Švesterkiken u zemlji čudesa

POVLAČIM SE NA "VRHUNCU SLAVE".....


SVE VAS VOLI VAŠA ŠVESTERKIKEN

POVLAČIM SE NA "VRHUNCU SLAVE".....


SVE VAS VOLI VAŠA ŠVESTERKIKEN

POVLAČIM SE NA "VRHUNCU SLAVE".....


SVE VAS VOLI VAŠA ŠVESTERKIKEN

Jutrosa sam se probudila s nekim nemirom negativnog predznaka.

Sto puta sam se uvjerila u teoriju o postojanju šestog čula kod žena . JESAM.
Sad jeli to zato šta ga ja imam naglašenu intuiciju ili baš svaka žena ima to, ono nešto...
Kaže mi i u horoskorpu da mi žene škorpionke imamo naglašenu intuiciju..ali vjerojatno to kažu i za ostale.
Točno znam kad zazvoni telefon na poslu da je to šefica. Svaki put.
Točno znam kad nazovem čovjeka i kad kaže HALO da ga je u bedu jer nije uspio naplatiti ili prodati.
Dovoljno mi je jedan pogled na tek probuđeno djete da znam da ima teperaturu i da taj dan neće biti kao ostali dani.

Imam neki jebeni osijećaj prije nekog podviga da znam unaprijed hoće li završiti pozitivno ili negativno..samo šta pokušam uvjeriti sebe , ma nije tako..to je tvoj pesimizam...

Jeste li sebe čuli sto puta da kažete : ZNALA SAM...

Samo kakve koristi od toga, znala sam..jest imam potvrdu svog predosjećaja , ali kako se naučiti nešto od toga.
Trebalo bi znati prepoznati osijećaj i djelovati... samo jebeš ga..proći će život dok shvatimo da JE imamo , intuiciju, da je trebamo slušati i spiječiti ono šta nam najvljuje ili iskoristiti u svoju korist.

Čemu nam zapravo ona služi, osim da si potvrdimo... JEST , MI ŽENE SMO STVARNO POSEBNE!!!!!

Ljudi božji, kako ja loše ispadam na fotografiji.

Mislim, davno sam se ja pomirila ( još mladim tinejđerskim danima) da NIKADA neću postati slavni fotomodel i smiješiti se s naslovnica svih svjetskih renomiranih modnih magazina, i da zbog manjka faktora X , neću biti dio veselih društvenih zabava na kojima ću upoznavati svjetski i manje svjetski poznate nogometaše i udavat se za neke od njih.....
jebiga...
ali , zašto tako loše ispadam na običnoj obiteljskoj fotografiji štono bi rekli : foto fulgaris.

Tu i tamo još dobro ispadem sa cvikama, jer inače...znate one glupe fotografije kad redovito su vam oči negdje nigdje jer ste baš trepnuli za vrijeme blica. E pa ja SVAKI put trepnem za vrijeme blica.
Čak mi je "umjetničke " foto sa vjenčanja upropaštene mojim strahom od blica.
Gledam te foto, pa jesam li to ja ili ne . Zar mi je stvarno nos tako velik??
Jer totalno sam drugačija u ogledalu, zar ne ??? A podbradak?? Otkud on na slici? I šta mi nisu oči zeleno- smeđe umjesto crvene???
Ne, ne ..za sve je kriv glupi foto aparat, ovo NISAM JA.

A tek,kamera?? Totalno se izgubim kad skužim da me neko snima.... Eto, ode mi i filmska karijera.."Zahvaljujem voljenom mužu, djeci, susjedu, poštaru..." i držim zlatni kipić...NEVER....

A o glasu da ne govorimo.... PA NEMAM JA TAKO KREŠTAV GLAS... meni se baš čini hrapavo sexy...
Za sve je kriva moderna tehnologija, kažem vam ja....
Šta meni treba susretat se sa groznim fotografijama i slušat svoj kreštav glas....

Moja dimezija je ogledalo ... i .... SVA SAM SI SUPER!!!!!!!

Eh, tko nezna famu o crnoj kožnoj jakni.
Ono, staviš je i cijeli svijet tvoj.

Ja, imam jednu jaknu za koju opet imam jednu frendicu koja me svaki put kad me vidi u njoj pita: Zgodna ti je ova jakna, otkud ti.

A jakna mi visi u ormaru...evo već 15 godinu. Samo , to nije sve, visila je ona i u ormaru moje majke jednu 20 tak godina.

Tako je ta jakna dolazila i odlazila iz mode, ja je vadila i spremala u ormar.

Danas mi ide na živce. Rado bi da je malo više strukirana.
Ali jebiga...kad je već nemogu promijeniti jer me prati ko sudbina..promijenila sam bar izgled i boju bloga.
A i nisam više nekako za crne kože kožne jakne...vjetar u kosi, šank i štok.



UP DATE: DANAS SAM LUDA, NEZNAM ŠTA HOĆU.....

Malo zagledam u svoj život i sve šta mogu reći jest da sam ja jedno razmaženo samoživo stvorenje.
Nije ovo sad da se ja posipam pepelom, ne..ne.. jednostavo znam tu malu iz susjedstva koj mi malo po malo otkriva svoj život. I onda ja slušam...stanem..i blenem.
Jesam li ja s drugog svijeta ( zato šta je moj život bio ispunjen nesebičnom ljubavlju od roditelja, školovanje, petice, faks, prijatelji, muž koji me voli, prekrasna djeca)..ili ta mala??

Dakle, njena priča ide ovako:
sad joj je 24, udovica od 19, ima šestogodišnje djete ( koje ide s mojim u vrtić)
tata alkoholičar, tuče je od djetinjstva, mama benigna pokorna glupača bez prava glasa
tata je ispiše ( odlikašicu) iz škole sa 16 godina nebi li se zaposlila kao čistačica i donosila novce u kuću,
ona odlazi od kuće i počinje raditi, seli se kod bake,
udaje se i rodi djete ali muž pogine na motoru,
baka umire i ona ostaje živiti u njenom stanu ali za to plača tati 1000 kn na mjesec a ima neki penziju od pokojnog muža ( bio u gardi )
hodala s nekim tipom koji vozi skupo auto šta tati i mami imponira jer vide priliku, ali jao, tip je malo šizofreničan, pa je svaku malo malo tresne, a jadnica navikla na treskanje čitavog života, ona sve to podnosi
konačno ga otpili, ovaj je hoče ubiti pa ne uspijeva , pa kao pokušava ubiti sebe i završi u crnoj kronici, onda je svi optužuju da je ona kriva za SVE.....itd.itd....


Ma ima toga još, zapravo ni neznam jesam li baš bila slikovita...i neznam kako pomoći toj mladoj ženi...koju život do njezinih nježnih 24 nije doli gazio.... a ipak nekako pliva..sama sa svojim voljenim sinom..
Priča iz susjedstva????

Otkad znam za sebe govorim u snu.
Nije to ono, nakakvo jecanje, nego ono fino DERANJE uz GLASNO i SUPTILNO PSOVANJE.

Uglavnom tokom mog životnog puta, razne su osobe bile predmet mojim noćnim govora.
Prvo je to bio brat , pa otac, pa svi po spisku , ovisno o događajima dana, pa pokoji mladić pa sada muž.

Osobi koja prvi put spava u mojoj nesporedno blizini, to saznanje biti će traumatično.
Jer , dok vi spavate snom pravednika, odjednom vas probudi luđačko urlikanje tipa: JEBEM TI MATER; DAJ MI TU TEKU....
BUDALO, PUSTI ME NA MIRU..., KRAVO JEDNA, ŠTA MI NISI REKLA... GOVNJARU JEDAN, DI SI DO SADA, GUBI MI SE S OČIJU....

S mojom govoranciju u snu bilo je i zgodnih anegdota , naročito kad su cure na matularcu skužile da mogu u mom takvom stanju i komunicirati sa mnom pa su mi ujutro prepričavale male noćne razgovore.
Kad sam došla studirati u Zagreb, imala sam iznajmljenu sobu kod stare fine zagrebačke udovice. Njeni zidovi su bili ko od papira, a kako se baš nismo ljubile, ta je jadna, molila da odem potražiti drugi smještaj ili da odem na lječenje jer da ona ima tanak san i da kad je jednom probudim više ne može zaspati ( a tko zna i čega se jadna o sebi naslušala).
Meni je najveći bed u cijeloj prići da zapravo se ničeg ne siječam a, uglavno da skratimo: ono šta ne mogu reći po danu (ili šta mislim) , kažem temperamentno kočijaški po noći.

Neko vrijeme doduše nisam govorila, dok djeca nisu uhvatila malo tvrđi san i počeli prespavati cijelu noć. Kako se njihov san utvrdio..počela ja ponovo po staru.

Momentalno mi je muž na tapetu..
Prije spavanja ...jube moja...a u snu: jebem ti mater, jesam li ti rekla ......

Jadnik, sve to još tolerira.
Dok mu žena ne počme ustajati i u snu, u skladu s riječima , djelovati!!!!

Jučer sam bila sa mlađom na pregled kod specijaliste i na dogovor za rutinsku operaciju.
Digne smo se rano , odšetale , dale uputnicu , bile među " prvima" , sjele i čekale.
Sjele i čekale, sjele i čekale...

S obzirom da smo se rano digle i jurile da budemo među prvima zaboravile smo ponijeti:
litru vode
lanč paket
šator
vreće za spavanje
prenosni televizor
žvake
literaturu;
sve u svrhu kvalitetnijeg ispunjenja jutra.

Jedva smo došle kući od gladi i iznemoglosti.
Drugi put ćemo bit pametnije......

O ulasku u Evropu sve već rečeno...

A sad slijedi još jedan argument ..ZA.

Dakle, piše meni moja kuma ( za one koji još ne znaju, ona živi u EVROPI) i nekoliko puta vas obavještavala o tome kako na zapadu "teče med i mlijeko" i kako "svakako moramo TAMO"

Dakle, starije dijete ide u državni vrtić i to se vidi, nemaju skoro ničega no to nije bitno.Na koncu, tete su dobre ; igraju se i kraj priče.
I sad , našla ona za mlađu neke jaslice koje su se otvorile tik iza vrtiće od starije. Te jaslice izgledaju svemirski; sve puno boja, pun kurac pomagala, moderna brošurica, fotke u boji, opis svake minute u istim jaslicama, naravno biološka kuhinja i niz noviteta. ..Poveselila se kuma jerbo je čitavo vrijeme mislila da su državne jer je prostor vlasništvo općine.


Ali, zajeb stiže, općina iznajmila i tako jaslice od 7.30 do 16.00 sati ( radi li još neko do okruglih 16.00sati) koštaju ni manje ni više nego ravnih , najokruglijih 500 eura na mjesec.

E, to već svi znaju da će moje dijete na jesen u ŠKOLU.

I sad , idemo mi na sisitematski pregled.
I sad kao ocjenjuje njega doktorica plavuša ( grozna sam jelda) , čekam ja vani, i sad kao razgovor gotov i pozove ona mene.
Uopče neznam zašto mi je to navela kao bitno, ali mi spomene da ga je pitala :Šta bi htio biti kad odrasteš? .. i da je on rekao :"Neznam "

Pa jebate, neznam ni ja još šta bi htjela biti kad odrastem a kamoli šestogodišnjak.
I još nadodaje da eto mama i tata su to i to pa ...
Šta pa..????
Šta je normalno da djeca odgovore da će biti šta i tata i mama??
Ne kužim??
I šta bi trebao biti : ASTRONAUT???

Da sam znala , naučila bi ga da kaže : NOBELOVAC, bit ću NOBELOVAC!!!!

Subota popodne. Sunce. Idealno vrijeme za šetnju po Maksimiru s djecom. Nek se djeca dobro istrče pa će brže zaspati.
"Djeco , oćemo do jezera ili u Zoološki?"
" U zoološki!!"
I eto nas, po sto pedeseti put. Sve već znaju di je tko i kud je šta.
Zapravo najviše trčkaraju među svjetom dok ih ja uzalud zovem prijetečim glasom: Brzo, da ste stali.

Ja osobno nisam ljubitelj nikakvih zooloških vrtova i životinja u kavezu. Meni ih je muka. Još ajde one male beštije, ali lav, leopard ili medvjed... Medvjedi jadni na onom betonu uvijek iskakni.
Lavovi se lijeno protežu, bace pogled i opet na spavanje. Žao mi je tigra jer su prošle godine imali tri mala tigrića a onda su uginuli. Zebre mi smrde, deve još više. Ne mogu ući u onu tropsku kuću od smrada i klaustofobije ( još od prve trudnoće ostala mi ta odbojnost prema mirisima i da ga jebeš ne podnosim ni parfeme ni ništa)
Moj sin iz nekog nepoznatog razloga voli gledat zmije. Čak i staklo može dotaknuti na kojem se vuče ista. Odvratno. Sanjat ću opet zmije i imat noćne mora , pa ću se pitati jeli to zato jel mi fali sexa ( to je kao po sanjarici).
Kafić. "Hočemo na piće?"
"Nećemo, imate tu fontanicu".
Super, igra oko vode i fontane i kao se napiti vode zanimljivija od morskih lavova. Rezultat, potpuno mokri.
Izlaz. Dučan sa kineskom plastikom. Jebate, udruga roditelja ih treba zabraniti na javnim mjestima.
Ko lešinari se smjeste tamo gdje je velika koncetracija djece s namjerom da isprazne roditeljima novčanike i napune kuću nepotrebom plastikarijom.
Ali njima opet zanimljiviji plastični krokodili od pravog , netom viđenog.
Odlučna sam ništa ne kupiti, ovi gledaju i diraju, prodavačica pizdi.

Izlaz,..... doviđenja zoo.
Postati ću borac za zaštitu životinja. Boriti ću se protiv zatvaranja životinja u kaveze i odvajanja od prirodnog staništa.

Tko voli posjet zoološkom?
Navesti nekoliko razloga, molim!!!!!

Svi zaposleni ljudi teže tome da naprave karijeru. Jesam li u pravu??
Ono, ako sto godina radiš jedno te isto, bez napredovanja i bez povišica, totalni si luzer.

Onda postaneš kao neki šef. Imaš neke glave pod sobom i par tih jakih nad sobom.

I onda za sva sranja koja ti naprave ovi pod tobom, odgovaraš ...TI. ( njima par nad sobom).
Neznam jel gore s djecom ili sa ovim pod tobom. Ako im nisi nad glavom, sranje, evo zvr.zvr... onaj zove koji je nad tobom: " Šta je bilo???"
Šta ćeš reč, nisi ti kriv. Koga brige, ti si profesionalac koji odgovorno shvaća svoj posao .ODGOVORNO!!!!!

Boli me želudac od odgovornosti.

Hoću bauštelat!!!!!


p.s. hvala Bogu da je petak.....

Nemam riječi.....
Ubijte me nježno.....

Mene majka učila : Ili si za sve ili si za ništa.
Pa ja sebe uvjerila sa sam za sve.
Ali ako za nešto nisam onda je to sport i rekreacija.

Ima par razloga zašto nikad nisam posezala za istim:
- nikad nisam imala problema sa kilažom, viškovima na krivom mjestu, celulitom, da skratimo mjere idealne a sve majka priroda dala;
- moja visina je bila ajmo reč' dobra za košarku, ali ja i lopta ko Marica i Krivi;
- gade mi se sve te dvorane pune uspuhanih žena i onih nabrijanih koučerica;
- nikad u životu nisam kupila sebi trenirku ili dres i tenisice ( dobro nije baš nikad u životu ali zadnjih 15 god. sigurno ne)
- đuskanje po diskačima do nedavno ( opet unazad 10 tak godina bili su mi dovoljna vježba)

Ali, evo , počela sam osiječat tegobe svog tjela.
Uglavnom me jebe kičma. Vrat ne mogu pomaknuti a da mi se ne zavrti u glavi.
Kupila sam prošle godine neki anatomski jastuk, kažu reklame , čisti preporod. Samo spavaš na njemu i svi problemi nestali. A potvrdili su mi to i neki ljudi od krvi i mesa.
Mučila sam se s njime neko vrijeme, i ništa. Vratila se opet na perje.

Komentirala sam zlobno sve trendesterice koje su brzinom munje zamijenile jazz dance ili step aerobik za super popularan pilates . Ali, kažu žene , taj isti pilates pomaže.
Isteže te ko Gđu. Elastiku.
Uputim se ja put najbliže dvorane ( ja sam rob kvarta i sve dalje od 100m od kuće ne dolazi u obzirom) ali svi termini bukirani, osim nekih kasnovečernjih. Ženo božja, pa ja tad spavam.
A u spavanje mi ne dirajte. I šta da radim, da vodim djecu sa sobom, kud ću s njima ( tata servis ne računaj). Vodim ih na depilacije, ginekologe,...ali na pilates, pa razjebat će one lopte, osim šta sam ukočena, dobiti ću etiketu majke s neblistavim odgojnim mjerama.
Da kupim neku kazetu i doma vježbam. Ja stara zabušanitica. Više nekako volim gledat te kazet s perspektive kauča.

Ali, nema mi druge, kad pošaljem djecu na ljetovanje na jug ( za par mjeseci) pravac neka dvorana.

Ako do tada ne budem toliko ukočena da ne uspijem prije nabaviti dres i tenisice u tonu!

Tajna mog uspješnog braka jest...da se ne bojim mraka!
Ma ne , ovo mi se samo rimovalo.
Dakle, tajna je ( evo još jedne tajne) ... jest da se RIJETKO viđamo.
Tako se stalno nešto čekamo ( više čekam ja) a još je Desanka rekla da je sreća lijepa samo dok čeka.
I dok tako ja čekam.. sva u sreći... shvatila sam da je :



lakše skuhati za troje nego za četvoro
ne moram razvlačiti kauč u krevet
ne moram slušati zvukove dječje-tatinih igara
aposlutna sam gospodarica daljinskog upravljača
mogu zaspati u devet i pol
mogu pozvati susjedu na kavu i ogovarati istog
dok on radi ja se ne bojim gladi

Većina žena , čitam kuka i plaće..pa muž stalno u poslu, pa one same , pa same oko djece ,...
Dobro, kukala sam i ja do prije nekog vremena.

A onda gledam neke žene koju su totalno nesposobne bez istog muža u kući.
Imam jednu priju koja ne ide ni u dučan već ovaj za pauzu od posla obavlja kupovinu. Ova ne može jer ima dvogodišnju curicu a vani je hladno.
Ima žena koje su njihovi sveti muževi prihvatili nesposobne i oni preuzeli sve obaveze. Ima ih,...ali su rijetki..

Ja nisam ta nesposobna žena,... ja sam žena koja sebi diže spomenik!!!

Kukala sam kukala pa počela uživat u predmetu kuknjave.
I da zaključimo, svak ima svoj model za održanje braka!!!!!

Pa da čujem!!!!!

Kako ne pišem vikendima, jer sam, to već znate stara zabušantica koja vrijeme uz blog provodi na pos(l)ili (t)u.

Pa se malo čini ova tema NE AKTUALNA.

Ali meni je potvrda mom zdravom razumu i nelicemjerstvu uvijek aktualna.

I kao stara nevjernica, kako se volim službeno deklarirati, koja ne pliva u jatu pa tako ni ne govori o stvarima kad i svi drugi, kažem to SADA .
Jesu li vjernici bili u Rimu zato šta su vjernici ili zato šta su GREŠNI???

Ja ću i dalje živiti kako me volja, ne činim nikome nažao, nadam se i zato sam vrlo MIRNA.

Skroz sam COOL iako nisam čak ni na A.C listi.
Papinu poruku svijetu veoma prakticiram a nisam čak ni ispračaj gledala. Ni jednim okom škicala dok sam peglala.

I znam da papa test nije šta su mnoge neuke glave mislile na splitskoj Rivi ( op. Po ure torture). Ali su isti sigurno naučile neki dan koji sve putevi vode u Rim.

stayfresh švester

Nedavno u Spliu, bila sam kod mog dobrog starog frenda Z.
Z. je u svojoj dičnoj 37 ostao isti kakvog ga znam od 14, šta znaći djete.
I zato ga baš volim. Ima on i ženu i dvoje djece ali ona njegova inertnost i nesposobnost i nepraktičnost još je uvijek tu. S njim nađem uvijek zajednički jezik, naša zajednička druženja potpuno su neopterečna suvremenim spikama i trendovima, njegovo čuđenje svijetu i nekoformizam su iskreni ko u malog djeteta.

On je dobar otac ali ne i autoritet. Jerbo i sam treba autoritet i vodića kroz svijet.
U njegovoj kući , kaos. Starija kčer, pametnica od svojih 8 godina, skužila s kim ima posla.
Došla ja sa svoje dvoje, i sad kao mi pričamo a djeca nek se igraju. Međutim, ovoj njegovoj kao dosadno.
Gnjavi mala da oće u ove pa u one prije, pa se ode kao igrat s djecom , ali opet se vrati jer oni su mali , pa ona bi ovo pa ono, pa skače po Z . vozi me ovamo pa tamo, pa opet joj dosadno, ..mislim očigledno da je mala , ljubomorna ko pas na mlađeg brata , skreće pažnju na sebe..
Z. bez povišenog tona, sve joj ide u dlaku , objašnjava pokorno zašto je nemože odvest u ove i one prijateljice , jer ih nema doma i tako dalje.

Ova šizi, sad bi jela ali ne štapiče nego neki kolač. Pa ona bi radila sama kolač, pa opet Z. se maši za lonce, vadi jaja da mala kao nešto muti,...
Sve u svemu, ...Z. tužno i u svom stilu zaključi: OTVORIT ĆU PLAVU LINIJU ZA UGNJETAVANE RODITELJE.

I sad mogu ja s visoka zaključiti: Jest, to ti je zato jer nisi dosljedan, nemaš autoriteta i bla..bla..sve ono šta nam SUPER NANNY prakticira u super izmontiranoj RTL- emisiji, ali
budimo iskreni; PODIZALA BI I JA ČESTO SLUŠALICU I NAZIVALA TAJ ISTI PLAVI.

Danas nisam duhovita, danas sam strašno zabrinuta.

Prvo sam čitala Demjanku, pa onda taj ludi post koji je ona čitala, pa sam stala i mislila.

Pa mi kuma jednom rekla da pročitam tu Melissu i njenih "Sto poteza četkom". I rekla sam da neću jer sam pornografiju prožvakala još u srednjoj školi. Ne lažem, u osnovnoj sam već počela.
Crven Ban, od Vuka Karađića ako se ne varam.

I onda meni kaže kuma da jel meni jasno da poanta nije u pornografiji te iste 15-godišnjakinje Melise nego u tome da mi imalo ženske djece! I stvar je da se pripremimo u ljuti boj sa vlastitim kčerima kad uđu u pubertet, adolescencije i sl.- kakva su vremena došla, valjda će naše počet "sa onim stvarima" u drugom polugodištu 2. razreda.!?!?

Onda sam počela razmišljat i o svom drugom muškom čeljadu, pa opet o drogi i još jednom ljutom boju koji me čeka.
Čovječe, ja sam ostala u kamenom dobu. Pušila sam travu i šlus. A sad , jezim se, sintetika od koje odmah odapinješ.
Jest umiralo se i prije od droge, ali se barem znalo da je marica , marica, a da ako si ubrizgaš u vene malo više ( a defacto govorimo o heroinu) moglo si malo popričat sa anđelima. A danas sintetske droge tipa extasy ubiše pokojeg frika odmah ali večinu ne, a sad neki POPPER i neznam kako se sve zovu, a ima ih mali milion i djele ih ispred diska ko bombone..još ih upakiraju fino-stvarno ko da ližeš sladoled.

Uf, mislim se mislim, ma biti će sve dobro, neće moji zabrazditi, i mi ćemo se truditi objasniti im šta i zašto, i kako i ovo može a ovo nemože... sve se mjenja..Nama naši starci nisu govorili ovo da ..ovo ne.. nego klasično NE DROGI zato što baš nisu znali i mislim da ni sada ne znaju da postoji ovo i ono... no danas je toliko toga da skoro da dolazim u napast da kaže a priori: " e sad, ovo ti je marica, pa ako baš moraš, eto ti uzmi to! ali ništa drugo.

Tješim se, daleko smo još od toga ali glupo se postavit i "nemoj ići iza onih vrata, tamo je veliki i strašni vuk" Pre bista su danas ta djeca!!!!

Mala djeca, mala briga, velika djeca..... ŠTADARADIMDAIHSMANJIM brige!!!!!!

Pa kažu nam u Očajnim kućanicama: Svatko ima neku tajnu, koja je tvoja???

Osvještćena ovom duboumnim pitanjem, počela sam se preispitivati.
Dakle koja je moja tajna?
I jesam li ja uopče tajnovita? Rekla mi je jedna blogerica da mi život ovisi o totalnoj iskrenosti.
Ja dakle , nemogu čuvati tajne. Nikada mi nemojte govoriti nešto u povjerenju, jerbo bi ja , opet citiram svog čovijeka : Na guzicu progovorila.

To je glede tuđih tajni. A ono nešto šta nitko o meni ne zna i šta sam potisnula u sebi duboko pa sad više neznam jeli se ta tajna pretvorila u traumu koja će se kad tad ispoliti u vidu frustracija, i morati ću na sense istjerivanja tajne na čistac kako bi mogla čista i otvorena srca dalje?

I šta znaći to uopče : tajna? Jeli to ono šta radimo u intimi, ili je to nešto protuzakonito ili je to nešto šta radimo ili smo napravili a zapravo smo demagozi jer se kunemo da za takvo šta nismo sposobni.

Nek bude ovako, moja tajna je da nemam tajni.
I zato ću vam priznati
Volim čačkati po čovjekovom mobitelu.
Evo recimo, jučer ujutro, čovjek spava, a na stolu u kuhinji stoji mob. i kaže mi : Imate dvije poruke u Inboxu. I sad da vas čujem, da li bi vi odoljeli otvorili malo taj inbox. BI LI???Ja nisam, slaba sam , priznajem.
I.. ništa od drame...
Poručujemu mu jaran : Ej, najjači si. Valjda neka muška interna zajebncija. A druga poruka mu pak poručuje da ima jednu poruku od opet ovog jarana na automatskoj sekretarici.

Znači li to da ni moj čovjek nema tajni?????

Idemo tako , djeca , on i ja u subotu popodne u King Kross. Jer tako radi svaka poštena zagrebačka obitelj. Još je bilo vani lijepo vrijeme, pa kontam, svi će na Jarun, neće biti nikog u Kingu.

A meni se baš nešto prikupovalo. Imam jednu večeru u slijedeću subotu, frendica slavi specijalizaciju. E pa jebiga, izlazak s njim , jednom u 100 godina, i to na večeru, veliko društvo, pa moram biti lijepa.
Sebi, njemu i auditoriju. Nije švester još za bacit. Ima duge noge za plesanje, vitko telo za ..nije bitno.

I tako, zamislim si ja kombinaciju,..i pravac MANGO. Tamo uvijek nešto fino i jeftino.

Pun paking, zajeb. Čovijek već šizi.

Pun Mango. Ja šizim. Žena na bacanje. Nema broja. Košuljice , rukavi kratki, hlače, dužina neodređena. Jebate, pa idem na večeru , ne na pecanje.

Ništa idem u stari dobri Benetton. Boje pudinga, zelena trava, maslačak žuto, Barbi ljubičasto, balerinke, na cvjetiće, dovraga , nisam ni vočka poslije kiše...
Zaboravi originalnost, sve isto, izlozi puni boja, dučani puni znojiim žena, hodnik pun falmilija sa djecom, .... fali mi zraka, ima li gdje prozor.....
Tražim svoje, divljaju po Turbo Limaču. Tobogan, pa gore pa opet dole, ...tata im kupio neznam koji BladeBlejr ili šta već i nekog pasa na baterije. Vidila mala na reklami.
Čula sam i ja na reklami da idem u šoping, kao izgubit ću kile. Ma kakve kile, gubim živce.
Idem podhitno na zrak, Maksimir, bilo gdje. Idem otrčat par krugova oko jezera.

Može švester to, nije ona još za bacit.

Imam dva brata. Stariji živi već 30 godina u Australiji.
Od njegovog odlaska , vidila sam ga dva puta.'82 i '86.
U svibnju dolazi u Hrvatsku.
Zadnji put kad sam ga vidila imao je toliko godina koliko ja sada.
On sada ima toliko godina koliko je mama imala kad ga je zadnji put vidila.


U svibnju ću ponovo upoznavati velikog čovijeka.

U svibnju će moja stara majka biti potpuno sretna.