Samo da se na brzinu javim sa vidljivim postom (nevidljivog nije ni bilo!)......
@čiovka: ja sam tebe čekala, čekala, ali ništa! Pa sam ja njega pronašla ovdi gori......



Tri kilometra smo se vozili iza njega, Lav u dilemi od čega mu je motor, a ja sa digitalcem spremnim, čekala priliku da ga uslikam.....Pomogla nam je nečija nesreća, zastoj zbog saobraćajke, ja van iz kombija i klik....klik...klik....i sad ga dijelim sa vama, da odgonetnemo zajedno od čega je posudio motor......hihihihi...

Nemam vam ništa više pametno za reći a nemam baš ni vremena, "plandovanje" je gotovo, opet ima posla (kao da ga ovih dana nije bilo!), vratila sam se u rutinu - znači dopodne plac, onda odmor, onda Brdo, onda ručak za sutra............i, naravno, uvijek negdje između....Blog!

Delete
Delete

Delete

Delete

Delete Delete Delete


Delete Delete

Delete...................

(Ovdje gore je bio jedan jako zanimljiv, pametan, duhovit, poučan, uzbudljiv post. Pročitali su ga samo: (idemo redom po linkovima) :
ista
maškarada
nitko nije otok
greentea
otkucaj
čiovka
svemoguća mama
kenguur
da sam mudra
mini maxine
miuska
sunflower.............a vi koji ste bili na moru ili negdje drugdje.....tko vam je kriv!!! Mi smo se baš lijepo zabavljali!!!!!

UPDATE:(valjda sam dobro napisala!)

Moram sa vama nešto podijeliti! Dogodilo mi se nešto divno, predivno....nešto što mi je uljepšalo ove vruće i deprimirajuće dane....Doživjela sa jednu predivnu gestu, nešto što mi je vratilo vjeru u ljude.... Još uvijek imam osmijeh od uha do uha..... Nakon svih onih "prijatelja" koji su me krali, nisu platili ono što su trebali, nisu vratili novce, dugove ovakve ili onakve, zvali za kumove da bi dijete dobilo bolji poklon......doživjeti ovako nešto je predivno!!!!!
Zaista još ima dobrih ljudi!!!! Kojima nije sve u novcima, koji zaista imaju dušu, nesebični su.....

Hvala!!!!

I, znate što je najljepše????

Ti ljudi su tu sa nama. Na blogu.

(A moj Lav me samo gleda i ne vjeruje ni on)

Vi, naravno, nemate pojma o čemu se radi......neću vam ni reći zbog zaštite identiteta divne osobe. Ali sam morala tu svoju radost zapisati.......




Update 2

Čini mi se da sam neshvaćena. Dakle, kako ste uopće mogli pomisliti da sam ja napisala "jako zanimljiv, pametan, duhovit, poučan, uzbudljiv post."???????? I sve to u jednom postu.
Ma, samo sam htjela malo zaintrigirati one koji su bili negdje na produženom vikendu dok smo nas nekoliko gore navedenih i Zvrk koja je zabunom izostavljena, vladali Blogom......i zabavljali se, to je točno!

Samo da maknem prošli post, jer osoba o kojoj sam govorila je nezasluženo zauzela previše mjesta na mom blogu kao i u životu....bye...bye...

Sve sam vas jako brzo obišla. Jer vas nema. Uglavnom. A mi koji smo ostali, red je da se zabavljamo, zar ne?

Samo ću se kratko osvrnuti na kraj školske godine. Buntovnik ipak ima popravni kod Gđe Ing. Score mu je 50 :50....od dva predmeta kod nje. Nisam baš prezadovoljna, ali, kad se sve uzme u obzir, dobro je. Ostalo je kako-tako. Valjda će to riješiti u prvom roku. Jučer su i oni bili na kupanju poslije škole. Nije mi se javljao na mob cijelo popodne (kaže, bio mi je u torbi, nisam ga čuo), a ja sam, naravno, dobila sllom živaca. Ne baš doslovno, ali, brinula sam. Jer znam kako takva kupanja izgledaju. Za razliku od jadnog dečka sa Jaruna, Buntovnik je došao kući vesel i .....reš pečen! Crven ko rak! I on se jutros probudio rano jer nije mogao spavati....peče....

E, pošto su svi zaredali u zadnje vrijeme sa receptima, evo jedan i od mene:

Recept za lički bakalar

U veći lonac na dno se stavi red kiselog kupusa. Zatim se na to stavi red suhih rebrica i red oguljenog krumpira. Zatim opet ide red kiselog kupusa, pa red suhih rebrica, pa red krumpira (umjesto rebrica može se staviti i red suhih kobasica). Nadolije se vode i dodaju začini po želji.
Zatim se uzme jedan poveći, suhi bakalar, i njime potpali lonac.

Pa malo onih "tradicionalnih" Muje i Hase.....


Pitala profesorica u školi Sulju, Hasu i Muju što je brže: svjetlost ili zvuk.

Prvi odgovara Suljo: - Pa, zvuk je brži.
Profesorica zablenuto pogleda Sulju i kaže: - A kako si to skužio?
Suljo: - Kad upalim TeVe, prvo dođe zvuk pa onda slika.
Profesorica srušila Sulju, pa pita Hasu: - Ajde Haso reci ti meni što je brže svjetlost ili zvuk.
Haso ponosno reče: - Pa naravno da je svjetlost, jerbo kad upalim radio prvo se upali lampica na radiju, pa tek onda dođe zvuk.
Profesorica popizdi i sruši i Hasu.

Dođe do Muje te ga pita isto.
Mujo odgovara: - Profesorice moja, naravno da znam da je svjetlost brža od zvuka.
Profesorica kaže: - Napokon netko pametan ovdje, i prije nego što mu upisa ocjenu upita ga da joj objasni kako je došao do tog zaključka.
Mujo kaže: - Evo ovako, svaki put kad munja opali, prvo se vidi bljesak, pa tek onda dođe zvuk.

Profesorica cijela ponosna upiše ocjenu Muji, a na to će Mujo: - To je normalno, jer ipak su oči bliže nego uši.



Pitali Muju na zavodu za zapošljavanje što je po zanimanju, a on odgovori:
- Pomoćni bagerista.
- A što vam je to?
- Pa ono što bager ne može, ja to lopatom...


evo i jedan za naše đake......


Učenjem do boljeg posla

Pukla kanalizacijska cijev.
U intervenciju dolazi majstor i njegov pomoćnik. Šaht se pretvorio u "jezero" (sve puno fekalija).

Izvuku oni alat iz auta. Uđe majstor u tu gomilu fekalija i kaže
šegrtu:
"Ključ 20!"
Ovaj mu ga da, a majstor zaroni i nema ga dvije minute. Majstor izroni i reče:
"Ključ 18!".

Nakon pola sata zaranjanja izlazi majstor sav od fekalija, briše sraćku s lica i kaže šegrtu:
"Uči, uči, inače ćeš cijeli život samo ključeve dodavati!"

A ovaj je Buntovniku najdraži.....(on sebe vidi na FER-u....)



Studirajte ekonomiju

Dolazi tip na FER i pita kakav je to faks i da li je težak... uglavnom da bi on studirao i da je zainteresiran. Pa kažu njemu: "Čujte, mi vama izvadimo mozak, spojimo ga na naš komp. i on se vama puni podacima 4-5 godina... Nakon toga, vi dođete po mozak i spremni ste kao dipl.ing."
Kaže čovjek: "Ali što da ja radim tih 5 godina bez svog mozga?"

"Studirajte ekonomiju!"

I....šećer na kraju!!!!


Tečaj za muškarce

Model 1.:

1. Naučiti živjeti bez mame
(2000 sati)

2. Moja žena nije moja mama
(350 sati)

3. Kako shvatiti da je nogomet samo sport (500 sati)


Model 2.:

1. Ne biti ljubomoran na svoju djecu (50 sati)

2. Ne pričati gluposti kada moja žena ima posjetu (500 sati)

3. Kako prevladati sindrom daljinskog upravljača (550 sati)


bonus:

4. Ne urinirati oko školjke (100 sati + praktičan rad)

5. Kako shvatiti da se cipele neće same prebaciti u ormarić (800 sati)

6. Kako naći put do koša za prljavi veš, bez da se putem izgubi (500 sati)

7. Kako preživjeti prehladu bez drame (100 sati)


Model 3.:

1. Kako ispeglati majcu u manje od 2 sata (praktičan rad)

2. Probavljati bez riganja, dok ona pere suđe (praktičan rad)


Model 4.:

1. početnički stupanj: kućanski aparati (prikaz sa dijapozitivima)

- ON.............upali
- OFF...........ugasi

2. napredni stupanj: Moja prva Maggi juha bez da iskipi (praktičan rad)



TEME ZA DISKUSIJU:
S obzirom na kompleksnost tema, na raspravi može biti najviše 8 kandidata

Tema 1: Peglanje - od veš-mašine do ormara... taj misteriozan proces

Tema 2: Opasnost pri punjenju posudice za led (demonstacija i dijapozitivi)

Tema 3: Ti i elektrika - ekonomske prednosti kada se zove majstor

Tema 4: Posljednja znanstvena otkrića - kuhanje i odnošenje smeća NE izaziva impotenciju

Tema 5: Iako si u braku s njom, smiješ joj kupiti cvijeće (razgovor s psihijatrom)

Tema 6: Papir za WC - da li papir sam izraste na držaču za papir?

Tema 7: Kako spustiti poklopac školjke - korak po korak (video konferencija s Harvarda)

Tema 8: Deterdženti - doziranje, upotreba (praktičan rad se izvodi na otvorenom)

Tema 9: Osnovna razlika između košare za prljavi veš i poda (laboratorijski pokus)

Tema 10: Muški kao suvozač - da li je genetski moguće da ne komentira kad ona parkira?

Tema 11: komunikacija: mentalne vježbe za razumijevanje, ako je nešto u ladici, da se ne pita "a u kojoj?" nego se pokuša sam pronaći

Tema 12: Da li šalica za kavu može sama preletjeti do sudopera? (praktičan dio vodi David Copperfield)

Ciceron:

.....prijateljstvo je sloga svega božanskog i ljudskog sa odanošću i ljubavlju......

Što je na svijetu život ako nemaš nekog s kim smiješ govoriti onako kao što govoriš sam sa sobom?
Zar bi bilo užitka u sreći kad ne bi bilo nekoga tko bi se njoj radovao kao i ti sam?

Teško bi bilo trpjeti nesreću kad ne bi bilo nekoga tko bi još teže trpio od tebe...

....prijateljstvo je dobilo ime po ljubavi, jer je ljubav povod sklapanju prijateljstva....

Oni koji se usuđuju od prijatelja zahtjevati najveće žrtve dokazuju tim zahtjevom da bi za njega mogli učiniti još dvostruko veće.....

....nema veće radosti, veće slave života negoli uzvraćati nekome prijateljsku odanost.
Za prijatelja treba da učinimo i one najveće žrtve koje sami za sebe ne bismo nikada podnijeli....

.....prijateljstvo je postojana stalnost, ono je vjera. Ne može se bez ako hoćemo da bar donekle pristojno provedemo život.
Kad nestane prijateljske odanosti, nestat će sve ljepote života.

(iz knjige M. J. Zagorke: Gordana)

Ovo sam prepisala iz svog djevojačkog rokovnika. Za one mlađe: mi nismo imali blog i internet, pa smo ovakve lijepe citate pisali rukom u rokovnik.

Na ovakvim i sličnim citatima sam odrasla i odgojena. Sad kad sam to pročitala nakon dvadesetak godina sam to shvatila. U međuvremenu se puno toga promijenilo.....Odrasla sam, tuklo me koješta, preko mojih leđa prešli dobri i loši događaji...... Dogodilo mi se iskustvo.

A ono kaže da je ovaj tekst - utopija.

Da, da imam ja prijatelje. I prijateljice. Samo, toliko me njih već iznevjerilo da, nažalost, nemam više povjerenja......

Imala sam prijateljicu, kao najbolju, oduvijek. Ustvari, nije oduvijek, točno se sjećam dana kad smo se upoznale: prvi dan škole u petom razredu..... U onoj teen-dobi smo se znale posvađati, ali, to je kao normalno. Povrijedila me par puta, oprostila sam joj. Poslije smo opet bile nerazdvojne. Kad mi je bilo najteže u životu, 1991.g. puno mi je pomogla. Poslije sam razmislila, mogla je, bila u prilici (radila je u Crvenom križu) nije se žrtvovala. Ali, tada mi je puno značila svaka pomoć.... I sve je bilo krasno nekoliko godina. A onda šok.
Primjetila sam da mi nestaju novci iz novčanika. A nisam ih baš imala puno. Jednom, drugi put....i svaki put kad je ona blizu......Možete li zamisliti kako sam se osjećala kad sam samoj sebi dokazala da je to ona? Kako sam se osjećala kad mi je nestalo jedva skupljenih 750 kuna, a trebali su mi za nešto jako važno? Plakala sam, njoj sam se žalila....ništa! I tada sam shvatila koliko je bezosjećajna i da ona meninikad nije bila prijateljica......još uvijek se mi viđamo, ali......gorčina i vječiti oprez je stalno prisutan. Preko svega toga sam prelazila, jer mi je pomogla kad mi je najviše trebalo..... Više mi to nije bitno, jer sam shvatila da je ona to radila iz koristi, naplatila si je poslije. A izgubila je i posao zbog džeparenja i još nekoliko prijatelja..... Nedavno me zvala za kumu svojoj kćeri! Odbila sam pod izlikom. Ali znala je. Mislim da je došlo vrijeme da i ona shvati kako je biti povrijeđen.....

Imam ja još nekoliko bivših prijatelja....."ako želiš izgubiti priatelja, posudi mu novce..." Istina je. Uvjerila sam se.

A imam i nekoliko dobrih prijatelja. Pozdrav mojoj kumi koja jedina zna za ovaj blog i čita ga povremeno. Ona mi je nekako prva, prava kuma.

Prozvali su me da napišem novi post. Jer, da vam je ovaj dosadio. I meni je. A nemam pojma o čemu bi pisala. Svi ste nešto u revijalnom tonu ili kuhate (a toga mi je već navrh glave, mislim mog kuhanja).

A ja sam bezveze. Zašto? Pa ljeto je došlo, svi idu na more. Svi, osim mene. Eto, danas je i Lav otišao ne more. Doduše, ne baš kupati se (ali, malo hoće) nego raditi, ali.....diše tamo onaj slani zrak! Grrrrr!
I kumovi (jedni od mnogih, ali sa ovom kumom sam svaki dan na poslu) otišli u Karlobag. Nije baš turistička Meka, ali je more!!!!

Samo sam ja danas radila! Zato poslijepodne nisam baš ništa. Malo "poravnala kičmu" i "odmorila oči", pa blog, pa kava, pa blog, pa bratićevi klinci, pa opet blog...... Ah, naravno, zaboravila sam jelo. Opet.
Obilo mi se o glavu ono što sam pričala kako ja, srećom, nisam sklona debljanju pa mogu jesti, jesti.....Aha, malo sutra! Za dva tjedna 3 kile! I, sad imam problem. Na stranu to što mi smeta vlastiti trbuh, na stranu i to što se ne smijem pogledati u ogledalo, ma, šta ogledalo! vidi se to i izbliza, nego je problem garderoba!!!! Sve mi hlače uske, tijesne....a za posao mi zaista trebaju udobne. A, ne daj Bože, da moram nekud ići!!! Bila sam na nekoj sahrani prošli tjedan, jedva se uvukla u crne hlače....

A već sam rekla da nisam karakter. Ne mogu si pomoći, kad sam gladna meni je slabo, ruke mi se tresu.... i onda moram jesti odmah, ko mala beba. I ne pomažu meni neke "varalice". A, ne! Ja moram jesti u smislu da upotrijebim svih 32 (dobro, nemam više toliko, 28) zuba. Pogotovo ujutro na poslu i naveče. A volim jesti raznovrsno. Dakle, ako je "lovačka večera" (tko što ulovi u frižideru) onda tu mora biti barem dvije vrste salame, nešto suho, čajna ili buđola ili špek, sir, namaz.......grozno!!! Jako nezdravo!

I, kako da ja sad skinem te kile?!!! Da bar ne ide dalje! Doduše, Brdo je još tamo, nije loše za liniju.......

Od danas više ne čitam novine!!!!!

Dakle, od danas više ne dam niti jednu jedinu lipu za dnevne novine!!!! Ni tjedne!!!
Sad mi je stvarno dosta. Naslovnice su pune samo crne kronike i tračeva. I politike. Zaista me to umara i deprimira. Do sad sam kupovala one male, najjeftinije (prvenstveno zbog Sudoku-a) a i sve što piše u njima piše i u onima duplo skupljima. I onda mi je "puknuo film" nakon dva tjedna Vlatkice i slika smrti na naslovnici pa sam kupila "velike". Opet ista stvar. Doduše, nema Vlatke, ali.......nema ni ništa pametno za pročitati.
Razumijem ja da su to vijesti koje prodaju novine, ali šta je previše..... previše je.

Sad na placu baš i nemam posla, naravno, nemam ni komp, i onda iz dosade bi nešto čitala.....knjiga ne dolazi u obzir jer me svako malo netko prekida.

Hoću neke vesele novine!!!!!!!!

Sad sam se sjetila. Apsolutno nevezano za gornju temu.
Pitala me jednom jedna žena da li ja primam kartice. Bijelo sam ju pogledala (a šta drugo, ispred mene klupa, iznad mene nebo....) a ona kaže: znate, ono što se provlači...... Mislila je da ja ne znam što je to kartica. A gdje da ja to ukopčam????? E, to nije znala.

Gledala sam danas emisiju "More". Odmah je poslije poljoprivredne koju redovito gledamo, ne znam zašto, jer cvjećare spomenu dvaput na godinu. Ili zato jer je u vrijeme ručka a TV upaljen....

Jedna od tema u "Moru" je bila čišćenje mora oko Čiova. Grozno. Grozno je ono što sve ljudi bacaju u more, ono čisto, prozirno, plavo, naše more......
I ne samo u more. Nego i u rijeke, šume......

U današnje doba barem postoje kontejneri, smetlišta (manje ili više dobro riješena), ali, zar nije bolje to odvesti na bilo kakvo organizirano smetlište nego baciti u prirodu? Stvarno je ružno. Na dnu mora zapneš za kamionsku gumu, ribič na rijeci upeca plišanog medu, a u šetnji šumom..... jaglaci rastu ispod frižidera a malo malo pa naiđeš na kauč (to valjda da se možemo odmoriti).....
I stvarno poludim kad u kontejneru (koji dijelimo sa desetak susjeda) vidim tetrapak od mlijeka ili kutiju od nečeg (cipela npr.) samo stavljeno, bez da je spljošteno.....pa zar je to tako teško? Tolike količine smeća, a ustvari, bespotrebno.....

Nisam od onih koji se opterećuju ekologijom, ali....neke sitnice bi nam stvarno morale prijeći u naviku!

Inače, sinoć su nam tradicionalno bili kumovi "na kavi". Ili smo mi kod njih. Lijepo je to druženje, malo se zezamo, malo tračamo......i vrijeme prođe začas. Uglavnom, išla sam spavati oko 2. I jutros, naravno, ustajanje u 6 pa na posao...... Obično nedjeljom poslije ručka spavamo od 2 do 4, treba nadoknaditi noć. A danas sam tako ružno sanjala da sam ustala jako brzo. Sanjala sam da mi je bila inspekcija na poslu, ono cijene na svakom artiklu, deklaracije......i to najgori od najgorih inspektora. Taj me već koštao, a za ništa, ali zakon je zakon, mada nije jednak za sve...... I tako sam se uspaničila, preznojila, tražila nešto, pisala, trčala, čak sam i cipelu izgubila.....i probudila se. Koliko je to ružan san znaju privatnici, a oni koji ne znaju - blago njima!
Još sam pod dojmom......

Mislim da idem u šetnju......

Mrzim kad moram pisati post na brzinu. A sad moram jer bi Lav nešto radio na kompu. Svi bi na komp kad bi i ja....cccc....treba još jedan komp..... Buntovnik je vani pa je to jedan manje za gužvu.

Bili smo danas Lav i ja na našem Brdu (Brdo je njiva, 2 km daleko od kuće gdje sadimo krizanteme). Ima Brdo i ime, ali za potrebe bloga će biti Brdo. Nismo baš išli ovo proljeće pa je malo zapušteno. Da, "malo"....trava preko mene (a to baš i nije teško, mislim, mene prerasti!). Malo smo uređivali, Lav kosio, ja kosila....ne sa kosilicom, ne sa trimerom (to je Lavov alat) nego sa pravom pravcatom kosom! Znam ja to, ali, nešto mi to jako teško, pa sam rekla Lavu da mene majka nije za to rodila......i odustala sam. A onda sam uživala.......miris trave....pčelice...ptičice....mir i tišina.....divota! O, da, zaboravila sam i žabe pred večer!

I još nešto o mom Brdu. To mjesto je meni more. Tamo se sunčam, tako lijepu boju dobijem (nema žive duše u blizini pa je kupaći radna roba!), tamo se i kupam, u znoju, ali bitan je slani osjećaj (kao na moru!), tamo mi je fitnes, ne, pilates (nije baš teško, ali je efektno!) dvorana.....o, zaboravila sam i stazu za šetnju, boravak na svježem zraku.......
A da vi meni ne bi bili previše zavidni, obećala sam vas izvještavati o svemu što radim.....

Malo sam si čudna u zadnje vrijeme. Ne znam razlog.
Udebljala sam se, ali to nije ni čudno s obzirom da cijelo proljeće na poslu jedem sendviče i čevape.
Kosa mi se frče! Sad kad bi ja htjela da je ravna! Ali, ne, sad je baš valovita, onako kako sam htjela dok sam imala dužu.....
Jučer sam išla s posla (da, radila sam) i slušala dok sam se vozila neku pjesmu od Shortija. Srcedrapajuća. Obično ne volim takve pjesme, ali, ovu sam baš slušala i......rasplakala se! Te oni se zaljubili, te se oženili, te ona trudna a želi haljinu, te on otišao po haljinu, te pao snijeg, ona rađala, umrla sa njegovim imenom na usnama, te se on vratio, crnina, te plač....i plačem i ja! Bezveze.
Umorna sam, a ne znam od čega. Sad stvarno ne radim puno i svako popodne malo odrijemam.....
To što sam živčana, to nije čudno.....

Ako ima netko stariji od 38, molim da mi kaže da li je to od godina!? Ili od čega?

Možda vremena!? Bit će da je to!

I, nije PMS. Ili traje već duuugo.

Htjela sam o još nečem pisati, ali, Lav već pita koliko ću još, pa sam izgubila nit i više ne znam.....

Sjetit ću se do sutra. E, da, i zaboravljam puno, ali, to nije to o čem sam htjela pisati.... Idem sad, dok nisam još koju glupost napisala! Sutra, kad pročitam post, poželit ću što prije napisati novi, da ni ja ni vi ne gledamo ovaj! Ne bi bilo prvi put.

Nisam htjela. Zaista nisam. Mislila sam da ću moći odoljeti napasti da posvetim post žutoj štampi. Ali ne mogu. Danas me dotukla.

Naravno, jadna, sirota i nesretna Vlatkica.

Uspjela sam preći preko bundi, sandala od 2 do 5 tisuća eura (btw - Victoria Backham i Cameron Diaz nose od 3800 kuna) i svih ostalih, nama "sitnim" ljudima nepojmljivih gluposti (torbica od 2000 eurića), ali.......sa ovim na sudu je prevršila svaku mjeru!!!!!!

Vidjela sam ljude koji oplakuju svoje najmilije. Plaču, plaču.....i nakon nekog vremena ostane ona tuga, suze presahnu......

Doduše, još nisam vidjela ljude koji plaču za Visom. Valjda za njom suze duže teku......

"Draga" Vlatka (ma, znam da ona ovo neće čitati), nisu te ljudi nikad baš voljeli. Ali, zar ti je bilo potrebno da ti se smije cijela država? I one okolne. Ako ti je ostalo imalo dostojanstva pokupi ga i sakrij se negdje....

Dosta o tome. I ovo je previše.

Svjesna sam da sam sklona ovisnostima - cigarete, alkohol - bježim od njega jer geni....a iz istog razloga nikad nisam probala nikakvu drogu, jer kad sam shvatila da sam brzo postala ovisna o cigaretama. shvatila sam da će tako biti i sa alkoholom i, ne daj Bože, drogom. Zato, što dalje od mene! Iš, iš,iš..... Zaboravila sam coca-colu (možda bi ih trebala tužiti?) ali nju sam riješila. Ne pijem više, jer ne valja. Podvaljuju nam mađarsku ili srpsku.....
Skrenula sam sa teme. Htjedoh reći da sam trebala znati šta će mi se dogoditi kad počnem pisati blog. I, da, postala sam ovisna. Svako malo trčim samo pet minuta, samo da vidim.......a suđe stoji, roba u veš-mašini oprana, netko me nešto pita - ja ne čujem (ne znam jel to od toga ili vremena kako kaže Katrida, jer od godina nije!) i što je najgore, posao.....E, sad je dosta! Dakle, u svrhu liječenja moje ovisnosti prepisujem samoj sebi da na blog ne smijem do navečer!!!!
I, nemojte se ljutiti ako vam svima (a ima vas sve više, što me raduje!) ne ostavim komentare. Za kvalitetno komentiranje poezije i težih postova - sorry, nemam vremena.

Sve vas puno volim!!!!!

Razgovaraju tri starca.
- Imam problema s pišanjem.
- A ja s kakanjem.
- Ja pišam uvijek u 7, a kakam u 8.
- Pa ti si zdrav!
- Ne baš, budim se u 9!

Slušam neki dan kolegice na poslu. Tema: snahe. Oooo, meni jako zanimljiva. Jedna ima već bivšu snahu. Ta se čak i ne žali puno. A ova novopečena svekrva....Sve nešto ne bi htjela tračati, a opet, ne može šutjeti..... Pa, mlada je, pa ne zna ona još, pa ovo pa ono....uglavnom, problem je što ona (zločesta, neodgojena snaha, to doduše nije rečeno, ali sve upućuje na to) nije htjela njenom mezimcu dodati čašu vode za vrijeme ručka nego mu je rekla da se sam ustane......ccccc.....A njoj (svekrvi) to nepojmljivo, jer, dok njen muž i dva sina jedu, ona stoji i čeka da li će komu nešto zatrebati!!!!!!! A snaha to neće, zamislite!!!!

I, sad se ja pitam: radimo (rade) li invalide od zdrave djece?

Jer, uzeti čašu vode, staviti sebi jelo u tanjur, pospremiti svoju sobu, oprati suđe povremeno, pokositi travu ili nešto slično zaista nije teško.

I, da li time što to sve radimo mi, a mnoge stvari i umjesto njih, činimo im dobro ili ne?
Jer, istina je, život ih neće maziti.
Ali, koji će on šok doživjeti kad shvati da mu žena neće dodati čašu vode, jer i ona upravo jede..... Neće li mu to biti još teže tada se naviknuti na to? I gdje je tu poštovanje prema drugoj osobi (bilo majci bilo ženi)?

Trudim se Buntovnika odgojiti nekako normalnije, zdravo. On si sam zna ispeglati majicu, (već sad kaže da to ženi nikad neće pokazati da zna, ), pospremi sobu (danas npr.), uzme si jelo.......

Jer, on jest moj princ, Lav je moj kralj, ali.........ja nisam sluškinja Mary nego kraljica majka.
I volim ih najviše na svijetu