Škuribanda
Baš mi je krivo šta kolega Mariano ne piše, skoro da se nema s kim polemizirati, iako ove pjesnikinje javno bez i malo stida izjavljuju da se skoro u ničemu ne slažu sa mnom.
Ovako ne mogu Mariana pitat jel ponosan što je glasao za vrhovnog komandanta, da pitam ove druge, oni su preglupi da bi shvatili bilo što.
A šta ćeš, nema nam druge nego se družiti s pjesnikinjama i namigušama i pričati o ljubavi.
Mjesec ramazana polako prolazi, a do Uskrsa je još dosta, kažu da je veljača mjesec ljubavi, meni je nekako više svibanj za ljubav, u veljači se nekako čovik smrzne.
Mi Dalmatinci smo zeru nenormalni, pa i u veljači znamo odat okolo u nekakvoj košuljici i tankoj jaketi, i onda u nekoj škuribandi kad se povataš s nekon smišnon curon, pa ti ona uvuče one ladne ruke ispo košuje, a ti drćeš jerbo si se smrza ka Nika stvar, a ona pensa da je to od uzbuđenja.
Dakle moremo zaključit da smo mi Dalmatinci strastveni najviše radi neadekvatnog oblačenja.
Još malo pa će svibanj, i sve će cvitat, bit će lipo toplo taman za jubjenje po parkovima i nasadima, neće trebat ni jakete, pa ćemo i mi Dalmatinci bit u svom elementu i drćat samo od strasti, i od straja da nas njena mater ne traži, bar oni mlađi, mi stariji se ne bojimo ničega, osim zeru pjesnikinja, i frikuša s puškom ka ona Klocki.
|