Vjerojatno većina vas misli kako je moj vrt i moja kuća puna cvijeća i kako je sve to bajkovito i lijepo uređeno. Jer sami uzgajamo, a dostupno nam je i "egzotično" cvijeće po veleprodajnim cijenama.
Sve je to točno. Ali, prevarili bi se.
U mom vrtu, doduše ima puno cvijeća raznih vrsta. Ali, ništa nije posađeno sa smislom jer se obično posadi ono što ostane od prodaje, što je izgubilo prvotnu ljepotu.....i to se posadi "negdje" tek da se ne baci "pa će se poslije preseliti na pravo mjesto koje sad trenutno ne vidimo"......a preseliti bi se trebalo sad u proljeće. A sad imamo drugih, važnijih poslova. Poslova koji pune frižider. Pa se to onda samo malo okopa na brzinu i....čeka iduće proljeće. I tako već godinama. A i to zahvaljujući svekrvi, jer mi "imamo važnijeg posla".
Dakle, vrt mi nije bajkovit.
Kuća: imam nekoliko sobnih biljki koje su isto tako ostale od prodaje. Jadne preživljavaju, treba ih presaditi, znači odnijeti u plastenik jer je tamo zemlja.....a ha! Zaboravim. Ako ih slučajno i odnesem, povratak u kuću čekaju.....
Balkon: mislim da zadnja posadim cvijeće na balkon jer u to vrijeme imam najviše posla i radim cijeli dan. I nije mi cvijeće na balkonu najljepše u susjedstvu (a tako bi trebalo biti). Jer.......cvijeće treba zaljevati, dohranjivati redovito, trgati ocvale cvijetove......a ljeti, kad se oko 10-11 navečer vratim sa Brda......ja za to i nemam neke posebne snage i volje. Pa ću ujutro. Ujutro budilica ponekad zvoni od 6 pa na dalje......dok se ne ugasi baterija na mobitelu...pa ne stignem.....
I sad se vi pitate kakav sam ja to uzgajivač cvijeća.
Bez lažne skromnosti mogu reći - dobar!
Biljkama na Brdu baš ništa ne fali! One su broj 1. I dobiju točno ono što trebaju, kada trebaju i koliko trebaju! Jedino što nas iscrpe pa ne ostane puno vremena za one kućne. Jer, nakon što sistem za navodnjavanje radi po sat vremana (da, on sam zaljeva, ali ga treba obilaziti i paziti da li sve radi kako treba), nakon što po dva sata zalijevamo po plastenicima sa crijevom, jedva čekamo da završimo i ne da nam se onoliko koliko bi trebalo zalijevati oko kuće.
Zašto ja ovo sve pišem sad?
Potakle su me blogerice. One znaju koje su to .
Htjela sam reći da ne mora nečiji vrt biti savršeno lijep da bi se toj osobi moglo vjerovati kad su u pitanju savjeti. Ja savršeno dobro znam da je moje trajnice trebalo orezati pa mi sad ne bi bile divlje. Ali nisam. Isto tako znam sve uzročnike bolesti, znam preparate za zaštitu (uz pogled u knjige, naravno), znam kad se i gdje nešto sadi. Druga priča je što to ne primjenjujem na primjeru svog vrta
Dakle, drage blogerice, ne jadite se! Bitno je da nam sve cvijeta! I da naši dragi blogeri mogu upitati za savjet. A ako im se savjet učini sumnjiv, postoji Google! A ponekad se i iskustvo i knjige bitno razlikuju. A razlikuju se i iskustva. Nije to matematika pa postoji samo jedan zakon kako riješiti problem!
.
Post je objavljen 28.02.2008. u 18:14 sati.