Cijenim paznju i cijenim ljubav.

Moram da priznam, mnogo puta sam sumnjala u nju.
Mozda je to do moje nesigurnosti koja ponekad izviri glavicom iz dubina moje duse.
Ona koja me je sputavala citavog zivota i tjerala me ka pogresnim stazama.
Srecom, uvijek sam se na vrijeme izvlacila.

Da li sam Ti rekla,
bitan je trenutak u kome ti je potreban neko,
trenutak kada ti treba nečija ruka da tvoju drzi,
da bolovi lakse prodju kada osmijeh odvrati paznju
i poljubac na celu te smiri.

Nedostaju mi isti svaki put kada nisi pored mene.
Vrijeme mili kao u inat, a ja grabim kroz dan,
ne bih li se brze savila u Tvom narucju.

Bitan je kompromis, dogovor,
pa bila to međusobna milovanja i poljupci
ili možda onda kada si voljan da operes sudove,
ne bih li ja napravila palacinke.

Tada srce smireno kuca.
I pored povremenih trzavica, zna da si tu, dobar i mio
i spreman da čitavu moju buducnost uz tebe prekrijes svilom.

Kao i uvijek, samo Tvoja i jedina...