Uh, dolazi i taj dan! Na sreću i nesreću. Jedva čekam a ne da mi se......
Da, počinjem raditi
!Ma, volim ja raditi i već mi je dosta kuće. A sjećate se kako sam kukala da želim biti u kući i da želim biti žena? E, dosadilo mi je! Uostalom, ja sam žensko pa se imam pravo premišljati
!A ne ide mi se jer se ništa nije promijenilo. Natrag na plac
. A nemam više volje za to........No, do daljnjeg..........
A bilo mi je lijepo kod kuće. Jutarnje bloganje, kuhanje, pa opet blog, pa popodnevni odmor, pa opet blog, pa......no, da, radila sam ja i koješta drugo, ali sve laganini, bez žurbe. I baš se lako naviknuti na dobro!
A najgore od svega vezanog za povratak na staro je to što je jedina osoba s kojom sam na placu komunicirala i s kojom sam imala o čemu pričati - dobila posao i više ne radi tamo
. Ja sam naravno sretna zbog nje, ali mi je žao mene!!!! Sad ću biti prepuštena na milost i nemilost susjedi koja me davi sa coprijama, vječitim kukanjem, pričanjem o svom bivšem mužu koji ju je tukao
.....svekrvi.....djeci......ajoj! zlo mi je kad se sjetim! A i inače sam ljepilo za takve. Ne znam biti bezobrazna. Čak joj i kažem da ja u to (coprije, tarot i sl.) ne vjerujem, ali, ona ne odustaje.......... a da ne govorim o bakicama kojima je društveni život odlazak na plac (i doktoru) i prpričavanje svega i svačega meni.....a ja ih slušam, odnosno pravim se da slušam.......E, a pošto Suncokretićka nije dobila na lotu, pošto nema tatu tajkuna, nije član niti jedne stranke, ne zna lagati i muljati, smotana je.....a i Lav je vrlo sličan......on ostaje na Brdu a Suncokretićka - na placu........i i dalje ću raditi za mrtve
i neuspješno uvjeravati ljude da znam raditi i za žive
.......Nadam se da će povratak na posao značiti više
.....a sigurna sam da će značiti manje druženja sa vama.
.
i supruge pre(ne)zaposlenog muža
