| < | studeni, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Svibanj 2024 (8)
Travanj 2024 (21)
Ožujak 2024 (16)
Veljača 2024 (17)
Siječanj 2024 (22)
Prosinac 2023 (14)
Studeni 2023 (8)
Listopad 2023 (11)
Rujan 2023 (11)
Kolovoz 2023 (15)
Srpanj 2023 (18)
Lipanj 2023 (14)
Svibanj 2023 (12)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (20)
Veljača 2023 (16)
Siječanj 2023 (21)
Prosinac 2022 (28)
Studeni 2022 (38)
Listopad 2022 (21)
Prosinac 2020 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (7)
Studeni 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (7)
Kolovoz 2006 (1)
Svibanj 2006 (3)
Travanj 2006 (1)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (9)
Studeni 2005 (9)
Listopad 2005 (1)
Rujan 2005 (13)
Kolovoz 2005 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
a blog
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
supatnik
nekad 2015.
- 10:10 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
Pisao sam nekad, ne baš tako davno, osobnije, razotkrivao sebe, prostirao dušu po ovom nadomjesku za papir, koji sam po sebi za razliku od ovih hladnih ekrana ima dušu, papir koji vrijeme nagriza i daje mu onu nužnu patinu, da bi se napisano učinilo stvarnim. Ova čuda moderne tehnologije nekako uvijek mirišu po novom i meni povremeno dođe da potrgam onaj zaštitni sloj već nekog polinečega i pustim zrak unutra, da onom finom patinom prekrije riječi koje nekim čudom na požutjelom papiru djeluju mekše a opet uvjerljivije. Pisao sam o ljubavi, stihove, nemušte i one koji su mogli naći mjesta možda na nekoj večeri poezije u lokalnom zadružnom domu, sirovo neizbrušeno, stilski nedorađeno. Kažu neki da je u tim vapajima, bilo i neke surove ljepote, kako uopće ljepota može biti surova, ko bi ga znao, čudni svati su ti pjesnici. Već neko vrijeme ne pišem o ljubavi, ili se bar tomu tako ne čini, nema u mojim riječima drame, bezumne strasti, onog silnog nedostajanja. Reći će netko da svi mi kad pišemo proiciramo svoje želje, neostvarene snove, da slikamo sebe onakvim kakvi bi željeli biti. Ko bi ga znao , čudan svijet su ti pjesnici. Ne pišem više o ljubavi, niti o sebi kakav bi želio biti, jer ne tako davno na zidu u toaletu jednog restorana pročitah, Nikada nije kasno da postaneš oonakav čovjek kakav si oduvijek želio biti. Prokleti zid u toaletu, izbije ti sva opravdanja, sve pomno smišljane izgovore, sve one filigranski precizne prevare kojima obdaruješ sam sebe. Ne pišem više o ljubavi, pomalo sebično skrivam je, čuvam od vulgarnih pogleda i neprimjerenih riječi. Čuvam je onako nježnu nerazmetljivu na neispisanom listu papira koji strpljivo pohranjuje one najljepše stihove koji se pišu sami dan za danom. |