Švesterkiken u zemlji čudesa

POVLAČIM SE NA "VRHUNCU SLAVE".....


SVE VAS VOLI VAŠA ŠVESTERKIKEN

POVLAČIM SE NA "VRHUNCU SLAVE".....


SVE VAS VOLI VAŠA ŠVESTERKIKEN

POVLAČIM SE NA "VRHUNCU SLAVE".....


SVE VAS VOLI VAŠA ŠVESTERKIKEN

Jutrosa sam se probudila s nekim nemirom negativnog predznaka.

Sto puta sam se uvjerila u teoriju o postojanju šestog čula kod žena . JESAM.
Sad jeli to zato šta ga ja imam naglašenu intuiciju ili baš svaka žena ima to, ono nešto...
Kaže mi i u horoskorpu da mi žene škorpionke imamo naglašenu intuiciju..ali vjerojatno to kažu i za ostale.
Točno znam kad zazvoni telefon na poslu da je to šefica. Svaki put.
Točno znam kad nazovem čovjeka i kad kaže HALO da ga je u bedu jer nije uspio naplatiti ili prodati.
Dovoljno mi je jedan pogled na tek probuđeno djete da znam da ima teperaturu i da taj dan neće biti kao ostali dani.

Imam neki jebeni osijećaj prije nekog podviga da znam unaprijed hoće li završiti pozitivno ili negativno..samo šta pokušam uvjeriti sebe , ma nije tako..to je tvoj pesimizam...

Jeste li sebe čuli sto puta da kažete : ZNALA SAM...

Samo kakve koristi od toga, znala sam..jest imam potvrdu svog predosjećaja , ali kako se naučiti nešto od toga.
Trebalo bi znati prepoznati osijećaj i djelovati... samo jebeš ga..proći će život dok shvatimo da JE imamo , intuiciju, da je trebamo slušati i spiječiti ono šta nam najvljuje ili iskoristiti u svoju korist.

Čemu nam zapravo ona služi, osim da si potvrdimo... JEST , MI ŽENE SMO STVARNO POSEBNE!!!!!

Ljudi božji, kako ja loše ispadam na fotografiji.

Mislim, davno sam se ja pomirila ( još mladim tinejđerskim danima) da NIKADA neću postati slavni fotomodel i smiješiti se s naslovnica svih svjetskih renomiranih modnih magazina, i da zbog manjka faktora X , neću biti dio veselih društvenih zabava na kojima ću upoznavati svjetski i manje svjetski poznate nogometaše i udavat se za neke od njih.....
jebiga...
ali , zašto tako loše ispadam na običnoj obiteljskoj fotografiji štono bi rekli : foto fulgaris.

Tu i tamo još dobro ispadem sa cvikama, jer inače...znate one glupe fotografije kad redovito su vam oči negdje nigdje jer ste baš trepnuli za vrijeme blica. E pa ja SVAKI put trepnem za vrijeme blica.
Čak mi je "umjetničke " foto sa vjenčanja upropaštene mojim strahom od blica.
Gledam te foto, pa jesam li to ja ili ne . Zar mi je stvarno nos tako velik??
Jer totalno sam drugačija u ogledalu, zar ne ??? A podbradak?? Otkud on na slici? I šta mi nisu oči zeleno- smeđe umjesto crvene???
Ne, ne ..za sve je kriv glupi foto aparat, ovo NISAM JA.

A tek,kamera?? Totalno se izgubim kad skužim da me neko snima.... Eto, ode mi i filmska karijera.."Zahvaljujem voljenom mužu, djeci, susjedu, poštaru..." i držim zlatni kipić...NEVER....

A o glasu da ne govorimo.... PA NEMAM JA TAKO KREŠTAV GLAS... meni se baš čini hrapavo sexy...
Za sve je kriva moderna tehnologija, kažem vam ja....
Šta meni treba susretat se sa groznim fotografijama i slušat svoj kreštav glas....

Moja dimezija je ogledalo ... i .... SVA SAM SI SUPER!!!!!!!

Eh, tko nezna famu o crnoj kožnoj jakni.
Ono, staviš je i cijeli svijet tvoj.

Ja, imam jednu jaknu za koju opet imam jednu frendicu koja me svaki put kad me vidi u njoj pita: Zgodna ti je ova jakna, otkud ti.

A jakna mi visi u ormaru...evo već 15 godinu. Samo , to nije sve, visila je ona i u ormaru moje majke jednu 20 tak godina.

Tako je ta jakna dolazila i odlazila iz mode, ja je vadila i spremala u ormar.

Danas mi ide na živce. Rado bi da je malo više strukirana.
Ali jebiga...kad je već nemogu promijeniti jer me prati ko sudbina..promijenila sam bar izgled i boju bloga.
A i nisam više nekako za crne kože kožne jakne...vjetar u kosi, šank i štok.



UP DATE: DANAS SAM LUDA, NEZNAM ŠTA HOĆU.....

Malo zagledam u svoj život i sve šta mogu reći jest da sam ja jedno razmaženo samoživo stvorenje.
Nije ovo sad da se ja posipam pepelom, ne..ne.. jednostavo znam tu malu iz susjedstva koj mi malo po malo otkriva svoj život. I onda ja slušam...stanem..i blenem.
Jesam li ja s drugog svijeta ( zato šta je moj život bio ispunjen nesebičnom ljubavlju od roditelja, školovanje, petice, faks, prijatelji, muž koji me voli, prekrasna djeca)..ili ta mala??

Dakle, njena priča ide ovako:
sad joj je 24, udovica od 19, ima šestogodišnje djete ( koje ide s mojim u vrtić)
tata alkoholičar, tuče je od djetinjstva, mama benigna pokorna glupača bez prava glasa
tata je ispiše ( odlikašicu) iz škole sa 16 godina nebi li se zaposlila kao čistačica i donosila novce u kuću,
ona odlazi od kuće i počinje raditi, seli se kod bake,
udaje se i rodi djete ali muž pogine na motoru,
baka umire i ona ostaje živiti u njenom stanu ali za to plača tati 1000 kn na mjesec a ima neki penziju od pokojnog muža ( bio u gardi )
hodala s nekim tipom koji vozi skupo auto šta tati i mami imponira jer vide priliku, ali jao, tip je malo šizofreničan, pa je svaku malo malo tresne, a jadnica navikla na treskanje čitavog života, ona sve to podnosi
konačno ga otpili, ovaj je hoče ubiti pa ne uspijeva , pa kao pokušava ubiti sebe i završi u crnoj kronici, onda je svi optužuju da je ona kriva za SVE.....itd.itd....


Ma ima toga još, zapravo ni neznam jesam li baš bila slikovita...i neznam kako pomoći toj mladoj ženi...koju život do njezinih nježnih 24 nije doli gazio.... a ipak nekako pliva..sama sa svojim voljenim sinom..
Priča iz susjedstva????

Otkad znam za sebe govorim u snu.
Nije to ono, nakakvo jecanje, nego ono fino DERANJE uz GLASNO i SUPTILNO PSOVANJE.

Uglavnom tokom mog životnog puta, razne su osobe bile predmet mojim noćnim govora.
Prvo je to bio brat , pa otac, pa svi po spisku , ovisno o događajima dana, pa pokoji mladić pa sada muž.

Osobi koja prvi put spava u mojoj nesporedno blizini, to saznanje biti će traumatično.
Jer , dok vi spavate snom pravednika, odjednom vas probudi luđačko urlikanje tipa: JEBEM TI MATER; DAJ MI TU TEKU....
BUDALO, PUSTI ME NA MIRU..., KRAVO JEDNA, ŠTA MI NISI REKLA... GOVNJARU JEDAN, DI SI DO SADA, GUBI MI SE S OČIJU....

S mojom govoranciju u snu bilo je i zgodnih anegdota , naročito kad su cure na matularcu skužile da mogu u mom takvom stanju i komunicirati sa mnom pa su mi ujutro prepričavale male noćne razgovore.
Kad sam došla studirati u Zagreb, imala sam iznajmljenu sobu kod stare fine zagrebačke udovice. Njeni zidovi su bili ko od papira, a kako se baš nismo ljubile, ta je jadna, molila da odem potražiti drugi smještaj ili da odem na lječenje jer da ona ima tanak san i da kad je jednom probudim više ne može zaspati ( a tko zna i čega se jadna o sebi naslušala).
Meni je najveći bed u cijeloj prići da zapravo se ničeg ne siječam a, uglavno da skratimo: ono šta ne mogu reći po danu (ili šta mislim) , kažem temperamentno kočijaški po noći.

Neko vrijeme doduše nisam govorila, dok djeca nisu uhvatila malo tvrđi san i počeli prespavati cijelu noć. Kako se njihov san utvrdio..počela ja ponovo po staru.

Momentalno mi je muž na tapetu..
Prije spavanja ...jube moja...a u snu: jebem ti mater, jesam li ti rekla ......

Jadnik, sve to još tolerira.
Dok mu žena ne počme ustajati i u snu, u skladu s riječima , djelovati!!!!

Jučer sam bila sa mlađom na pregled kod specijaliste i na dogovor za rutinsku operaciju.
Digne smo se rano , odšetale , dale uputnicu , bile među " prvima" , sjele i čekale.
Sjele i čekale, sjele i čekale...

S obzirom da smo se rano digle i jurile da budemo među prvima zaboravile smo ponijeti:
litru vode
lanč paket
šator
vreće za spavanje
prenosni televizor
žvake
literaturu;
sve u svrhu kvalitetnijeg ispunjenja jutra.

Jedva smo došle kući od gladi i iznemoglosti.
Drugi put ćemo bit pametnije......

O ulasku u Evropu sve već rečeno...

A sad slijedi još jedan argument ..ZA.

Dakle, piše meni moja kuma ( za one koji još ne znaju, ona živi u EVROPI) i nekoliko puta vas obavještavala o tome kako na zapadu "teče med i mlijeko" i kako "svakako moramo TAMO"

Dakle, starije dijete ide u državni vrtić i to se vidi, nemaju skoro ničega no to nije bitno.Na koncu, tete su dobre ; igraju se i kraj priče.
I sad , našla ona za mlađu neke jaslice koje su se otvorile tik iza vrtiće od starije. Te jaslice izgledaju svemirski; sve puno boja, pun kurac pomagala, moderna brošurica, fotke u boji, opis svake minute u istim jaslicama, naravno biološka kuhinja i niz noviteta. ..Poveselila se kuma jerbo je čitavo vrijeme mislila da su državne jer je prostor vlasništvo općine.


Ali, zajeb stiže, općina iznajmila i tako jaslice od 7.30 do 16.00 sati ( radi li još neko do okruglih 16.00sati) koštaju ni manje ni više nego ravnih , najokruglijih 500 eura na mjesec.