Ljudi božji, kako ja loše ispadam na fotografiji.
Mislim, davno sam se ja pomirila ( još mladim tinejđerskim danima) da NIKADA neću postati slavni fotomodel i smiješiti se s naslovnica svih svjetskih renomiranih modnih magazina, i da zbog manjka faktora X , neću biti dio veselih društvenih zabava na kojima ću upoznavati svjetski i manje svjetski poznate nogometaše i udavat se za neke od njih.....
jebiga...
ali , zašto tako loše ispadam na običnoj obiteljskoj fotografiji štono bi rekli : foto fulgaris.
Tu i tamo još dobro ispadem sa cvikama, jer inače...znate one glupe fotografije kad redovito su vam oči negdje nigdje jer ste baš trepnuli za vrijeme blica. E pa ja SVAKI put trepnem za vrijeme blica.
Čak mi je "umjetničke " foto sa vjenčanja upropaštene mojim strahom od blica.
Gledam te foto, pa jesam li to ja ili ne . Zar mi je stvarno nos tako velik??
Jer totalno sam drugačija u ogledalu, zar ne ??? A podbradak?? Otkud on na slici? I šta mi nisu oči zeleno- smeđe umjesto crvene???
Ne, ne ..za sve je kriv glupi foto aparat, ovo NISAM JA.
A tek,kamera?? Totalno se izgubim kad skužim da me neko snima.... Eto, ode mi i filmska karijera.."Zahvaljujem voljenom mužu, djeci, susjedu, poštaru..." i držim zlatni kipić...NEVER....
A o glasu da ne govorimo.... PA NEMAM JA TAKO KREŠTAV GLAS... meni se baš čini hrapavo sexy...
Za sve je kriva moderna tehnologija, kažem vam ja....
Šta meni treba susretat se sa groznim fotografijama i slušat svoj kreštav glas....
Moja dimezija je ogledalo ... i .... SVA SAM SI SUPER!!!!!!!
Post je objavljen 27.04.2005. u 13:45 sati.