opet mi uvalili.....
Opet su mi uvalili zadatak.ovaj bar nije težak. Ustvari, jako je težak.Kako ću se ja sad sjetiti najdražih pjesama
???? Vjerovatno se najboljih neću.....
1. Love me do-The Beatles.....od djetinjstva mi je to najdraža i uvijek ju prvu stavljam....
2. You shook me all night long-AC/DC....ovu od "malo kasnije"....
3. Wall-Pink Floyd......mmmmmm.... super.....
4. Tamara- Boris Novković......e, to je već sentiment.....
5. A kad te stvarno sve...-Parni valjak...ne znam ni točan naslov, ali to mi je "himna"......
Ima toga još puno......treba samo otvoriti DVD iz 80-ih.....
Zadatak proslijeđujem: sloniću, vragusu, cucciolu, čiovki i maškaradi.....
Svima šaljem veeeeeeeeeliku pusu! Mislila sam napisati mali postić, ali, sorry, sad više ne stignem, odoh spavati
.
Uglavnom, dobro sam, još malo pa će proći i ova ludnica od posla, stvarno sam umorna.....A reći će mi Lavić: da, a za blog nisi?
E, za to nisam, to mi je duševna hrana nakon cijelog dana na placu!!! I nije mi teško stajati i raditi, ali ljudi......
.....psihički sam umornija nego fizički, ali i o tome drugi put.....
Oprostite mi ako vas ne komentiram, čitam, ali ne stignem svaki put.....
| petak, 27.04.2007. u 22:10 |
][
19 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Malo o laži malo o "ravnopravnosti"
Ne volim nedjelju večer. Cijelo popodne i večer rintam po kući i čini mi se da se ništa ne vidi. Toliko mi toga zaostane preko tjedna. Nema veze, još malo pa je sezona gotova
.
Nisam htjela pisati o tome. Nego o nečem drugom.
Mrzim kad netko pravi budalu od mene
. Kad me laže, zna da znam da laže, ali svejedno....opet laže. Imam nekoliko takvih primjera u svakodnevnom životu i dok slušam te ljude, pitam se tko je tu lud....
No, nisam htjela ni o mojim "prijateljima".
Još neki dan sam pročitala ono da će žene morati raditi do 65. god.
Zbog ravnopravnosti!
Ne znam na šta sam više pukla! Da li na to što me (sve nas) očigledno lažu glede razloga ili na to da ću još nešto više od 27 godina morati uplaćivati u mirovinski fond da bi na kraju dobila minimalnu mirovinu! Jer sam obrtnik pa moram sama plaćati.
A ova priča o ravnopravnosti
?
Ma, molim vas lijepo! Koje su to žene tražile po tom pitanju ravnopravnost? Kad muškarce budu iscrpljivale trudnoće i porođaji bit ćemo po tom pitanju ravnopravni! Muškarci idu u vojsku, uvijek su govorili kad se spomene trudnoća. Točno. Nažalost, bili su i u ratu. I za to dobili benificirani radni staž. Pošteno i u redu. Bar to. Ali......žene ne dobivaju benificirani radni staž za vrijeme trudnoće i dojenja koje isto iscrpljuje ženu. A trebale bi dobiti.
A sve je to zbog ravnopravnost. Nikako zbog ušteda na mirovinama. Ne.
Jer mladi koji su nezaposleni državu ne koštaju ništa.
Neću ništa više pisati, zaglibila sam u politiku, a rekla sam i ja "da neću politiku u svoju butigu".
Došli Mujo i Fata u butik i obuće Fata minicu. -Pa Mujo, kako mi stoji? -Ajde, vidi ti se guzica kao kombajn. Skine Fata minicu i odoše oni kući. Kad su došli kući pita Mujo Fatu za sex, a ona kaže: -Ajde bolan, neću palit kombajn radi jednog klipa kukuruza.
| ponedjeljak, 23.04.2007. u 00:21 |
][
22 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Mrzim smišljati naslove za bezvezne postove!
Konačno sam i ja posadila cvijeće na svoj balkon. Nisam još za terasu, nisam stigla.
I sad ste vi svi u čudu kako je to moguće!? Pa, nisam imala vremena. I tako je to svake godine, ja zadnja sadim balkon. Najprije prodam cijelom gradu (ma, dobro, ne baš cijelom, nisam ja jedina....), a tek onda sam ja na redu.
I tako sam se ja danas toga primila i bila sam toliko jadna da bi najradije plakala. Jutros sam uzela zadnje velike pelargonije (one "zonale", stojeće, uspravne....ne znam kako da objasnim) i nisam sebi ostavila
!!!! Ostale su neke male, Kaže Lav da će i te narasti....ma, hoće, znam, ali one su ljepše!!!! A moj balkon, valjda, mora biti najljepši u naselju!!! Mislim, šta će ljudi reći, kakva je to cvjećarka....
I baš mi nije bio dan za to jer nisam uspjela smisliti nikakvu dobru kombinaciju, pa sam posadila kao i lani....bezveze....ali, cvjeta....
Buntovnik je vani, ali se opet moram žuriti jer bi Lav igrao igrice.....
Brine me Buntovnik. Toliko je dobar u zadnje vrijeme da mi je to čudno
....tj. sve me strah da nije negdje nešto zabrljavio. Nismo bili u četvrtak na informacijama, da bar jesmo bilo bi mi lakše....
Da se razumijemo, naravno da mi je drago kad mi je dijete poslušno, kad uči, dolazi na vrijeme doma.....samo nisam baš navikla da je takav
. A možda se konačno spametio
. U četvrtak idem u školu i ako su ocjene ok, odmah ću mu kupiti novu majicu od Metalice!
Ne, ne kupujem ga. Tu bi mu majicu rado kupila i inače, a to što ju još nema (stara je izblijedila) je za kaznu.
Toliko. Imam nekoliko tema za pisanje, ali za to mi treba više vremena. A i spava mi se
| subota, 21.04.2007. u 21:50 |
][
10 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
| četvrtak, 19.04.2007. u 06:37 |
][
17 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Čitam zadnjih dana blogove poznatih i nepoznatih blogera i posvuda se nešto vuče slična tema otprilike-zašto pišemo ovdje i kako to radimo i shvaćamo.... Pa sam se i ja našla pozvana da nešto napišem na tu temu.
Kad sam uopće čula za pojam "blog", objašnjeno mi je da je to dnevnik. Bila sam oduševljena, jer već dugo želim zapisati neke stvari, ali se ne usudim (a i prelijena sam) u neku bilježnicu. Mislila sam da će mi razvikana anonimnost na internetu biti idealna za ono što ja želim. I ubrzo sam shvatila da to nije to.
Ako ćeš biti iskren, nema anonimnosti. Ako ćeš pisati dnevnik, vrlo je velika vjerojatnost da će te netko prepoznati.....dakle, možeš pisati vrlo ograničeno.
To je ono što me umalo odbilo. Srećom- "umalo". Ovdje sam i jako mi je drago zbog toga
.
A ostala sam, između ostalog, zato jer sam željela upoznati neke nove ljude.
U zadnjih nekoliko godina upala sam u kolotečinu nekakvog života u kojem mi trebaju trenirka ili traperice za rad i piđama....a sve to nosi sa sobom uski krug ljudi od kojih većinu
trpim. Zato što su mi blizu i neizbježni. I umorna sam od jednih te istih priča, kukanja, plakanja.... I zaista želim, ako smatram za potrebno, upotrijebiti riječ "dušebrižnik" ili "by the way" a da me ne gledaju kao da sam pala s Marsa i da govorim marsovski....a o nekim riječima latinskog korjena da ne govorim....
I opet sam fulala, jer vidim da sam i ja zaboravila koristiti takve riječi jer čitala nisam ništa osim novina duuugo.
Nije bitno ni to. Ono najvažnije je da sam upoznala jako drage ljude, bar mi se tako čini. Izabrala sam vas nekoliko ( svakim danom sve više!) za koje mislim da mi odgovarate.Naglasak stavljam na "izabrala". jer ovdje ne moram nikoga trpiti! Kao što sam već rekla, ako mi se netko ne sviđa - klik na križić!!! I to mi se sviđa!!!! Ja biram!!! Dobro, bila sam nekoliko puta i odbijena, u smislu da sam ja ostavila komentar, bez odaziva druge strane. Ok. Nisam ni ja svima odgovorila. Jer mi se nisu sviđali ili.....
Zadovoljna sam. Nije to ono što sam htjela, ali....ispalo je još bolje!!!!
Donio Mujo Fati vibrator, pa ga ona proba u ruci 1... 2... 3... i ispadne joj i sve skakuće po pločicama, a Mujo će: "Drž‘ ga Fato, sve će da nas pojebe!"
| ponedjeljak, 16.04.2007. u 21:41 |
][
10 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Žuuuuurim.....
Evo, da vam se malo javim.
Nemam puno vremena, puno je posla
....Svaki dan vas obiđem, tj.kliknem,ne ljutite se ako ne ostavim komentar ili ako su kratki i zbrkani. Sama sebi kradem vrijeme za blog.
Ovo vrijeme nije normalno, sad je pak prevruće. Nije da meni smeta, ja volim toplinu, ali svi su odlučili posaditi cvijeće baš sad. Sve je to ok, ali još nije sve dovoljno naraslo za prodaju, a i meni se čini da je to ipak prerano, tj. sigurna sam, još može biti mraza....
Poanta priče je da sam mrtva umorna, ali, kad dođem kući
it makes me happy!!!!
Buntovnik je, naravno, vani, nadam se da neće
jer ću ja onda biti
. U zadnje vrijeme je dobar, nije baš učio, ali je radio jučer samnom, doduše, tri sata, za plaću, (ima plaću kao i svatko tko radi kod nas) ali je došao bez velike pobune
, pa sam zadovoljna. Bolje da te novce dam njemu nego nekom drugom, a i uči se da novci ne padaju s neba. Jednom, prije nekoliko godina mi je rekao da šta ti je to 200 kuna!? Naravno, njemu ništa jer, od jedne, druge, treće bake, teta i ostalih, za svaki rođendan, za petice (tad je još bio odlikaš) dobije po 100, 200 kuna. I on vrlo brzo skupi dosta novaca, a poprilično je bi štedljiv, i naravno, da je mislio da je 200 kuna malo....a onda sam mu pokazala šta sve ljudi rade za 50 kuna, pa je rekao da je to jako malo novaca za tako puno posla....i shvatio da ima ljudi koji 2-3 dana rade za te novce....sad je dobar. Neću ga previše hvaliti da se ne bi pokvario....vidjet ćemo šta će biti kad počne škola. Moj je i ja ga volim najviše na svijetu, ali, svjesna sam da i nije neki radnik, bar za fizičke poslove, dakle, preostaje mu da uči, uči, uči....komp je jedino rješenje za njega.....
Za kraj vam poklanjam vic, konačno sam otkrila kako ga staviti. Ma, nije baš da sam prije i pokušavala.....
Piše učiteljica kredom po ploči desnom rukom. Mali Ivica se odjednom zadere:
- "Učiteljica nema nijedne dlake ispod desnog pazuha."
Ona se naljuti i reče mu:
- "Kupi stvari i da se nisi pojavio u školi tjedan dana."
Prošlo tjedan dana, učiteljica opet piše desnom rukom i u jednom momentu podigne lijevu da se počeše po glavi.
Mali Ivica se opet zadere:
- "Učiteljica nema nijedne dlake ispod lijevog pazuha."
Učiteljica se naljuti još više i reče mu:
- "Kupi stvari i ne želim te vidjet u razredu mjesec dana."
Prošlo tako i mjesec dana, Ivica se vrati i opet gleda učiteljicu kako piše. Toga dana nosila je kratku minicu. Odjednom joj ispadne kreda i ona je podigne. U istom momentu Ivica počne pakirati stvari.
- "Kamo ćeš ti", upita ga učiteljica.
Na to će Ivica:
- "Za mene je ova školska godina završena."
| subota, 14.04.2007. u 21:04 |
][
11 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Zadatak
Evo, uvalili i meni. Moj Slonić. Već vidim pokvarene osmjehiće na vašim licima, ali, zez, radi se samo o zadatku
...i o slonici....A baš sam mislila da će mene kao friškog blogera mimoići....pošto pjesme nisam pisala nekih petnaestak godina (zadnja je bila mom sinu i njegovoj "curi") ja ću to u prozi, totalnoj
Zadane riječi ću podebljati.
Ovo je istinita priča.....(o životu mom naglavačke okrenutom)
Bilo je to vrlo davno, dok sam ja još bila djeva bajna
, a moj Lav
mladi Lavić....u doba dok je mladenačka, idealistička
ljubav carevala našim srcima. Lijepo sam mu rekla da se neću udati za njega ako me ne zaprosi sa buketom
ruža!!! I došao je taj dan! Moj voljeni zvoni na moja vrata, ja otvaram, on me romantično zagrli, pokazuje buket cvijeća i pita: Draga, hoćeš li se udati za mene?
A ja, u šoku, pogledam u
nebo i kažem: Ali, to nisu ruže, to su karanfili!!!! (doduše, crveni, ali...)
On zbunjen, gleda mene, gleda cvijeće...i čeka odgovor.
A šta sam i mogla, rekla sam :Da! Ionako je to bilo retoričko pitanje, bila sam tri mjeseca trudna....
Nakon dva mjeseca, prenio me preko dvije
stepenice i praga pod naš
krov....
Štafetu predajem dalje maškaradi, čiovki, nitko nije otok, mami u minusu i slatkogrkici, a riječi su : hotel, slap, glavobolja, printer, potkova.
| utorak, 10.04.2007. u 20:29 |
][
23 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Gotovo je, nema više....
A, eto i to smo obavili....skuhali, pojeli koliko se moglo, još je ostalo...i to je to
.
Kod nas se u kući slave svi blgdani tj. katolički i pravoslavni. I sad, gledam ja danas stolnjak, košarice i sve to i mislim...gotovo, treba to spremiti...bezveze...nešto mi fali, prekratko mi ovo. Puno je zanimljivije kad slaviš dva puta, baš se izguštaš....sad sam tek shvatila kako smo mi bogata obitelj
...
O, da, sad me podsjetio ovaj smajlić sa strane
, jučer je najtraženiji artikl u kući bila četkica i pasta za zube....super je i francuska i luk a poslije toga....ni colgate ne pomaže....
A naspavala se jesam
, sram me priznati, od 2-6 popodne....i trebalo mi je. Zato sam danas baš raspoložena za nešto raditi pa sam nagovorila Lava, Buntovnika i Uvijeknajpametniju da napravimo jedan težak posao koji nas čeka već dugo, a ne znam kad ćemo ponovo biti svi na okupu. Bilo je brzo gotovo, uz malo dobre volje
sve se može.
Eto, nemam baš neku inspiraciju, ne znam šta bi pisala. Buntovniku smo ukinuli sankcije pa sad smije na komp, ali to znači da je za mene manje vremena, sad sam ga platila da me pusti
,i stalno mi visi za vratom, pa me živcira...ide popodne van, pa ću imati mir ako Lav ne sjedne igrati America's Army...Gužva kod nas na kompu....
U subotu sam bila na kavi sa sestričnom koju dugo nisam vidjela (živi u Njemačkoj) a i prekinula je gotovo sve veze sa obitelji jer neki ne prihvaćaju njenog muža. Meni je bilo žao što mi se nije javljala, Ako je on njoj dobar i meni je, a dečko mi se čini sasvim OK. Ne izgleda loše (dobro, ona je zgodna, on baš i nije, ali...), voli ju, radi, ne pije, ne tuče....dakle, što se mene tiče-OK, a neke druge stvari, meni nisu bitne.
Baš smo se lijepo ispričali, skoro dva sata, a ja sam ustvari krenula kupiti još neke stvari i stigla sam u Billu petnaest do 6, bilo mi je neugodno, pa sam se žurila i pol toga nisam kupila....nema veze, ništa bitno nije falilo...
Idem sad van, bilo kamo, prekrasan je dan....
| ponedjeljak, 09.04.2007. u 14:28 |
][
9 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
| subota, 07.04.2007. u 21:14 |
][
13 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Konačno zdravo umorna...
Uhvatila sam malo vremena (otela ga samoj sebi od odmora) da se javim...
Dakle, temperaturno, proljeće je tu....divno...ali umorno....
Vikend baš laganini, nismo ništa posebno radili, čisto ljenčarenje, znala sam ja šta slijedi od ponedjeljka, tj. danas.
Najprije, Lav je išao na lječnički za posao. Zdrav 100%. Sve do danas nisam vjerovala da će ići raditi, mjenjati svoju slobodu, tj. klizno radno vrijeme za rad od 8 sati u firmi plus dva do tri sata putovanja.....sve nešto računamo, preračunavamo koliko će se to isplatiti
....vidjet ćemo....Jer, nije da on sad ne radi, ali...
A za mene je počela sezona, i na poslu i doma tj. u plastenicima zaozbiljno...
popodne sam nešto ukorjenjivala, pa sadila neku žardinjeru, pa me sad booooli kičma
....ali koji je to divan, zdravi umor
....
Jedva čekam krevet
.
moram spomenuti buntovnika jer on redovito čita moj blog, i ako ga ne spomenem to mi kaže, sunce mamino
...
A "sunce mamino" bilo u subotu vani, i obično ne dolazi kasno (u petak došao oko pola 1) ali u subotu....ajoj....probudila sam se, nisam ga čula da je došao, odem do sobe-nema, kupaona-nema...panika, ljutnja, ustvari strah...a tek kad se nije javio na mob.... Čekala sam 10 minuta i javio se i bio blizu kuće...sve je bilu u redu, ali glava me zabolila i nije prestala do popodne. E, kad se samo ne bi brinula....
I da ne bi bilo da ga samo kudim, malo ću ga i pohvaliti.U nedjelju je pospremio sobu i obrisao prašinu
!
Idem spavati, tj. najprije završiti ručak, pa onda spavati
| ponedjeljak, 02.04.2007. u 21:25 |
][
18 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
.
