< listopad, 2024 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2024 (9)
Listopad 2024 (26)
Rujan 2024 (16)
Kolovoz 2024 (23)
Srpanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (18)
Travanj 2024 (21)
Ožujak 2024 (16)
Veljača 2024 (17)
Siječanj 2024 (22)
Prosinac 2023 (14)
Studeni 2023 (8)
Listopad 2023 (11)
Rujan 2023 (11)
Kolovoz 2023 (15)
Srpanj 2023 (18)
Lipanj 2023 (14)
Svibanj 2023 (12)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (20)
Veljača 2023 (16)
Siječanj 2023 (21)
Prosinac 2022 (28)
Studeni 2022 (38)
Listopad 2022 (21)
Prosinac 2020 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (7)
Studeni 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (7)
Kolovoz 2006 (1)
Svibanj 2006 (3)
Travanj 2006 (1)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (9)
Studeni 2005 (9)
Listopad 2005 (1)
Rujan 2005 (13)
Kolovoz 2005 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
a blog

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

supatnik
25.10.2024., petak
61dan do Božića

U životu je vrlo važno imati babu.
Vjerojatno je jednako važno imati i didu, ja sam jednog izgubio prije nego li sam se rodio, a drugog isto dosta rano pa mi nije ostao zabilježen kao neka značajna figura u životu, a možda je tome tako i jer je kad sam se ja rodio več bio jako star.

Babe su pak s druge strane bile jako značajne, pogotovo jedna od njih.
U stvari jedna mi i nije bila prava baba, jer je ona prava kao i onaj drugi dida mlada izginula, pa ni nju nisam nikad upoznao, ali se dida onda opet oženio pa sam ja imao jednu pravu i jednu surogat babu.

U to doba ja o tome nisam baš vodio računa obzirom da je surogat baba pekla fantastičan kruh i imala uvijek jedan veliki zagasito crveni lonac pun kiselog mlijeka, koje je imalo okus kao da nije sa ovoga svijeta.

Ona druga baba, koja je ostavila veći utjecaj na mene, je živila neku vrstu isposničkog života, sama je proizvodila hranu, stalno mantala okolo i skupljala neke trave, koje je onda sušila, pa smo imali travnate lijekove za sve bolesti i tegobe, i proizvodnja marmelada džemova kisele kapelice, paprika, krastavaca, konšerve, šalše, cikle, i ostaloga kao da nikad nije prestajala, uvijek se nešto u neke tegle punilo.

Baba je živila sama, život joj je djecu raselio po cijelom svijetu, i jedino smo mi svaki vikend, praznik i blagdan provodili s njom, nekad se pitam kako je moj stari sve to skupa izdržavao, rad u firmi, rad u fušu, rad na polju, rad u vinogradu, bidan moj pape, odmorio se kad je partija.

Nije bila od puno riči, nikako nije volila televiziju, političare, ni bilo kakvo prenemaganje, znala je stotine priča o vilama i vilenjacima, i gomilu poslovica i narodnih mudrosti.

Koliko je tih mudroslova bilo baš njenih a koliko ih je samo citirala nemam pojma.

Uglavnom nikad se nije dogodilo da sad pročitao negdje nešto što je rekao Nietzsche, Kant, Aristotel, Bruno Šimleša, Rumi Ivo Andrić, Meša Selimović, ili bilo koju poruku na boci, a da to nisam puno ranije čuo od svoje babe.

Valjda sam zato ja ovako samopouzdan, i teško me je impresionirati, pogotovo tuđim riječima ili površnim poznanstvima s nevažnim ljudima.

- 18:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>