Švesterkiken u zemlji čudesa

Otkad znam za sebe govorim u snu.
Nije to ono, nakakvo jecanje, nego ono fino DERANJE uz GLASNO i SUPTILNO PSOVANJE.

Uglavnom tokom mog životnog puta, razne su osobe bile predmet mojim noćnim govora.
Prvo je to bio brat , pa otac, pa svi po spisku , ovisno o događajima dana, pa pokoji mladić pa sada muž.

Osobi koja prvi put spava u mojoj nesporedno blizini, to saznanje biti će traumatično.
Jer , dok vi spavate snom pravednika, odjednom vas probudi luđačko urlikanje tipa: JEBEM TI MATER; DAJ MI TU TEKU....
BUDALO, PUSTI ME NA MIRU..., KRAVO JEDNA, ŠTA MI NISI REKLA... GOVNJARU JEDAN, DI SI DO SADA, GUBI MI SE S OČIJU....

S mojom govoranciju u snu bilo je i zgodnih anegdota , naročito kad su cure na matularcu skužile da mogu u mom takvom stanju i komunicirati sa mnom pa su mi ujutro prepričavale male noćne razgovore.
Kad sam došla studirati u Zagreb, imala sam iznajmljenu sobu kod stare fine zagrebačke udovice. Njeni zidovi su bili ko od papira, a kako se baš nismo ljubile, ta je jadna, molila da odem potražiti drugi smještaj ili da odem na lječenje jer da ona ima tanak san i da kad je jednom probudim više ne može zaspati ( a tko zna i čega se jadna o sebi naslušala).
Meni je najveći bed u cijeloj prići da zapravo se ničeg ne siječam a, uglavno da skratimo: ono šta ne mogu reći po danu (ili šta mislim) , kažem temperamentno kočijaški po noći.

Neko vrijeme doduše nisam govorila, dok djeca nisu uhvatila malo tvrđi san i počeli prespavati cijelu noć. Kako se njihov san utvrdio..počela ja ponovo po staru.

Momentalno mi je muž na tapetu..
Prije spavanja ...jube moja...a u snu: jebem ti mater, jesam li ti rekla ......

Jadnik, sve to još tolerira.
Dok mu žena ne počme ustajati i u snu, u skladu s riječima , djelovati!!!!