Eto, nisam ni mislila da ću dočekati ovaj dan ovdje.....
Prije točno godinu dana sam otvorila ovaj blog. Lažem. . Otvorio mi ga je Buntovnik.
Kad sam počela, imala sam sasvim drugu ideju od ovog šta je na kraju taj blog postao. Htjela sam mjesto gdje ću zapisati neke svoje misli, gdje ću pisati o cvijeću u smislu savjeta (pa sam vidjela da već ima takvih blogova), htjela sa zapisati sve izreke moje bake koje svakodnevno ponavljam (nekako još nisu našle svoje mjesto), htjela sam zapisati i ono što jesam (kakva ne smijem biti) pa sam to maknula odavde, ali spremljeno je za budućnost......
A na kraju pišem ono što mi tog trena dođe na pamet, ne pripremam postove nego pišem "iz glave" kako mi misli dolaze....
Još sam tu što je dokaz da mi je dobro.
Evo, upravo mi je Buntovnik došao iznad glave i čudom se čudi da je već prošla godina otkad je imao onoliko posla samnom i blogom, biranjem nicka, zaboravljenjem lozinke (a sigurna sam da ju i dan danas znam!, ali ju blog.hr ne prihvaća)......
Blogu mogu zahvaliti za divna prijateljstva koja sam stekla i za sve one sate koje sam provela ispred kompa uživajući u vašim postovima i komentarima
A i puno sam naučila uz blog. Prvenstveno o korištenju interneta i kompa. Upoznala sam i druge krajeve Lijepe naše iz drugačije perspektive od one novinarske sa TV i novina. Iznenadila sam se da je moguće da netko koga i ne poznam a možda nikad neću ni upoznati može napisati nešto što mi se čini da sam ja sama pisala i mislila.
Jedini moj problem je to što još uvijek dijelim komp sa Buntovnikom i Lavom i što nemam vremena koliko bi htjela.......
Evo, i sad mi Buntovnik visi nad glavom i pita do kad ću i jesam li gotova (ljubi ga majka! )
O statistici neću. Kažu da pišem kratke postove oko 50 riječi. I još kažu da ti kratki postovi sadrže manje od 250 riječi. Ma, ko bi to čitao da napišem pet puta duži tekst?! Pa ću ja i dalje pisati kratke postove!
E, to sam htjela reći.... i vjerojatno još ponešto, a tog "ponešto" ću se sjetiti kasnije, kao i obično.......
Aha! Htjela sam se i zahvaliti Slatko-grko, Sloniću, Greentei, Nitko nije otok, Otkucaju i svima onima koji su samnom od prvih postova (nisam vas linkala jer žurim) mojim prvim komentatorima, koje su mi dale podstreka da nastavim pisati
Ajme, ovo postaje srcedrapajuće, a to ne volim, pa zato idem kliknuti "objavi"!
.
Post je objavljen 26.02.2008. u 18:14 sati.