Nemam puno vremena, puno je posla
....Svaki dan vas obiđem, tj.kliknem,ne ljutite se ako ne ostavim komentar ili ako su kratki i zbrkani. Sama sebi kradem vrijeme za blog.Ovo vrijeme nije normalno, sad je pak prevruće. Nije da meni smeta, ja volim toplinu, ali svi su odlučili posaditi cvijeće baš sad. Sve je to ok, ali još nije sve dovoljno naraslo za prodaju, a i meni se čini da je to ipak prerano, tj. sigurna sam, još može biti mraza....
Poanta priče je da sam mrtva umorna, ali, kad dođem kući
it makes me happy!!!!Buntovnik je, naravno, vani, nadam se da neće
jer ću ja onda biti
. U zadnje vrijeme je dobar, nije baš učio, ali je radio jučer samnom, doduše, tri sata, za plaću, (ima plaću kao i svatko tko radi kod nas) ali je došao bez velike pobune
, pa sam zadovoljna. Bolje da te novce dam njemu nego nekom drugom, a i uči se da novci ne padaju s neba. Jednom, prije nekoliko godina mi je rekao da šta ti je to 200 kuna!? Naravno, njemu ništa jer, od jedne, druge, treće bake, teta i ostalih, za svaki rođendan, za petice (tad je još bio odlikaš) dobije po 100, 200 kuna. I on vrlo brzo skupi dosta novaca, a poprilično je bi štedljiv, i naravno, da je mislio da je 200 kuna malo....a onda sam mu pokazala šta sve ljudi rade za 50 kuna, pa je rekao da je to jako malo novaca za tako puno posla....i shvatio da ima ljudi koji 2-3 dana rade za te novce....sad je dobar. Neću ga previše hvaliti da se ne bi pokvario....vidjet ćemo šta će biti kad počne škola. Moj je i ja ga volim najviše na svijetu, ali, svjesna sam da i nije neki radnik, bar za fizičke poslove, dakle, preostaje mu da uči, uči, uči....komp je jedino rješenje za njega.....Za kraj vam poklanjam vic, konačno sam otkrila kako ga staviti. Ma, nije baš da sam prije i pokušavala.....
Piše učiteljica kredom po ploči desnom rukom. Mali Ivica se odjednom zadere:
- "Učiteljica nema nijedne dlake ispod desnog pazuha."
Ona se naljuti i reče mu:
- "Kupi stvari i da se nisi pojavio u školi tjedan dana."
Prošlo tjedan dana, učiteljica opet piše desnom rukom i u jednom momentu podigne lijevu da se počeše po glavi.
Mali Ivica se opet zadere:
- "Učiteljica nema nijedne dlake ispod lijevog pazuha."
Učiteljica se naljuti još više i reče mu:
- "Kupi stvari i ne želim te vidjet u razredu mjesec dana."
Prošlo tako i mjesec dana, Ivica se vrati i opet gleda učiteljicu kako piše. Toga dana nosila je kratku minicu. Odjednom joj ispadne kreda i ona je podigne. U istom momentu Ivica počne pakirati stvari.
- "Kamo ćeš ti", upita ga učiteljica.
Na to će Ivica:
- "Za mene je ova školska godina završena."
.
