22 kune!!!!!!!!
Evo me konačno!!!!!
Bila sam uglavnom dobro. Osim.......
ŠTO SU MI ISKOPČALI INTERNET!!!!!!!!!!
E, da, i to se može dogoditi! Zbog jebenih 22 kune duga za koji samo T-com zna otkud mi! Kažu da je za 11 mjesec, a u 11 mjesecu smo imali preplatu 27 kuna, pa su nam umanjili račun. a sad im dugujemo......nemam pojma. Naravno da sam za tih 22 kune dobila i opomenu koja je završila na hrpi papira i zaboravila sam na to. Ljutito, jer nek se oni skockaju i razmisle ko je kome i koliko dužan! Ali da! U subotu ujutro su ga iskopčali, odnosno noću.
Pa smo brže-bolje platili.
Pa su rekli da ne ukapčaju vikendom jer oni koji ukapčaju ne rade subotom i nedjeljom. Ali, za iskapčanje rade!
Pa smo čekali ponedjeljak (nisu plodom urodile ni moje lijepe molbe).
Pa su danas našli još jedan račun, za 2. mjesec koji nismo platili. Ne može ukapčanje dok se pokazuje dug.
Pa smo i to platili.
Rekli su: faksirajte! Jesmo. Pa su rekli da ukapčanje traje od 2 do 24 sata. (a jednom su nam ga iskopčali da ni ne znamo zašto pa su mogli odmah ukopčati čim smo nazvali, točnije čim je Lav nazvao jer je sinko zvao 10 minuta prije i rekli su da smo dužni za račun kojem još nije bila valuta! Kad je Lav nazvao - ukopčali ODMAH!)
Pošto ga večeras još nisu ukopčali, zvali smo opet. Kaže mi žena: ne, danas ne može, tek sutra u toku dana! A zašto je onda onaj idiot rekao Lavu 3-4 sata prije da može u roku 2 sata?
Pa sam se ja sa ženom dogovorila (konačno jedna normalna! napominjem da je na pozivnom broju 031
) da još i njoj faksiramo pa će nam ona ukopčati!
I konačno!!!!!!!!!!
Apstinencija je bila duga i naporna
.
Jedino dobro koje mi je donijela je da sam pročitala knjigu za vikend (P.S. volim te, prava ženska
), obrisala kilu prašine koja me gušila, u kući je vladao divan mir (nitko se nije svađao oko svete stolice
), sve u svemu -
može se živjeti bet interneta!!!!!!!!
Samo ne znam šta bi bilo da je potrajalo
.......
Ljudi oko mene su dužni (bankama, državi, međusobno, kamatarima......) cifre od kojih ja dobijem vrtoglavicu kad ih čujem. I lijepo i dalje žive. A ja zbog
22kune nastradam! Kakve sam sreće, za malo veći dug, sigurno bi me ubili! U najboljem slučaju polomili noge. Neću više nikom ništa biti dužna
!
(ovo sam pisala sinoć u onih pola sata koliko sam obiteljskim dogovorom dobila na korišenje svetu stolicu, ali nisam stigla završiti)
A i svetoj stolici je odzvonilo. Još malo
!
ponedjeljak, 31.03.2008. u 23:21 |
][
45 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Nema naslova
petak, 28.03.2008. u 21:02 |
][
34 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Nebo gori
Bili su neodoljivi.... a kad mi je nešto neodoljivo najprije to poslikam a onda imam želju da podijelim sa vama
.
Ostvarenje prve želje je iziskivalo trčanje po kući, penjanje na tavan, pretrpjela sam najveći propuh u životu jer je vani puhalo sto na sat valjda, ali, vrijedilo je! Još samo da sam na većem brdu. Sad razumijem zašto su sva elitna naselja na brdima
- da mogu slikati lijepe oblake!
Ostvarenje druge želje je bilo malo sporije jer Buntovnika otkad je na praznicima samo dizalica može maknuti sa svete stolice. Ali, uspjela sam i to!
Pa evo.......prva slika popodne. A ostale pred veče.
Definitivno mi treba bolji digitalac i brdo
!
utorak, 25.03.2008. u 20:26 |
][
51 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Kako 2-3 krastavca mogu izazvati depresiju
Prošlo i to. Kao i svake godine. Niš posebno.
A ipak je nešto posebno. Shvatila sam jednu strašnu stvar.
U subotu sam, kao i obično, napravila i postavila cvijeće i aranžmane u našu crkvu. Uz posao. Pa sam se poslova domaćice primila relativno kasno.Nešto je svekrva napravila a moje je bilo da napravim francusku i medenu pitu (to nam je postao kolač broj 1, svima je fin a ja ga volim jer ga i ja smijem jesti jer kupujem gotove kore, a to znači da nema jaja a i brzo je gotovo!).
Kupovinu sam obavljala malo po malo kad sam stigla skoknuti sa posla. Za francusku sam kupila sve. Bar sam tako mislila. Mrkva, grašak, majoneza, jaja i krumpir imam...... Sve sam lijepo skuhala, sve još ljepše narezala na novu sjeckalicu za luk (ko za pomes samo sitnija - divota!!!).....gledam....kao da mi nešto fali! Joj, krastavci! Odem kod svekrve, jer mi stalno imamo domaće krastavce (koje nitko ne jede jer su kiseli, ali za francusku idealni)......ja došla po krastavce, kažem ja, nema - kaže ona - znaš da nisam kiselila jer nećete da jedete! A ja:
! Šta ću sad? 9 sati navečer je, subota, ništa ne radi!
E, da sam ja u svom starom susjedstvu, lako bi ja! Bilo bi samo pitanje kod koje susjede otići......
A ovdje?
I onda sam shvatila - ja nemam niti jednu susjedu kojoj mogu u 9 navečer pozvoniti i pitati 2-3 krastavca! Strašno!!!!! Strašno!!!!!
Ja sa niti jednom susjedom već 10 godina od kad smo se vratili kući nisam popila kavu.
Jer........
Prva susjeda: generacija smo. Bile smo dobre, više je bila kod mene nego kod svoje kuće. Pa joj više nisam dobra. Ne želi se družiti samnom. Sa mojim Lavom je dobra. I ja sa njenim mužem. Nema veze. Nije da me nije pogodilo, ali......ni prva ni zadnja, bar me nečem naučila - oprezu! I istinitosti ove izreke u boksu lijevo.
Druga susjeda: pedesetak godina, žena koja radi 20 sati na dan, što na poslu što se brine o gotovo nepokretnoj svekrvi, održava imanje svojih roditelja.....nema vremena za kafendisanje. Popričamo tu i tamo kad se sretnemo na ulici.
Treća susjeda, tj. susjede: e, tu ima potencijala za kafendisanje! Oni su se doselili prije nekoliko godina, starija je nešto starija od mene a mlađa je njena snaha. Ne znam zašto još nismo popile kavu. Ustvari, starija je radila u Zagrebu, gotovo svaki dan i nema je kod kuće ko ni mene. A snaha je mlada i sramežljiva.
Četvrta susjeda: malo dalje, nešto mlađa od mene. Njih, čini mi se, ima kod kuće manje nego mene. Otkad su se doselili, vidjeli smo se nekoliko puta. Više se vidimo na placu nego doma.
Ostali su ili puno dalje ili su stariji ili.....ih ne poznam.
Ja, doduše, veći dio godine nemam vremena za kafendisanje, ali.....možda je to i zato jer nemam s kim?!
Dok smo živjeli u gradu imala sam dvije susjede, bile smo ko prst i nokat. Zaista mi nedostaju! Pogotovo moja S. Ali, sad i ona radi na terenu, danima je nema kući........ni da sam tamo ne bi bilo puno drugačije.
Sve me to malo rastužilo. Zaista smo se otuđili. Nitko se više ne druži s nikim. Živimo 100 metara jedni od drugih a ne poznamo se. A i kako bi se poznali? Na posao putujemo autima, na nivou mjesta, naselja nema nikakvih manifestacija na kojima bi se upoznali, u crkvu uglavnom ne idemo, radimo po cijele dane pa nemamo ni volje za neka druženja.......strašno!!!!
Moja mama uvijek kaže da ti dobar susjed vrijedi više nego desetoro braće i sestara.
I u pravu je. Šta ti može pomoći netko tko ti je daleko? Onaj najbliži je najvažniji......a čini se da smo to zaboravili......
ponedjeljak, 24.03.2008. u 18:23 |
][
24 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
SRETAN USKRS VAMA I VAŠIM OBITELJIMA!!!!!
subota, 22.03.2008. u 18:57 |
][
27 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Kratki raport iliti prijavak
Da se samo malo javim......
Snijeg se otopio. Sad očekujemo novi. Hladno je za poludit. Mrzim hladnoću
.
Nema me jer radim. "Radim". Protumačite si kako hoćete ove navodnike
.
A mogu vam i ja.
Ne znam koliko ste potrošili na ovaj Uskrs. Koliko god da jeste, potrošili ste na šunke i luk
. Na cvijeću se baš i niste opoštenili
. No, nek vam bude
!
Eto, javila sam se. Idem sad spavati, do sad sam radila aranžmane za našu seosku crkvu. Konačno nešto za žive a ne za groblja
.
A-ha! Zaboravila sam vam reći da sam otkrila svog najvećeg neprijatelja. Nedavno mi je trebala jedna moja slika, po mogućnosti portret. Kako sam uglavnom ja da druge strane digitalca, mene nema na slikama. Pa sam se išla slikati. Slikao me Buntovnik, slikala se sama.......uvijek isto - grozno
!!!!
Kao svako žensko, ja sam to analizirala - zašto je to tako jer mi se čini da inače ne izgledam tako loše. I otkrila sam!!!! Stvar je u blicu, odnosno svjetlu!!!! Ono me poružni! Otkrije neke bore, neke pjege-fleke kojih inače nema
!
Mrzim blic!
petak, 21.03.2008. u 23:43 |
][
16 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Suncokretićka vježba za političara :) plus update
Najprije da razjasnim jednu stvar. Suncokretićka trenutno prodaje umjetno cvijeće. Za maćuhice, trajnice i ruže je zadužen Lav.
Ovako to izgleda u zadnje vrijeme:
S (to sam ja): dobar dan! Izvolite?
M (to je mušterije iliti kupc, potencijalni): ..........(gleda, razgledava.......počinje pipati i čupati!)
S: mogu li vam pomoći?
M: trebam nešto za groblje (i opet čupa i usput iščupa cvijet
)
S: (već pomalo
) ja ću vam pokazati!
M: ne treba, vidim ja (ustvari ne vidi ništa jer je naslagana hrpetina u kojoj ni ja ne znam šta ima, ali tako mora biti jer ako nije hrpa, nitko ni ne gleda - to je plac)
S: a ha
M: joj, ovaj mi je prekrasan! (iščupala je jedan buket)
S: je, lijep je i bogat.....
M: a ovaj ovdje?
S: i taj je lijep, baš je nježan
M: joj, koji bi sad uzela?
S: pa ne znam, koji vam je ljepši?
M: obadva......
S: pa uzmite oba
!
M: znate, to mi je za pokojne roditelje, umrli su davno, ali.....bla....bla...bla....
S: a, da. grozno...
M: pa je šogorica stavila one ružne crvene ruže......bla ...bla....zamislite, bacila je one koje sam ja kupila....bla...bla....bla....
S: a, da, šta ćete......
M: ....bla....bla....pa sam ja posadila maćuhice....bla...bla...a ona ih je iščupala.....bla.....bla....znate, to je veliki grob, od crvenog mramora, to smo platili.....bla...bla....
S: (već odavno ju ne slušam
) ma, da, da, u pravu ste
......(ali nacrtani smješak mi ne silazi sa lica)
M: a šta mislite da li bi mi bio bolji ovaj ili ovaj?
S: pa, možda ovaj, veći je
M: neeee, taj mi je malo kričav (boja breskve- btw), ovaj rozani je baš lip
S: pa onda taj! (uzimam ga i odnosim na zamatanje dok se nije predomislila
)
M: a možda ipak.....
S: ne, ne! ovaj vam je baš krasan!
M: jel je?
S: je, gospođo, prekrasan! (već ga je platila, ali.....)
M: jeste li sigurni da će .......?
S: jesam, gospođo, jesam, stvarno je predivan, taj mi je i zadnji, jako ga traže
M: a dobro ako vi tako kažete! A valjda će se i šogorici sviđati...
S: hoće, gospođo, sigurno! Kome se ne bi dopao?
M mislite da nisam pogriješila?
S: (
) niste, gospođo, niste....(od onog već spomenutog osmijeha me već lice boli)
M: (konačno odlazi........)
S: ahhhhhhhhhhhhhh.........
Buket je bio jezive kričavo roze boje! Ali, tko sam ja da gospođi objašnjavam šta je kričavo
)
I tako od pola 8 do 5 popodne............serem li ga serem (oprostite na izrazu
) bolje nego političari!
Kad sam dobre volje. A kad nisam, šutim i kolutam očima (u sebi, naravno)......
Nije me majka rodila za trgovca!!!!!
UPDATE, 18.3. u 7.30.
Dobro jutro vama želim! A ovakvo je osvanulo kod mene!!!!!!!
Šta još na ovo reći?????
ponedjeljak, 17.03.2008. u 19:13 |
][
47 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Sancho Panza
Najprije ću reći svoje mišljenje o terorizmu i teroristima. Pretpostavljam da je isto kao i vaše, ali, da me ne bi opet netko krivo razumio.
Dakle, osuđujem svaki oblik terorizma. Ne mogu ga tolerirati bez obzira na sve izgovore. Jer uvijek sam na strani običnih, malih, nevinih ljudi. Pogotovo djece.
Danas sam uz ručak gledala "Reportere". Doduše, ne od početka, ali mislim da sam uhvatila bit.
Riječ je bila o jednom američkom državljaninu koji je optužen po nekoliko desetaka točaka optužnice za pomaganje teroristima.....etc.
Nakon ne znam točno koliko vremena izveden je pred sud. Nakon dosta vremena je porota donijela odluku. Čitali su točku po točku optužnice i na kraju svake "nije kriv". Jer nisu imali dovoljno dokaza. A većina "dokaza" je bila "rekla-kazala".
Za očekivati bi bilo da je čovjek pušten iz zatvora. Ali nije! Jer je vlada zaključila da porota nije bila potpuno usaglašena po svim točkama. I na temelju toga su prijetili obnavljanjem sudskog postupka.
Odvjetnica kaže da nisu imali osnove.
Onda su mu ponudili nagodbu. Neka prizna da je kriv po dvije točke (pomoć pri ulasku u Ameriku Nekom i još neka pomoć šogoru koji je isto pod sumnjom za terorizam) i "samo" će ga deportirati.
Između opet dugotrajnog procesa i deportacije, čovjek je izabrao ipak ovo drugo.
Opet je sve išlo na sud. Preporuka vlade je bila da ga se deportira, ali, sudac je mislio drugačije! Nakon što mu je "očitao bukvicu" i nazvao ga kojekakvim imenima osudio ga je na samicu!!!! Dakle, prekršio je nagodbu.
Nisam sve mogla skroz pratiti, ali mi se čini da je čovjek još u zatvoru.
Čovjek za kojeg je porota rekla da "nije kriv".
Ovo sve se događa u najdemokratskijoj zemlji na svijetu.
A mene je to podsjetilo na nešto drugo. Iz prošlosti.
Nije li "svatko nevin dok mu se ne dokaže da je kriv"? Ili je obratno?
Pa makar to bio i terorist.
Gdje ja to živim? U kakvom svijetu? Šta je to "demokracija"? Ova priča gore?
Ne, hvala!
Da, znam da sam ja naivac. Sancho Panza. Da je ovo besmisleno i glup nerviranje. Pišanje uz vjetar. Ali, ovakve stvari me izluđuju. Nepravda me boli više od ičeg!
subota, 15.03.2008. u 19:26 |
][
33 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Evo me!
Uh, naporno! Umorna sam ko pas
. Nije lako ljenčariti skoro dva mjeseca pa sad početi raditi
.
A i popodne sam išla u nabavu. U metropolu, naravno. No, nije baš metropola, ali blizu. Vidjela sam puuuuuno, puuuuuno lijepih stvari. Ali, te lijepe stvari nisu za obični puk
. I nisu za prodaju na placu
. Biljke da ti pamet stane od ljepote! Tegle, velike, male, metalne, plastične, pletene, ludih oblika i boja.......da ti pamet stane! Od ljepote. I cijene. Bonzai visine tridesetak centimetara - oko 16. 000 kuna.Pa smo se zadovoljili ružama i svilenim cvijećem
.
Ali, današnji dan je začinilo nešto naj najljepše........
Ovo su pravi proljetni oblaci
!!!!!
A onda na putu kući.....
Prekrasan zalazak sunca. Zaista sam uživala cijelim putem. Ovo mi napuni baterije. Kad se vozite po našim cestama, teško je slikati pa sam uglavnom uživala bez digitalca.
četvrtak, 13.03.2008. u 19:31 |
][
29 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Post umjesto komentara jer više nemam živaca
Ništa pametno vam nemam reći. Nego je vrijeme da maknem one slike snijega jer snijega, srećom, više nema!
Danas sam "malo" nervozna i grintava. Valjda bioprognoza (opet imamo izgovor!).
Pa mi ide na živce blog.hr. Kao i vama komentari štekaju li štekaju. Pa se ponavljaju. Pa mislim da sad slijedi nekoliko dana bez bloga jer je na redu "rekonstrukcija". Pa vam predlažem da, ako volite svoje postove, spremite ih na sigurno. Jer, možda nestanu. A u "rekonstrukciji" se dogodi da se pojave i stvari, tj. blogovi koje ste odavno usmrtili, tj. izbrisali
. Ovi naputci su za one koji ovo još na blogu nisu doživjeli.
Eto, javila sam se, komentrirati neću jer nemam živaca. Neke komentare koji su napisani jučer popodne sam dobila jutros. Sinoć ih nisam vidjela. Pa sam tako čitala jutros u 7 sati da je Katja
"do sad prala 6 prozora i zavjese"! Pa mi u prvi tren nije bilo jasno kad se žena ustala tj. da li je uopće spavala!? A onda sam bacila pogled na vrijeme.....aha....jučer!
I do daljnjeg odustajem.
A i radim nešto. Ovaj put ste u pravu. Farbam jaja.
.
ponedjeljak, 10.03.2008. u 18:41 |
][
45 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Još nije gotovo......plus update "gotovo je!!!!"
A šta ste zapeli za jaja!!!!???? Nisam farbala jaja! A trebala sam
! Nisam radila ni aranžmane od umjetnog cvijeća. A trebala sam. Nisam, jer dok nama prodaje nema ni inspiracije. Kreativnost nula
. Onda imam dvije lijeve ruke
. A dešnjak sam
.
Radila sam nešto drugo. I to sam završila. Sad mi treba još mala pomoć Lava pa ćete moći vidjeti šta. Još malo strpljenja. Jer Lav je ....lav
.
Doduše, kakvo je vrijeme čudno je da se išta radi.
Jučer je bilo ovako.....
....a danas je ovako....
Odvratno, jel da?
UPDATE
Evo šta sam radila:
A sad slijedi priča o mojim zavjesama
Dakle, zavjese meni uopće ne trebaju. Tj. nisu mi trebale. A sve je počelo sa sobama. Kad smo se preselili u kuću nisam ih imala. I bilo bi tako ostalo da me svekrva nije stalno pitala kad ću ih staviti jer da nju susjede pitaju da li smo se mi vratili, jesmo li uselili, kad ćemo i sve to jer.......nema zavjesa na prvom katu. I dosadilo to meni pa sam kupila zavjese i stavila. Pa su susjedi bili sretni (jer to znači da se nismo u familiji posvađali, u dobrim smo odnosima jer živimo u istoj kući) a svekrva mirna. Ja sam dobila dodatni posao, ali to nije bitno jel?
I prošlo je desetak godina........na mojoj kuhinji nije bilo zavjese. Jer gleda na drugu stranu, ne na glavnu cestu. I baš mi je bilo lijepo. Doduše, prozor moram prati svakih desetak dana (zbog
pssst!
).
I sve bi to bilo dobro da na kraju naše male ulice nije sagrađena crkva (baš na tu stranu na koju gleda moj prozor) i da ljudi ne idu stalno u crkvu (vjerujte mi - svaki dan!) i da se nisu doselili susjedi. Čiji prozor gleda na moj. Pa smo se gledali......i po danu i po noći.....
E, to me već smeta! Volim intimu. Ne volim da me stalno gledaju, ko u Big brother kući
Prije dvije godine sam kupila zavjesu pa je stajala jer nisam znala kako bi.....jer onako kako sam ju ja zamislila ne može, jer sam čekala da nađem nekog dovoljno nahvaljenog da mi sašije, jer su mi panelli vodilice i šivanje skupi jer...... I sad mi je puknuo film! Uzela sam zavjesu, premjerila...i......."sjedila sam za mašinom, šila sam
" (ovo je stalno pjevala moja kolegica iz bivše firme).
I sašila.
I konačno danas kupila karnišu i nagovorila Lava da ju stavi.
Opet sam dobila posao. Umjesto samo prozora, sad ću prati i zavjesu i prozor
. Ali me Big brother neće vidjeti kad
, kad
, kad
, kad
!!!!!!!
petak, 07.03.2008. u 17:35 |
][
52 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
....
Bili si bili vrhovi planina
......
Ma, nema veze sa Hajdukom.....pjevušim to u sebi od jutros otkad sam se ustala i pogledala kroz prozor. Okolo je sve bijelo. Fala Bogu, kod nas nije! Malo je padao jučer i odustao. Valjda je zaključio da više volimo zeleno od bijelog. Ali je zato bilo kiše, koja nam je, ruku na srce, zaista i trebala jer je u gradu bilo toliko prašine da se nije moglo disati čim malo puhne. Sad je bar sve čisto.
No, vremenske (ne)prilike je Suncokretićka iskoristila za ......nerad
. Pošto je naglo zahladilo a moja vrsta (sunčanih cvijetova i ljudi) ne podnosi hladnoću, ostala sam kod kuće i ne udaljavam se više od 3 metra od radijatora! Dok još griju. A s obzirom na poskupljenja nafte
, ne znam do kad će biti topli
. Ali, dok traje....grijat ćemo se! Kad se rezervar isprazni.........nešto ćemo raditi da se zagrijemo
!
I to bi otprilike bilo to.
Nešto ja ipak radim, ali detaljno izviješće slijedi kad posao bude gotov
!
.
četvrtak, 06.03.2008. u 08:19 |
][
31 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Maturska večera
Evo sam danas hiperproduktivna. Drugi post. Ustvari sam htjela o ovom pisati.....pa sam malo slijedila tok svijesti pa je nastao donji post. A ovaj ne ide uz onaj. Pa će ovo biti post za sebe. E, jesam komplicirana!!!
Buntovnik je ove godine maturant. Zna se šta sve ide uz to, ne računavši učenje za maturu, lov na bolje ocijene (rano se sjetio!
), maturski rad.....
U ovom trenutku mene muče druge stvari vezane za taj jedinstveni događaj. Odijelo za Norijadu. Jedva su se uspijeli dogovoriti kako će se obući i to sa jednim glasom koji je prevagnuo kod odabira. S obzirom da su jako nesložan razred (za ilustraciju - na maturalno ih je išlo 7!), dobro da su uspjeli išta se dogovoriti. Naravno da Buntovnik spada u one koji su nezadovoljni
. Pa buntovnik je! Moram priznati da se i meni više sviđala njegova ideja nego ova druga. No, većina je demokratskim putem pobijedila pa ćemo priznati poraz
! I nosit će suknju umjesto tajica
. Bit će oni u svakom slučaju zgodni!
A onda slijedi maturska večera.
Kupit ćemo i odijelo, nema veze što ga više nikad u životu neće obući jer će ga prerasti, pa to je jednom u životu i nećemo škrtariti! Čak je bez problema pristao na oblačenje istog, tako da sam sretna, jer sam se bojala da neće htjeti. Naravno, opet tu ima nezadovoljstva. Škola je odabrala restoran i muziku koji se većini ne sviđa, ali šta je tu je. Ne sviđa im se baš ni škola koju su dobili za društvo, ali - šta je tu je!
E, ali, meni se nešto nikako ne sviđa!
Razrednica je došla na ideju da i mi, roditelji, idemo sa njima! I budemo tamo oko sat i pol! To kod nas nikad nije bio običaj! Djeca su išla sama ili su ih roditelji vozili do restorana neki su znali iznajmiti i limuzinu.....sve je to ok.
Ma, šta ćemo im mi tamo???? To je njihova noć! Njihov ulazak u svijet odraslih.
Sjećam se prije godinu ili dvije Sanader je tako pratio svoju kćer. Bilo mi je to bezveze. Tata pleše prvi ples sa kćeri - ok, ali šta za to vrijeme radi mama? Naravno, drži digitalac u ruci, ali.....bezveze! Ja ću plesati sa Buntovnikom, a Lav? Sjedit ko siroče sam
......
I nije to sve! Ja moram kupovati garderobu za tu priliku. Jer, ne mogu doći tamo u bilo čemu, naravno! A ormari mi nisu puni svečane garderobe. Ustvari jesu. One koja je bila moderna - nekad, prije 5, 10 godina. I sad ja za sat i pol moram dati ne-znam-koliko-novaca
! Pa će mi to opet stajati u ormaru i jednog dana opet biti demode. Naravno, na frizuru isto moram. Jer, ne želim osramotiti dijete. I sve to zbog sat i pol!
Još nisam saznala da li će roditelji te druge škole, "ženske", isto doći. Nadam se da hoće. Jer, ne bi bilo lijepo da mi svoje sineke dopratimo, a cure da dođu same!!!!
Ne znam kakvi su kod vas običaji? Baš me zanima!
.
nedjelja, 02.03.2008. u 21:02 |
][
39 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |
Ovdje ni jedan naslov ne odgovara!!!!
Jebote! E, nemam druge riječi....
Krenula sam, bez ikakve ideje, nabaciti nešto na ekran. Via naslovnica, a kako bi drugačije? I, naravno, bacim malo pogled na ono što nam preporučuju.....kaže: "Odletio krov", kliknem ja, pročitam post i pogledam malo tko je taj bloger jer nikad čula......pa pogledam i otkad je na blogu.....a ono -
prvi post! Prvi post i zuk! na naslovnicu! A i nije nešto naročito.....čitam ja svaki dan puno kvalitetnijih postova.
Gustrina si za sve postove zaista daje puno truda, kvalitetno ih pripremi pa ju još nisam vidjela na naslovnici, čak ni u Flash vijestima. A tako ni mnogih drugih blogera.
Ja sad zaista ne znam koji su to kriteriji, osim slučajnog odabira. Ali, mislim da bi iz poštovanja prema starijim blogerima, koji pišu kvalitetne postove trebali si dati malo truda i malo pažljivije birati postove koji zaslužuju na naslovnicu. Pa, ako se i pojavi zanimljiv bloger, nek ga prate, ionako na naslovnicu izdvajaju post-dva dnevno, doći će na red......
Da me ne bi netko krivo razumio, ja se tamo ne guram jer moje brbljarije nisu za naslovnicu. I ne mislim da je to pojavljivanje na naslovnici tako jako, jako važno.
A ha! O čemu sam ono htjela pisati? Ma ništa bitno. U iščekivanju snijega sam......pa sam valjda zato sva nešto cendrava i nikakva. Vučem se i po poslu i po kući.....onako "ne da mi se ništa".....valjda proljetni umor
. Opet smo našli naziv za lijenost koja nas hvata u proljeće, ljeto, zimu i svako to malo!
Update
Molim obratiti pažnju na vrijeme objave ovog i prošla dva posta! Ovaj u 18.41, a nije sad je 19.01, a prošla obadva u 18.14. a nisu tad objavljeni sigurno! Zanimljivo......
nedjelja, 02.03.2008. u 18:41 |
][
10 ][ P ][ # ][ ^ ]
[ |