Moje cvijeće
Vjerojatno većina vas misli kako je moj vrt i moja kuća puna cvijeća i kako je sve to bajkovito i lijepo uređeno. Jer sami uzgajamo, a dostupno nam je i "egzotično" cvijeće po veleprodajnim cijenama.
Sve je to točno. Ali, prevarili bi se.
U mom vrtu, doduše ima puno cvijeća raznih vrsta. Ali, ništa nije posađeno sa smislom jer se obično posadi ono što ostane od prodaje, što je izgubilo prvotnu ljepotu.....i to se posadi "negdje" tek da se ne baci "pa će se poslije preseliti na pravo mjesto koje sad trenutno ne vidimo"......a preseliti bi se trebalo sad u proljeće. A sad imamo drugih, važnijih poslova. Poslova koji pune frižider. Pa se to onda samo malo okopa na brzinu i....čeka iduće proljeće. I tako već godinama. A i to zahvaljujući svekrvi, jer mi "imamo važnijeg posla".
Dakle, vrt mi nije bajkovit.
Kuća: imam nekoliko sobnih biljki koje su isto tako ostale od prodaje. Jadne preživljavaju, treba ih presaditi, znači odnijeti u plastenik jer je tamo zemlja.....a ha! Zaboravim. Ako ih slučajno i odnesem, povratak u kuću čekaju.....
Balkon: mislim da zadnja posadim cvijeće na balkon jer u to vrijeme imam najviše posla i radim cijeli dan. I nije mi cvijeće na balkonu najljepše u susjedstvu (a tako bi trebalo biti). Jer.......cvijeće treba zaljevati, dohranjivati redovito, trgati ocvale cvijetove......a ljeti, kad se oko 10-11 navečer vratim sa Brda......ja za to i nemam neke posebne snage i volje. Pa ću ujutro. Ujutro budilica ponekad zvoni od 6 pa na dalje......dok se ne ugasi baterija na mobitelu...pa ne stignem.....
I sad se vi pitate kakav sam ja to uzgajivač cvijeća.
Bez lažne skromnosti mogu reći - dobar!
Biljkama na Brdu baš ništa ne fali! One su broj 1. I dobiju točno ono što trebaju, kada trebaju i koliko trebaju! Jedino što nas iscrpe pa ne ostane puno vremena za one kućne. Jer, nakon što sistem za navodnjavanje radi po sat vremana (da, on sam zaljeva, ali ga treba obilaziti i paziti da li sve radi kako treba), nakon što po dva sata zalijevamo po plastenicima sa crijevom, jedva čekamo da završimo i ne da nam se onoliko koliko bi trebalo zalijevati oko kuće.
Zašto ja ovo sve pišem sad?
Potakle su me blogerice. One znaju koje su to
.
Htjela sam reći da ne mora nečiji vrt biti savršeno lijep da bi se toj osobi moglo vjerovati kad su u pitanju savjeti. Ja savršeno dobro znam da je moje trajnice trebalo orezati pa mi sad ne bi bile divlje. Ali nisam
. Isto tako znam sve uzročnike bolesti, znam preparate za zaštitu (uz pogled u knjige, naravno), znam kad se i gdje nešto sadi. Druga priča je što to ne primjenjujem na primjeru svog vrta
Dakle, drage blogerice, ne jadite se! Bitno je da nam sve cvijeta! I da naši dragi blogeri mogu upitati za savjet. A ako im se savjet učini sumnjiv, postoji Google! A ponekad se i iskustvo i knjige bitno razlikuju. A razlikuju se i iskustva. Nije to matematika pa postoji samo jedan zakon kako riješiti problem
!
.
| četvrtak, 28.02.2008. u 18:14 |
][
31 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Prvi rođendan
Eto, nisam ni mislila da ću dočekati ovaj dan ovdje.....
Prije točno godinu dana sam otvorila ovaj blog. Lažem
. . Otvorio mi ga je Buntovnik.
Kad sam počela, imala sam sasvim drugu ideju od ovog šta je na kraju taj blog postao. Htjela sam mjesto gdje ću zapisati neke svoje misli, gdje ću pisati o cvijeću u smislu savjeta (pa sam vidjela da već ima takvih blogova), htjela sa zapisati sve izreke moje bake koje svakodnevno ponavljam (nekako još nisu našle svoje mjesto), htjela sam zapisati i ono što jesam (kakva ne smijem biti) pa sam to maknula odavde, ali spremljeno je za budućnost
......
A na kraju pišem ono što mi tog trena dođe na pamet, ne pripremam postove nego pišem "iz glave" kako mi misli dolaze....
Još sam tu što je dokaz da mi je dobro
.
Evo, upravo mi je Buntovnik došao iznad glave i čudom se čudi da je već prošla godina otkad je imao onoliko posla samnom i blogom, biranjem nicka, zaboravljenjem lozinke (a sigurna sam da ju i dan danas znam!, ali ju blog.hr ne prihvaća)......
Blogu mogu zahvaliti za divna prijateljstva koja sam stekla i za sve one sate koje sam provela ispred kompa uživajući u vašim postovima i komentarima
A i puno sam naučila uz blog. Prvenstveno o korištenju interneta i kompa. Upoznala sam i druge krajeve Lijepe naše iz drugačije perspektive od one novinarske sa TV i novina. Iznenadila sam se da je moguće da netko koga i ne poznam a možda nikad neću ni upoznati može napisati nešto što mi se čini da sam ja sama pisala i mislila.
Jedini moj problem je to što još uvijek dijelim komp sa Buntovnikom i Lavom i što nemam vremena koliko bi htjela.......
Evo, i sad mi Buntovnik visi nad glavom i pita do kad ću i jesam li gotova
(ljubi ga majka!
)
O statistici neću. Kažu da pišem kratke postove oko 50 riječi. I još kažu da ti kratki postovi sadrže manje od 250 riječi. Ma, ko bi to čitao da napišem pet puta duži tekst?! Pa ću ja i dalje pisati kratke postove!
E, to sam htjela reći.... i vjerojatno još ponešto, a tog "ponešto" ću se sjetiti kasnije, kao i obično.......
Aha! Htjela sam se i zahvaliti Slatko-grko, Sloniću, Greentei, Nitko nije otok, Otkucaju i svima onima koji su samnom od prvih postova (nisam vas linkala jer žurim) mojim prvim komentatorima, koje su mi dale podstreka da nastavim pisati
Ajme, ovo postaje srcedrapajuće, a to ne volim, pa zato idem kliknuti "objavi"!
.
| utorak, 26.02.2008. u 18:14 |
][
28 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Na zapadu ništa novo
(ciklama nema veza sa postom, nju vam poklanjam iz....čiste ljubavi
, prema vama i prema ciklamama)
Neće ovo ići
.
Otkad radim jednostavno vas ne stignem sve obići i još napisati kakav-takav post. Pa mi nije bilo jasno kako sam ljetos i jesenas uz više posla stizala a sad ne......
Onda sam pogledala u linkove. Oni vode do vas pedesetak (meni impozantana brojka, ni sama ne mogu vjerovati!), od tih 50-ak linkova ja ne propuštam svaki dan kliknuti vas oko 40-ak......da kod svakog provedem minutu to je 40 min, a u prosjeku je i više......
A ljetos vas je bilo dvadesetak manje.
A svi ste mi dragi
. I oni "stari" i "novi" i ne mogu nikog preskakati.
I zato će, čini mi se, postovi biti rjeđi. Nemojte misliti da je to zbog toga što ja nemam inspiraciju
......
I to je to što sam htjela reći.
Novog nema ništa.
Joj, ima! Kupili smo televizor. Bilo je zaista krajnje vrijeme jer na starom se više nije mogao pročitati rezultat utakmice........niš posebno, jeftini LCD jer više gleda on mene nego ja njega, pa čemu onda kupovati skupi? Prašinu skupljaju jednako
Eto, sad vam je jasno da zaista ne znam šta bih pisala.
.
| petak, 22.02.2008. u 19:19 |
][
40 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Čarobne riječi: money, money, money.....
Otkad sam počela pisati ovaj blog, stalno mog Buntovnika nešto zapitkujem. A njemu to jako ide na živce. Najviše se ljuti kad ga nešto pitam nekoliko puta. Priznajem da mi za neke stvari treba duže
, ali i on na satu čuje gradivo, pa ako ga ne ponovi kod kuće - dobije u najboljem slučaju 2. A pogotovo žena u mojim godinama.....mislim, najboljim za ženu, ali za učenje informatike.......
Ustvari, njemu se ne da. Gnjavila sam ga sa slikama. Ajde, napisao mi je šalabahter, svaki klik....ali u ImageShacku su mi slike ispadale one male, a ja sam htjela normalne! Nije si dao truda da mi to sredi. Pa sam odustala. Pomogla mi je Čiovka a i otkrila sam Photobucket.........
Pa sam htjela dizajn. Zna on to. Pa budući informatičar je! Ali, nikad nema vremana! Za mene......
Sad sam htjela da mi samo promijeni boju linkova. Već danima ga pitam. Joj, to je puno posla, joj sad nema vremena, hoće on (e, to mi je najgore, nikad nije rekao neću, a kao da neće).....
Glupo mi je nekog moliti da mi to napravi kad imam sina koji zna.
I jučer sam ga konačno nagovorila, pa nije ispalo kako treba, pa on više nije imao vremena.....a onda sam izrekla čarobne riječi:
.....i kao što vidite, boja mojih, tj vaših linkova je zadovoljavajuća - vide se a ne kopaju oči!
Ne znam kako se tih čarobnih riječi nisam prije sjetila
!
E, sad, da li je u redu da on meni naplaćuje svoj rad?
Hm, ne znam. I je i nije. U redu je da se nauči cijeniti svoj rad, jer nitko ga neće cijeniti ako se sam ne bude cijenio. S druge strane, ja sam mu majka i nisam mu naplatila večeru koju je maloprije pojeo
.......
Jesu li vaša djeca takva?
I još nešto, nevezano sa Buntovnikom. Danas je bio divan dan! Topal, sunčan......mmmmm ....baš je bilo lijepo vani! Odmah sam ozdravila!
UPDATE
Ovaj post je trebao biti malo više humorističan.....ipak je moj Buntovnik zlatno mamino dijete
, ljubi ga majka
, samo, eto ponekad mu je nešto teško napraviti za mene! A to je samo zato jer sjedim na njegovoj stolici, pred njegovim kompom i u njegovoj sobi! A šta se tu može
! (znam da će ovo pročitati
)
| ponedjeljak, 18.02.2008. u 18:28 |
][
49 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Bolovanje
Evo, na bolovanju sam! Neplaćenom, naravno. Prvi put u 10 godina otkako sam "sama svoj gazda".
A na bolovanju sam zato jer baš i nema posla a hladno je. Još uvijek kašljem "iz dubine duše", čini mi se više po noći nego po danu.
Lav je otišao sam raditi. Takav se slučaj do sad dogodio dva puta. Oba sam bila na sahranama. Jer, kaže on "ti bolje to znaš, mušterije samo tebe traže...". Ha ha ha.....pa i mene pitaju u proljeće kad mi pomaže : "a nema onog zgodnog mladog gospona?" (to su starije gospođe), a one mlađe kažu: "pa, ne znam, tu je bio gospodin, rekao mi je da bi mi nešto bilo dobro, ja sad ne znam koje i šta....jel on tu negdje? mislim, kad sam već s njim razgovarala...."
. Jer, gospođe vole kupovati od "gospona"
. Vjerujte mi da pola njih nema pojma šta je kupilo, samo ga u oči gledaju! Nisam ljubomorna dok stavlja novce u kasu!!!!
Vidjet ćemo kako će danas biti....
Aha, malo sam se udaljila od teme (koja to i nije)....
Ja sam sad zbunjena
. Šta rade ljudi na bolovanju? Mislim, nisam ja baš bolesna toliko da ležim, samo ne bi smjela van. A u kući vidim prašinu, vidim veš (i čisti za pobrati sa terase i prljavi u kupaoni) vidim....svašta.....
E, sad, ja ne znam da li to ljudi na bolovanju smiju raditi.....
Dok mi vi ne pomognete svojim savjetima, ja neću ništa raditi, u slučaju da zaključimo da ne smijem i u interesu svog zdravlja
! Požurite! I imajte na umu moje zdravlje......
| subota, 16.02.2008. u 11:31 |
][
53 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Antivalentinovski post ili "kako sam se izgubila u vremenu?"
Opet ja nešto moram objašnjavati. Mislim, ne moram ali mi se čini da sam opet krivo shvaćena
(često mi se to događa!).
Dakle, nije da ja ne volim Valentinovo. Lijepo je to meni, sva ta ljubav, pokloni...bla...bla...bla....
Ali....meni to niš ne znači.
Jer.....
Ja sam odrasla u "ono" vrijeme. Vrijeme 8. marta - Dana žena. Pisala i recitirala mami pjesme, kupovala čaše i kuhače, oslikavala one male daske za rezanje......kupovala sitnice bakama, tetama, ujni, prijateljicama (otkud li sam samo imala novaca za sve to?)..... Uživala sam u tome. Uživala sam i kad sam "porasla" pa počela i ja dobivati poklone.
U 3. razredu srednje škole sam bila jedina cura u razredu. Ja i 29 mušketira. Neću taj 8. mart nikad zaboraviti
. Na kraju velikog odmora dolazi jedan kolega a za njim svi ostali, on u ruci drži: u čaši od jogurta savijenoj u košaricu aranžmančić od suhog cvijeća
, ja se smijem, on drugom rukom kopa po zadnjem džepu od traperica i vadi naušnice od bižuterije na komadiću papira, nezamotane i čestita mi u ime svih njih dan žena
......ma tako su slatko smotani bili! Naravno, taj dan nismo pisali test koji smo trebali jer "Suncokretićka slavi...." profa je to popušio i popustio nam
.
Moj Lav mi je nekako najljepše poklone kupovao upravo za taj dan.
A Valentinovo?
Znali smo šta je to, učili smo iz engleskog. Ništa nam to nije značilo, nismo obilježavali....
A onda je "ukinut" Dan žena.
I zamijenjen Danom zaljubljenih. Valentinovom.
Nekako mi se činilo da se to sve desilo dekretom.
A ja sam po prirodi buntovna (na koga li je moj Buntovnik
?). I ne volim da mi netko određuje bilo šta. Pa sam ja uglavnom usamljeno pokušavala objasniti to o Danu žena......i na kraju odustala.....nestao mi Dan žena.
Onda sam popustila, ajde, slavit ćemo Valentinovo.....i nije išlo - meni to nije "to".....
A vidim i da je većina ljudi zbunjena.....ne znaju da li se na taj dan darivaju samo zaljubljeni međusobno, da li se daruju samo žene ili i muškarci, da li se daruju kćeri, majke, (jedino svi znaju da se ljubavnice daruju, to su sigurni
)......
I da stvar bude gora - sad bi svi nešto opet slavili i Dan žena. Čini mi se - opet dekretom.....
E, neću baš! Ni to mi više ništa ne znači......
Ali.....kako sam rekla u komentarima, prihvaćam poklone i za jedan i drugi dan
. To pak ne mogu odbiti, ne bi bilo u redu
E tako......sad ja mogu mirno otići spavati.......nnnda.....spavati? Pa ipak je Valentinovo
!
| četvrtak, 14.02.2008. u 20:49 |
][
28 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Odoh.........
Uh, dolazi i taj dan! Na sreću i nesreću. Jedva čekam a ne da mi se......
Da, počinjem raditi
!
Ma, volim ja raditi i već mi je dosta kuće. A sjećate se kako sam kukala da želim biti u kući i da želim biti žena? E, dosadilo mi je! Uostalom, ja sam žensko pa se imam pravo premišljati
!
A ne ide mi se jer se ništa nije promijenilo. Natrag na plac
. A nemam više volje za to........
No, do daljnjeg..........
A bilo mi je lijepo kod kuće. Jutarnje bloganje, kuhanje, pa opet blog, pa popodnevni odmor, pa opet blog, pa......no, da, radila sam ja i koješta drugo, ali sve laganini, bez žurbe. I baš se lako naviknuti na dobro!
A najgore od svega vezanog za povratak na staro je to što je jedina osoba s kojom sam na placu komunicirala i s kojom sam imala o čemu pričati - dobila posao i više ne radi tamo
. Ja sam naravno sretna zbog nje, ali mi je žao mene!!!! Sad ću biti prepuštena na milost i nemilost susjedi koja me davi sa coprijama, vječitim kukanjem, pričanjem o svom bivšem mužu koji ju je tukao
.....svekrvi.....djeci......ajoj! zlo mi je kad se sjetim! A i inače sam ljepilo za takve. Ne znam biti bezobrazna. Čak joj i kažem da ja u to (coprije, tarot i sl.) ne vjerujem, ali, ona ne odustaje.......... a da ne govorim o bakicama kojima je društveni život odlazak na plac (i doktoru) i prpričavanje svega i svačega meni.....a ja ih slušam, odnosno pravim se da slušam.......
E, a pošto Suncokretićka nije dobila na lotu, pošto nema tatu tajkuna, nije član niti jedne stranke, ne zna lagati i muljati, smotana je.....a i Lav je vrlo sličan......on ostaje na Brdu a Suncokretićka - na placu........i i dalje ću raditi za mrtve
i neuspješno uvjeravati ljude da znam raditi i za žive
.......
Nadam se da će povratak na posao značiti više
.....a sigurna sam da će značiti manje druženja sa vama
.
.
| utorak, 12.02.2008. u 16:14 |
][
49 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Bojkot
Moram se osvrnuti na "bojkot trgovina". Neću bojkotirati. Zašto?
E, pa zato jer sad se krivi trgovce i proizvođače za poskupljenja. A to nije točno! Da se razumijmo, spadam u male trgovce i kao takva ne volim (najblaže rečeno) velike lance. I jako me ljuti što se sad sva krivica svaljuje na trgovce. A nitko ne pita zašto su podigli cijene. Nitko ne pita kako to da su meni doprinosi (zdravstveno i mirovinsko samo koje sam po zakonu obavezna plaćati na barem minimalac za obrtnike) bili prije 10 godina oko 400 kuna a sad su 1600 sa poskupljenjem od ove godine (nekidan sam dobila rješenje) od oko 10%! Dakle, doprinosi su nam u 10 godina išli gore 400%. Naše cijene su išle dolje u odnosu na prije 10 godina za oko 20%. U međuvremenu su nam nadodali dva dodatna - obavezni drugi stup i nekakvo "osiguranje od ozljede na radu" ne znam ni šta će mi to ako imam zdravstveno.....
A svi ti doprinosi se plaćaju i za svakog radnika ovisno o plaći.
A proizvođači? To mi je još bolnija točka!
Jedna petunija ima cijenu od 3 kune otkad ja pamtim. A zadnje što pamtim cijenu lož ulja (s kojim se one griju) je 2, 60 lipa. Sad je oko 5 kuna, ne znam točno jer se stalno mijenjaju! Ne mislite li da bi i cijena petunija trebala ići gore? Jesu li i za to krivi proizvođači i trgovci?
A ista stvar je i sa svim drugim proizvodima.
Znate li koliko su komunalije išle gore? A voda je neophodna u svim granama industrije i poljoprivrede. I nitko se nije sjetio reći: trošite vodu što manje da prisilimo nadležne da smanje cijenu?
Ne krivim ja ljude što ne razumiju. Imam bliske osobe koje bi trebale shvaćati ali ne razmišljaju, nego samo slušaju vijesti i tako se ponašaju. I naravno da je najlakše optužiti trgovce, sa njima smo u neposrednom kontaktu, kod njih vidimo to poskupljenje........
Ovaj post sam se dugo dvoumila da li da ga napišem ili ne. A započela sam ga kao komentar na jednom blogu i dok sam ga pisala odlučila sam ga prebaciti u post. I stavila u kategoriju "politika"......možda tko pročita....
| nedjelja, 10.02.2008. u 12:00 |
][
40 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Ponovili smo se.......
Čekajte!!!!!!!!!!!!!!!! Ne odlazite, to sam ja - Žuta
!
Morala sa! Dugo je i trajalo s obzirom da meni sve brzo dosadi.....
Pa ja tako s vremena na vrijeme imam potrebu promijeniti nešto.......sve bi ja mijenjala - frizuru, garderobu, posao, namještaj......jedino sina a ni muža ne bi. Sina jer je takakv kakvog sam rodila i odgojila - dobar je samo ga ne smijem previše hvaliti da se ne pokvari.
Muža.....drugi su isto takvi ko i on, pa mi je onda bolje s "mojim"
. A i kad se obrije - ja imam novog, mlađeg muža, kad se ošiša - isto tako
!
Inače kad me uhvate te želje za promjenama obično "strada" frizura jer za garderobu i namještaj nemam novaca......
Trenutno baš i nemam nekog manevarskog prostora za mijenjanje na glavi pa je stradao - dizajn!
Dok mi ne dosadi......
UPDATE
Boje su mi prekrasne! Inače najviše volim narančastu a i ova nijansa crvene mi je jako lijepa!
Tj. sa mog kompa je lijepa. A to ne znači da je baš takva jer je Buntovnik nešto smrdao pa su nam boje malo čudne već duže vrijeme.......
| nedjelja, 10.02.2008. u 10:24 |
][
16 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Dnevnik zahvalnosti
Tko šta o tome mislio, ja povremeno volim pogledati Oprah. Već dugo nisam jer mi termin nije zgodan, tj. u to doba ne gledam TV.
Neke emisije mi idu na živce, npr kad su neki poznati gosti pa se tamo krevelje, to ja ne volim. Jedna od takvih je bila i ona u kojoj je gost bio Tom Cruise baš na početku njegove ljubavi sa Kakosevećzove. Toliko kreveljenja, preseravanja i glumatanja (lošeg glumatanja od inače dobrog glumca) nisam nigdje vidjela.
No to je nebitno ovaj put.
Jedno vrijeme u njenim emisijama se provlačio i stalno spominjao "Dnevnik zahvalnosti". Ne znam da li ste to čuli i vidjeli, ali meni se sama ideja dopada.
Dakle, bit je da na kraju svakog dana zapišemo u taj dnevnik 5 stvari na kojima smo za taj dan zahvalni.
Na prvi pogled se čini lako. Zavisi i kako kome.
Ali, svaki dan nije lako sjetiti se tih 5 stvari. I, upravo je u tome bit. Pronaći nešto u tom, možda lošem danu iza sebe što je bilo lijepo i na čemu smo zahvalni!
Svi mi duže pamtimo loše nego dobro kako je rekla
Čekam proljeće. I skloniji smo nekako tom "lošem".
Ovaj Dnevnik nas natjera da se prije spavanja sjetimo onog lijepog iz proteklog dana. I to nam uljepša taj dan.
Npr. dijete vam je dobilo 3 tog dana. Ljuti ste, razočarani......a ustvari, možemo to gledati i drugačije. Možemo biti zahvalni jer nije dobilo 1, jer je uopće otišlo u školu za razliku od mnoge djece koja izbjegnu nastavu, jer mu je to jedina loša ocjena......etc.
Počnemo drugačije, vedrije gledati na život, ne samo kukati i plakati. Natjera nas da u svakom crnilu pronađemo malo boje.
E, sad, ako mene pitate da li pišem taj dnevnik - baš i ne. Počela sam, ali zaboravim. Morat ću se ponovo natjerati. Ako se ideja još nekom sviđa, neka pokuša i javi nam rezultate.
P.S. Nisam više nervozna. Dobro sam
| srijeda, 06.02.2008. u 16:20 |
][
50 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
"Zvijezde"
Ne idem ja nikud!!!!!!!! Baš! Ne bu mene niki iz moji iže otiral!
Ja u svoji iži morem govoriti kaj ću i kak ću!
Tak!!!!
A sad idemo dalje....a neki - što dalje......
Ne, vi dragi moji blogeri, ne.
A ljuta sam danas. Malo nervozna. Doduše i ne samo danas, već nekoliko dana. Pa mi onda smeta svašta. A nije PMS! 100%.
Slušam danas opet tu šaradu sa Super Silvom. Sad ona ipak ne bi novce koje su joj velikodušno htjeli dati Alka i Dikan. No, to me zaista nije briga. Mislim, žao mi mladu ženu, ali....
Smeta mene općenito odnos prema tim našim "zvijezdama".
Nekima od njih se plaća zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Tj. plaćamo ga mi, porezni obveznici. Nijma. Jer su oni umjetnici i kao takvi valjda nisu u stanju plaćati svoje obaveze prema državi. Ili jadni nemaju novaca.
Nije meni to baš jasno. Ja sam, npr. obrtnik (nije bitno koliko "velik") i kao takva imam hrpu obaveza - plaćati porez, davati državi PDV koji sam prikupila od kupaca (jer ja samo ubirem PDV i predajem ga državi, to je pojednostavljeno meni objasnio moj knjigovođa, to nisu moji novci, ja sam ono što su nekad bile haračlije, ubirem 2/10 i dajem državi a vi mislite da dajete meni), plaćam svoje zdravstveno i mirovinsko po sili zakona (nitko me ne pita da li želim ili ne), ima toga još ali na ovom bi se zadržala.
Dakle, obavezna sam to plaćati. Sebi.
E, sad, ja ne znam zašto to nisu obavezne i naše "zvijezde" i "zvijezdice" (kojih je više)?
Oni su umjetnici. Pa, može se reći da je i cvijećarstvo umjetnost, zar ne?! Netko je više netko manje umjetnik u tome, ali ni sve zvijezde nisu Gibonni i Tereza Kesovija.
A oni (umjetnici i "umjetnici") definitivno zarađuju više od bilo kojeg cvijećara ili frizera (jer i oni su umjetnici).
Nemam ja ništa protiv, neka oni zarađuju. Neka naplaćuju koliko mogu i to je u redu, pa makar i u tisućama eura, ali, neka onda i oni plaćaju svoje obaveze.
A ako već ne plaćaju jer ne moraju (kao što ja ne plaćam dopunsko, to je moja odluka i svjesna sam posljedica) neka onda i oni budu svjesni da mogu završiti u bolnici i da će ostariti......
A ne da ja moram plaćati ulaznicu za koncert i još njima osiguranje!
I, zamislite, zdravstveno (koje je Super Silva ipak isposlovala) podmiruje troškove samo tri tjedna toplica! Ostalo mora plaćati sama!
I to je kao vijest na TV-u. Baš me zanima da li je itko pitao Marka Marića ili Katu Katić kako su platili toplice i jesu li posuđivali od kamatara?
Naravno da je ovo glupo pitanje jer tko su Marko i Kata, nisu zanimljivi široj javnosti.
A tko je uopće Super Silva??? Koji hit ona pjeva?
| ponedjeljak, 04.02.2008. u 13:33 |
][
36 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Nema naslova
"Često puta ćemo najbolje upoznati sebe pokušamo li doznati kako nas drugi vide." (P. Coelho)
E, vidite, to je istina! Samo, prije negoli to pokušamo moramo dobro razmisliti želimo li to ustvari.
Jer, ako saznamo nešto iznenađujuće šta onda?
To će nas nužno navesti da svjesno ili nesvjesno mijenjamo sebe a ne znam baš da li je to dobro, jer to bi onda značilo pokušavati biti onakav kakav "treba biti" a ne kakav ustvari jesi.
Opet pitanja po mojoj glavi......
A vrti mi se još uvijek.
Samo je ovaj put manje pitanja jer ja ne volim nerazriješene situacije pa sam ja "direkt u glavu" pitala šta me zanimalo. Odgovori nisu uvijek ugodni, ali bolje i to nego nagađanje.
Da bar malo objasnim o čemu se radi. Većina vas koji me duže čitate vjerovatno se sjeća da je u mom boksu bio popis nečega kakva ja ne smijem biti jednog dana. Da, više ga nema. Nema ni u opisu bloga jedne rečenice. E, o toj osobi se radi. I pošto ovdje ipak nema anonimnosti (uvijek se sa nečim odamo) maknula sam to i još ponešto.......
Uglavnom, neka vas ne iznenadi što god da se dogodi idućih dana.
Ali, da ovo ne bi ispao preozbiljan post (to onda ne bi bila ja), a pošto baš nisam "humoristična" zadnjih dana iskoristit ću jockera "copy-paste" :
Posao ili zatvor?
Zatvor: sjedite u ćeliji 2x3 m
Ured: sjedite u boksu 2x2 m
Zatvor: dobivate triput dnevno obrok
Ured: dobijete samo jednu pauzu za obrok, a onda to što pojedete morate i sami platiti
Zatvor: ako ste dobri, dobijete slobodno
Ured: ako ste dobri, dobijete još više posla
Zatvor: stražar vam otvara i zatvara vrata
Ured: morate nositi kojekakve kartice i ključeve i otvarati vrata sami
Zatvor : možete gledati televiziju i igrati igrice
Ured: čim vas uhvate da gledate televiziju ili igrate igrice - sranje
Zatvor: imate vlastiti WC
Ured: WC morate dijeliti s hrpom idiota koji pišaju po dasci
Zatvor: prijatelji i rođaci vam smiju doći u posjet
Ured: nema vizite, jedini kontakt s obitelji je putem e- maila
Zatvor: sve troškove vašeg uzdržavanja plaćaju porezni obveznici, a ne morate čak ni raditi
Ured: morate sami platiti sve troškove vezane uz dolazak na posao, a zatim vam još od plaće odbiju poreze, prireze i razna davanja kako bi platili održavanje zatvora i zatvorenika.
Zatvor: morate se nositi sa sadistički nastrojenim upraviteljima.
Ured: ovdje ih zovu menadžerima.
| nedjelja, 03.02.2008. u 09:46 |
][
21 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Pokušaj "salvetne tehnike" i intuicija
@Salvetna ovako je to meni ispalo.......nisam baš zadovoljna, bolje izgleda na slici nego uživo (pretamno je)
, ali "prvi se mačići u vodu bacaju" (kako ružna izreka!!!).
Ionako sam uzela prvo šta mi nije bilo šteta upropastiti
. A ha, za one koji ne znaju to je salvetna tehnika a sve o tome zna naša
Salvetna tehnika......ja sam samo učenik.
Kreativnost mi je na nuli.
Zuji mi u glavi.
Srce mi glasno lupa. Čujem ga u vratu.
Vrti mi se. Sve oko mene.
A i neka pitanja po glavi.
Vjerujete li u "šesto čulo", odnosno u intuiciju? Ja uvijek zaboravim na to......i onda mi se dogodi da od sto ponuđenih stvari uzmem jednu, zašto baš tu, ne mogu objasniti, a baš tu jednu nisam trebala uzeti! Odnosno, s moje točke gledišta baš jesam, ali s gledišta osobe koja mi je to "ponudila" nisam. A ća sa tu more
, rekla bi naša Zore.
I sad, kad sam otvorila tu stvar, otvorila su se i pitanja.......
A odavno sam naučila da moram vjerovati svojoj ženskoj intuiciji! Samo sam to malo zaboravila
.
E, Suncokretiću, kad ćeš se pameti naučiti?????
Sad ja vas gnjavim sa nekim osobnim problemima. Sorry. Ali, moram ovo zapisati. Pa me možda koji put u budućnosti podsjeti na moju glupost....
| petak, 01.02.2008. u 20:50 |
][
21 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
i supruge pre(ne)zaposlenog muža
