zaboraviti, jedva je pričao. Uglavnom su pičkarali. Mihaljević ga je u jednom trenutku pitao – Jel jebeš šta ženu? – a Dino mu je odgovorio - Ne, sperma mi slabo izlazi.

Moji frendovi znaju da sam nekoliko desetaka puta u posljednjih deset godina rekao da bi volio popit kavu s Dinom jer bi ga volio pitat par stvari o životu i prolaznosti vremena, a najviše bi ga gnjavio zašto više ne radi dobru mjuzu.

Iako mi je nekoliko puta nastupao pred nosom, nisam ga nikad vidio uživo niti na ulici. A pred malo je trebao nastupati ovdje negdje i čak sam, iznenadivši ovako „odrastao i pametan“ sam sebe, pomislio – baš bi ga išao vidjeti. Iz mene je progovarala neka podsvjesna stara ljubav za ovog dalmoša. A ionako bi mi svi moji, znam ih dobro, rekli – šta si ti lud, šta ću ić na Dinu Dvornika? Onda sam i ja sam sebi rekao to isto i dilema oko odlaska bila je riješena. Pomoglo je i to što je nastup bio odgođen.

Koliko god znam šta sam mogao očekivati od njegovog nastupa 2008. sad mi je žao što sam bio tako neiskren prema sebi.

Mnogi su bili posljednjih deset godina takvi kad je u pitanju Dino Dvornik. Lako je sad govoriti – sam si je kriv za to.

Sad kad je sve to iza njega, svi odlični i oni loši albumi, Porini, festivali, "Ništa kontra Splita", udaranje kamena temeljaca, "Afrika", filmske uloge, droksanje, bolest, baseball mladost, koncertni album iz Minhena, nepamćenje vlastitih stihova, dj-iranje, "Kineski Zid", reality show i što sve ne, njegova uloga u našim životima spremna je za revaloriziranje i stavljanje na pravo mjesto. Ako po nečemu treba pamtiti ovog splitskog divljaka, ovog nemirnog čovjeka i vječnog klauna te prije svega vrhunskog umjetnika i tipa koji je zadužio sve nas koji smo živjeli uz njegove pjesme, to su energija i vizionarstvo.

Sve ove godine nitko mu se nije približio kad su u pitanju energija i vizionarstvo.

Sve titule koje mu ovih posljednjih nekoliko dana dodjeljuju u medijima, od "kralja hrvatskog funka" do "rodonačelnika plesne glazbe u Hrvata", nisu dovoljne da bi opisale njegovo glazbeno i kulturološko nasljeđe. Ne znam za vas, al ja sam ponosan da smo ga imali i da mogu reći – da, mi ovdje, u ovom slijepom crijevu, gdje se glazbeno dno piše estrada a glazbena industrija zarađuje manje od tvornice šibica, imali smo Dinu, on je… on je bio dobar.

Ono što najviše ispunjava srce tugom a glavu divljenjem je činjenica da je Dino sve to uspio napraviti u kratkih sedam godina svoga života, od '88. do '95. Svako ko u svom životu ima svojih sedam biblijskih debelih krava zaslužuje ostati u sjećanjima.

A kakva su vaša?

Dino, moj te svino. Vidimo se nekad. Drži gače! Još uvijek računam na onu kavu.

ek

Večeras u 20 sati, ponovno krećemo s emisijom Zaljevski zvuk. Sezonu će otvoriti sastav Hesus Attor, koji će predstaviti svoj novi album Sonic Gastronomy Volume 1.
Malo ćemo popričati s bendom poslušati nekoliko pjesama s albuma, a i moguće je dijeljenje CD, pa ako volite Hesuse možete nazvati 212 043 i osvojiti CD.

Nakon Zaljevskog zvuka u 21 sat kreće nova muzička emisija imena "Prženje etera". U njoj će se uglavnom puštati metal, punk, stoner, HC uz neke recenzije novih albuma i novosti iz metal i punk svijeta.
Za početak proanalizirat ćemo nove albume Motorheada i Solflya.

Motorhead su jedan od rijetkih bendova koji ima jednako nabrijane fanove u punk I metal vodama.
E pa, novi album Motorheada “Motorizer” će sigurno biti omiljeniji među punkerskim obožavateljima, nego među metalcima.
Naime, Lemmyev bass je distorziraniji nego ikad, a pjesme su kratke I brze.
Ipak na početku vrijedi napomenuti kako mi album ipak nije toliko dobar kao prethodni Kiss of Death, prvenstveno zbog nedostatka nekakvih karakterističnih rifova, jer se cijeli Motirizer uglavnom bazira na brzini, a ne na zakučastosti gitarističkog riffa. Također nedostaje laganica poput “God was never on yor side” s prošlog albuma.
Stoga, kao takav, album će se sigurno svidjeti total speed freakovima i imat će materijala za razbijati glavu opsjednuti promilima. Rastur počinje odmah s Rock on, koji je rađen na foru pjesme Ace of Spades, odnosno ima slični intro na basu. Tu se Lemmy istaknuo ponovno svojom jedinstvenom poezijom, stihom “Rock out with your cock out, and impress your lady friends!”.
Esencijalno!
Drugi miljenik Motorhead fanova I speed freakova bit će sigurno pjesma Runaround man, za koju mogu reći da je najbolja pjesma na albumu. Ima izopačenu pentatonsku ljestvicu, Lemmyjevo režanje I referencu na going to Brasil s 1916. I čemu više.

Inače Motorhead su dio ovog albuma snimili u studiju bivšeg bubnjara Nirvane I sadašnjeg frontmena Foo Fightersa Davea Grohla.
To je nastavak njihove suradnje koja je započela Grohlovim solo albumom Probot, gdjee je uz Lemmya ugostio druge legende Heavy metala, poput Cronosa iz Venoma ili King Diamonda. No, upravo je pjesma s Lemmyem “Shake your blood” postala oficijalni singl albuma Probot, što govori o njegovom statusu.

Popis pjesama
01. Runaround Man
02. Teach you how to sing the blues
03. When the Eagle Screams
04. Rock Out
05. One Short Life
06. Buried Alive
07. English Rose
08. Back on the Chain
09. Heroes
10. Time is Right
11. The Thousand Names of God

Pjesma: Runaround man



Max Cavalera, odnosno Soulfly su snimili jako dobar album, može se reći.
Album se zvoe Conquer i na prvo slušanje stjeće se dojam kao da se Max sa Groove metala, vratio na thrash, death I doom, po čemu se sa Sepulturom proslavio.
Posebna je zanimljivost gomila semplova, black metal klavijatura, što je novost ili komadića atmosferske mjuze na koju smo od Sepulture navikli na albumu Roots.
Stoga jedna od najreprezentativnijih pjesama s albuma je svakako Touching the Void I Unleashed
, iako vas svojom melodioznošću može iznenaditi instrumental Soulfly VI, pa se možete zapitati kako bi to zvučalo da je Max imao hrabrosti otpjevati preko toga.

Popis pjesama
01. Blood Fire War Hate
02. Unleash
03. Paranoia
04. Warmageddon
05. Enemy Ghost
06. Rough
07. Fall of the Sycophants
08. Doom
09. For Those About To Rot
10. Touching the Void
11. Soulfly VI

Pjesma: Unleash

Dragi ljudi i vegetarijanci!

Velika i važna obavijest svim pratiteljima emisije BeatNocha: nakon ljetne pauze yes, it's back con gusto, već ovaj četvrtak. No, pripazite! Od ove jeseni ne više u 18.30 nego točno u 18.00!

Znači, TOČNO U 18.00!

To je novi termin pa si to stavite u vaše spoznanje, dlanovnike, rokovnike, itinerare i planove posjeta ginekologu i psihijatru.

Šteta što će prva emisija bit in memoriam, ali život je takav.



Čujemo se,

ek.

Povodom iznenadne smrti "infant terribilea" domaće scene, začetnika funka u Hrvata, Dine Dvornika, u nedjelju, 14. rujna u 21h koncert Dine Dvornika - Live in Munchen.

dexter

Na današnjoj iznimno intrigantnoj i posjećenoj od strane sedme sile održanoj konferenciji župan Zlatko Komadina je iznio stav Primorsko – goranske županije o smještaju LNG terminala na Omišlju.
Na početku presice Komadina je rekao da vlada još nije odlučila da će se LNG smjestiti na Omišlju, već da je to samo stav stručne komisije.

Naglasio je da je Primorsko – goranska županija za gradnju LNG terminala u Omišlju, međutim zahtjevat će da terminal donosi ekonomsku i energetsku korist županiji i otoku Krku, uz poštivanje ekoloških standarda.
Stoga se slaže s udrugom Ekokvarner, da je potrebno učiniti studiju o utjecaju terminala na okoliš, te vidjeti kolika je opasnost od pohlađivanja mora, što bi štetilo turizmu. Naime, Komadina je rekao kako Primorsko – goranska županija je ekološka županija koja svoju energetsku politiku želi temeljiti na održivom razvoju. Zato će uvjet bez koga se neće moći graditi biti taj da HEP-ova termoelektrana počne raditi na plin iz LNG terminala, a ne više na mazut, čime će se smanjiti zagađenje sumporom regije budući je plin najčišće gorivo.
A na plin bi prešla i INA-ina rafinerija na Urinju.

Inače županijska skupština je 2005. i 2006. godine donjela uvjete koji se moraju zadovoljiti da bi se LNG terminal gradio na Omišlju. Uvjeti su: odluka struke, ekološka prihvatljivost i ekonomska dobit za regiju. Do sada je vlada ispoštovala samo prvi uvjet, dok se o iduća dva još nije očitovala.
Komadina se posebno osvrnuo na ekonomsku korist LNG za regiju. Naime, on će od vlade zahtjevati bržu plinifikaciju Krka upravo plinom dobivenim iz LNG terminala, jer, kao što je rekao, terminal treba služiti za korištenje plina za lokalno stanovništvo, ali i ostatak Hrvatske, a ne kao nečije skladište.

Na kraju je zaključio kako ne sumnja da će vlada sagraditi LNG na Omišlju, međutim krivo mu je šđto su se za taj korak odlučili tek na poticaj izvana, te da im ovo služi kao alibi za osamnaesto godišnje nepostojanje energetske politike.

Vjeran Piršić, predsjednik Eko Kvarnera se u intervju za Svid se osvrnuo na konferenciju župana Komadine. Rekao je da je Vlasnik ipak izlobirao hrvatsku vladu da se LNG na Omišlju sagradi po bilo koju cijenu.
Struka je napravila takvu analizu da se prihvati Omišalj, stoga nije uzeto u obzir hlađenje mora, odnosno Kvarnera i velika brzina LNG-a. Odnosno milijun i pol kubika morske vode na dan se koristi da se plin vrati iz tekućeg u plinovito i more se hladi za 5 stupnjeva celzija.To ugrožava turizam i ribarstvo jer primjerice srdela ugiba nagon pothlađivanja mora od 10 stupnjeva celzijevih. Stoga se Piršić zapitao može li to Kvarner podnjeti?
Naglasio je da se plin može vraćati iz tekućeg bez pothlađivanja mora, ali to dodatno košta, a projekt je tako zamišljen da bude što jeftiniji za investitora. Dodatni problem su kemikalije, odnosno klor.
Kao pozitivan primjer istaknuo je Italiju gdje je LNG terminal 15 kilometara od obale da ne bi došlo do pothlađivanja mora. Altrnativa Omišlju bi bile upravo takve platforme, kojih ima kraj Pule, s kojih bi se plin se do kopna prebacivat plinovodom. Ne bi dolazilo do Hlađenja mora, jer je to otvoreno more i jače su morske struje.
Rekao je kako na svijetu ima dovoljno tehnologije da ne bude zagađivanja i uništavanja okoliša, samo je pitanje želi li investitor to platiti? No problem je što naša država podilazi investitoru.

Stručno povjerenstvo daje sve više ustupaka investitoru, a nama će ostati kikiriki, rekao je Pirsić i zapitao se čak i ako se ispoštuju ekološki standardi hoće li cijena plina biti pristupačna da se na plin može grijati?
Istaknuo je kako treba napraviti studiju utjecaja na okoliš i javna rasprava, budući jedino tako LNG može pasti ako studija pokaže da LNG šteti okolišu. Međutim, problem jest što sam investitor plaća studiju utjecaja na okoliš i onda je ona neobjektivna.

Ako se ne hladi more i Urinj pređe na plin to bi bilo OK, no ako se LNG sagradi prema sadašnjem projektu Kvarner bi za deset godina postao mrtvo more zbog kemikalija i pothlađivanja, upozorio je Piršić.

Postoji problem i kumulativnog zagađenja na Kvarneru, gdje postoji niz zagađivača, od Rockwoola, Plomina, Urinja i petrokemije.
Rekao je da je moguće zadovoljiti ekološke i ekonomske uvjete, samo je pitanje želi li to investitor. Kazao je kako je upoznao investitore za koje tvrdi da su manje arogantni nego oni iz Družbe adrije, stoga je lagano optimističan.
Na kraju je poručio ako trebamo biti složni na Kvarneru i reći da Kvarner ne može biti kolateralna žrtva velikog profita.
Upozorio je da 60% stanovništva Kvarnera živi od turizma i ako se ne zadovolje ekološki standardi možemo se svi početi iseljavati.

Premda bih poželio da je ljetna dokolica i sezona godišnjih odmora potrajala barem još mjesec dana, ipak nas je sustigao taj uvijek tako ozbiljan rujan, vrijeme novih školskih godina, povratka na posao, hvatanje u koštac sa starim demonima, ma u svakom slučaju, novi početak.
Tako je došlo i vrijeme promjene u nedjeljnom programu navečer. Već od ove nedjelje, s početkom od 21h vrtim live koncertnu snimku nekog benda/solo pjevača.

Ovaj tjedan odlučio sam se za koncertnu snimku Michaela Jacksona, a.k.a. "King of Pop" povodom nedavno proslavljenog 50. rođendana.
Riječ je o snimci koncerta u Bukureštu održanog 1. listopada 1992. s "Dangerous World Tour" na kojem je prisustvovalo 70.000 ljudi. Zanimljivo je spomenuti kako je MJ prodao autorska prava za snimku koncerta u Bukureštu TV kući HBO za 21 milijun dolara što je do danas najveći ikad isplaćeni iznos za snimku nekog koncerta. Zanimljivo je spomenuti da je to najgledanija emisija u čitavoj povijesti kompanije HBO do današnjih dana. Turneja se odvijala u periodu 1992-1993, održano je ukupno 69 koncerata diljem svijeta, a turneju je posjetilo oko 3,5 milijuna fanova. Ipak, rekord drži turneja "Bad Tour". Održavala se kroz period 1987-1989, održana su 123 koncerta, a turneju je posjetilo nevjerovatnih 4,5 milijuna fanova.

dexter

Danas je održana javna tribina na temu Rockwool – hote doma. Tribinu je organizirala stranka Primorski- goranski savez i prema riječima Nikole Ivaniša, oni ovim činom žele dati podršku ekološkim udrugama iz Istre u njihovoj borbi za zatvaranjem tvornice kamene vune Rockwool koja je odgovorna za zagađenje poljoprivredne doline uz Pićan.
Naime, mišljenja je da te udruge u Istri ne dobivaju dovoljno podrške zbog istarskih političkih stranaka koje su sklopile dogovor s Rockwoolom.


Ivaniš je najavio da će s udrugama napraviti materijal na dvije- tri stranice o zagađenju što ga proizvodi Rockwool te će ga dijeliti prilikom peticije za zatvaranje Rockwoola koju će u Primorsko-goranskoj županiji organizirati.
Zatim će tu peticiju proslijediti ministrici zaštite okoliša, prostornoga uređenja i graditeljstva Marini Matulović Dropulić kojoj je, prema Ivaniševim riječima, do ekologije stalo kao do lanjskog snijega.
Naime, prema riječima Brune Poropata, predsjednika Odbora za referendum protiv Rockwoola, Rockwool je u tu poljoprivrednu dolinu istočne Istre došao upravo na poziv lokalne i državne vlasti, odnosno istarskoga župana Jakovčića, načelnika Pićana Ružića i ministrice Dropulić.
Oni su s Rockwoolom sklopili štetan ugovor i po državu i lokalno stanovništvo, budući je Rockwool oslobođen carina i poreza u iznosu od 17 i pol milijuna eura, a u slučaju ne realizacije projekta država i lokalna vlast dužna je pokriti troškove Rockwoola.
Dodatno je kritizirao ministricu Dropulić, jer im ona ne želi dati građevinsku dozvolu za gradnju rockwoola, a ta je dozvola kako bi se mogli žaliti na sudu za ljudska prava u Strassbourgu.
Na kraju je zaključio da postoje samo dva scenarija ili će se stanovništvo raseliti iz doline i dozvoliti da sumporna kiselina uništi to plodno poljoprivredno zemljište ili će se Rockwool zatvoriti, a država će tada biti dužna obeštetiti građane.
Naime, zbog toga što se Rockwool nalazi u kotlini, potrebna veličina dimnjaka bi trebala iznositi 480 metara dok sada iznosi 70 metara, pa štetni plin kojeg emitira tvornica Rockwool se taloži i zagađuje zemlju i šteti zdravlju ljudi.
Klaudio Lazarić, pićanski vijećnik je rekao kako je prostor kvarnera izuzetno opterećen zagađivačima, od Dine na Omišlju, a u buduće i LNG terminala, rafinerije na Urinju i Plomina i sada i Rockwoolom.

Rekao je da za to područje nema alternative osim da se zadrži poljoprivreda i turizam, te da te dvije grane ne mogu biti u suživotu s zagađivačima poput Rockwoola.
Posebnu ulogu u zagađenju igra dimnjak koji služi samo za tzv. krizna razdoblja, koji ispušta otrovne plinove, a smio bi godišnje raditi samo četiri sata, dok je u tvornici Rockwool kraj Pićana konstantno radio, radi čega stanovnici hodaju s maramicama preko usta i suznih očiju.
No nitko se ne obazire na to, čak niti služba 112 na želi slušati njihove pritužbe.