Idemo tako , djeca , on i ja u subotu popodne u King Kross. Jer tako radi svaka poštena zagrebačka obitelj. Još je bilo vani lijepo vrijeme, pa kontam, svi će na Jarun, neće biti nikog u Kingu.
A meni se baš nešto prikupovalo. Imam jednu večeru u slijedeću subotu, frendica slavi specijalizaciju. E pa jebiga, izlazak s njim , jednom u 100 godina, i to na večeru, veliko društvo, pa moram biti lijepa.
Sebi, njemu i auditoriju. Nije švester još za bacit. Ima duge noge za plesanje, vitko telo za ..nije bitno.
I tako, zamislim si ja kombinaciju,..i pravac MANGO. Tamo uvijek nešto fino i jeftino.
Pun paking, zajeb. Čovijek već šizi.
Pun Mango. Ja šizim. Žena na bacanje. Nema broja. Košuljice , rukavi kratki, hlače, dužina neodređena. Jebate, pa idem na večeru , ne na pecanje.
Ništa idem u stari dobri Benetton. Boje pudinga, zelena trava, maslačak žuto, Barbi ljubičasto, balerinke, na cvjetiće, dovraga , nisam ni vočka poslije kiše...
Zaboravi originalnost, sve isto, izlozi puni boja, dučani puni znojiim žena, hodnik pun falmilija sa djecom, .... fali mi zraka, ima li gdje prozor.....
Tražim svoje, divljaju po Turbo Limaču. Tobogan, pa gore pa opet dole, ...tata im kupio neznam koji BladeBlejr ili šta već i nekog pasa na baterije. Vidila mala na reklami.
Čula sam i ja na reklami da idem u šoping, kao izgubit ću kile. Ma kakve kile, gubim živce.
Idem podhitno na zrak, Maksimir, bilo gdje. Idem otrčat par krugova oko jezera.
Može švester to, nije ona još za bacit.
Post je objavljen 04.04.2005. u 13:00 sati.