05.06.2014., četvrtak

Stephen Hunt i knjiga Alternative religions: A sociological introduction Uvod i prvo poglavlje knjige sociologa Stephena Hunta- Alternative religions: A sociological introduction - Alternative religion in perpective problematiziraju samo značenje sintagme "Alternativne religije" te pokušavaju objasniti porast broja alternativnih religioznosti, što se često svrstava i generalizira kao post-kršćanstvo. Nadalje, profesor navodi kako postoji rasprava o mogućnosti da je određeni broj alternativnih religija postao popularan zbog primjetnih socijalnih i kulturnih promjena te da to uključuje razvoj unutar raznolikog društva. Gore navedeni dijelovi knjige zapravo donose onu informativnu stranu koja uz značenje pojma upućuje čitatelja na veliku raznolikost unutar tog područja, odnosno na činjenicu da su se alternativne religije razvijale u različitim povijesnim razdobljima i pod sasvim drugačijim okolnostima. Tako su neke sasvim nove i nastale relativno nedavno, dok su druge možda i starije od najstarijih "nealternativnih" religija, a svaka od njih zahtijeva određen stupanj posvećenosti. Zanimljivo je ono što autor navodi na samome početku uvoda: "Alternative religion is enjoying an increasing popularity along with heihtened public profile over the last four decades or so...", a pitanje koje postavlja je vezano uz rast popularnosti takve vrste religioznosti na zapadu. Može se zaključiti da je jedan od razloga porasta popularnosti upravo zbog bizarnosti, misterioznosti i nečeg sasvim novog čemu pojedinci pristupaju iz znatiželje. No postoji i druga strana medalje koja je povezana sa stereotipima i lošim konotacijama koje pripisuju riječi "kult" i "sekta" svakoj vrsti alternative religioznosti, a stereotipi poput onih da npr. Mormoni imaju puno žena ili da Jehovini svjedoci koji dopuštaju transfuziju krvi (primjeri iz knjige) dovode do marginalizacije individualaca. U prvom poglavlju Hunt donosi tablični prikaz principa i karakteristika religije kako bi čitatelji dobili širi prikaz onoga što taj podosta komplicirani pojam predstavlja. S obzirom na to da je autor sociolog, ovdje je ponuđen sociološki pristup definiranja religije. Tako postoje dvije definicije- supstantivna koja podrazumijeva vjerovanje u sveto i odnos spram svetih stvar te onaj funkcionalan koji se odnosi na ono što religija čini. To je obično povezano s nekim pozitivnim stavom koji najčešće uključuje pomoć pri svakodnevnim problemima ili kod integracije u društvo. Dakle, svaki društveni fenomen koji se time bavi može biti zvan religijom. Prema tome, nemoguće je konstruirati kategoričke stavke koje bi uključivale prirodu i rast "alternative" kad su definicije religije zapravo beskrajne. Alternativno je "ono što nije mainstream". Ako proučimo najpoznatije alternativne religije današnjice, odnosno one koje imaju najviše sljedbenika, možemo zaključiti kako većina njih zapravo spaja tradiciju sa suvremenošću poput poznatog New agea ili ima korijene u najstarijim religijama poput poznatog Krišna pokreta čija su vjerovanja preuzeta iz Bhagavad gite, a povezana s hinduizmom. Vidljivo je kako današnji svijet sve manje i manje podupire crkvu, a vjera više direkto ne diktira neki javni moral. Postoji statistika ( prema European values survey) kako se zadnjih desetljeća prilično smanjio broj populacije koja vjeruje u boga u klasičnom kršćanskom smislu te još manji postotak onih koji prihvaćaju takvu nametnutu moralnost ili postojanje pakla u tradicionalnom, povijesnom, kršćanskom nauku. U tekstu je primjer iz Engleske i Walesa gdje se u samo jednom desetljeću gotovo dvostruko smanjio postotak populacije koji se identificiraju kao članovi crkve. ( 1991.- 12%, 2000.- 7%, pretpostavka za 2020. - manje od 1%). Nadalje, autor nastoji raspraviti o alternativnim religijama kao onima koje popunjavaju neku duhovnu prazninu te da je upravo to njihova povijesna uloga. Kao povijesni dokaz nudi činjenicu da su se alternativna vjerovanja borila za legitimnost dok je kršćanstvo bilo relativno slabo, osobito kod ruralne populacije te da je moguće da i danas, baš kao i tad, alternativne religije ispunjavaju takvu funkciju u zadovoljavanju spiritualnih zahtjeva. Naravno, tu je i veliki broj migranata, pa je još od prije nekoliko desetljeća, etnički govoreći, zapadni svijet rastuće heterogen što pomaže još većoj raznolikosti primarnih, kao i alternativnih religija. Ono što zaokružuje prvo poglavlje je problem objektivnosti. Humanističke znanosti se često susreću upravo s tim problemom, no religija je po svojoj prirodi drugačija od svih društvenih fenomena jer uključuje vjerovanja, prakse, iskustva, upućuje k natprirodnom i teško ju je sagledati iz daljine. Možda je zbog toga prisutna stereotipizacija alternativnih religija koje su povezivane s kontroverzom i skepticizmom. Na prostoru Republike Hrvatske je upravo to generaliziranje prisutna jer je populacija naviknuta na sistem i veoma je teško napraviti odmak. No, prema popisu stanovništva ipak se smanjio broj katolika ( pripadnika službene vjere u Hrvatskoj) - u posljednjih 10 godina za 206.408 te ih sada ima 86,3 posto. Tijekom 2001. godine udio je iznosio 87,97 posto (prema podacima Hrvatskog statističkog zavoda). To znači da društvo ipak razmišlja o alternativnim religijama kao nekim novim formama i sve su više prihvaćene prakse nevezane uz tradicionalno katoličanstvo. Razvitak društva donosi nove oblike religioznosti, a članovi društva trebaju bez etnocentrizma i stereotipizacije prihvatiti raznolikosti.

- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.06.2014., utorak

Vedran Beg Prijašnji natjecatelj kulinarskog TV showa Masterchef govori o tome kako je natjecanje promijenilo njegov život, što radi sada, koje je njegovo mišljenje o svakodnevnoj prehrani te gastronomiji u Hrvatskoj opećnito. Rođen je u malom gradiću na otoku Pagu, a danas živi u Koprivnici gdje se zaljubio i oženio. Kaže da nikada nije pomislio da bi mogao živjeti tako daleko od obale, ali život na kopnu ga mazi. ''Koprivnica je malen, ali vrlo lijep grad. Ovdje nema straha od nasilja, zaista je siguran. Grad je ispunjen edukacijskim i zabavnim događajima pa se nikako ne dosađujem. Osjećam se kao kod kuće.'' Nakon što je u showu došao do finalnih pet, eliminiran je. Ali popularnost i uspjeh nakon showa su bili iznenađujući. Dobio je mnogo različitih ponuda za posao u svakojakim restoranima diljem Hrvatske, no odlučio je ipak provesti ljeto sa obitelji jer su bili razdvojeni tri mjeseca zbog obaveza prema showu. U vrijeme početka showa nije imao veliko znanje o kuhanju te mu je puno namirnica bilo nepoznato. ''Kuhao sam u našem obiteljskom restoranu na Rabu, ali to su bila jednostavna jela koja nisu zahtijevala neko posebno znanje o hrani. Ali kako je show počeo, naučio sam puno i kuhao sa namirnicama s kojima se nikada prije nisam susreo. To je bio zapravo najbolji način samoedukacije.'' Vedran danas radi kao nastavnik kuharstva u srednjoj školi u Koprivnici i uživa u tome. Trudi se animirati učenike donoseći im na sat rijetke namirnice s kojima se onda oni moraju upoznati. Tokom ljeta radi kao kuhar na jahti što može biti prilično iscrpljujuće, ali zadovoljavajuće jer klijenti za koje kuha znaju cijeniti svaki obrok koji pripremi za njih. Oduvijek se trudi zdravo hraniti i prilikom kupnje proizvoda čitati njegov sastav kako bi bio siguran da svoja jela čini hranjivima što je to više moguće. ''Prehrana i sam čin unošenja hrane je svakodnevni proces. Pa zašto onda ne bismo razmišljali o tome što jedemo? Ne oduzima nam puno vremena, a uvelike pridonosi kvaliteti života.'' Kada smo dotakli temu gastronomije u Hrvatskoj, rekao je da Hrvatska ima vrlo velik izbor kada je riječ o hrani. Na primjer, Istra je u top 10 kulinarskih destinacija u svijetu prema Executive Travel Magazine. ''Zaista imamo štošta za ponuditi i turističke statistike to potvrđuju svake godine. Chefovi ovdje su vrlo talentirani i većina njih je uvijek spremna naučiti još više i samim time ponuditi još više svojim gostima. Prosperitet u gastronomiji je uvijek dobrodošao, dapače, obavezan je jer moraš zadržati goste kako bi zadržao svoj posao. Kreativnost i radoznalost moraju biti tvoja dva nova najbolja prijatelja kako bi poboljšao vlastite vještine i samog sebe.'' ''Ako želiš uspjeti, moraš puno raditi. Nema drugog načina. Sreća je samo dodatan faktor. Sa napornim radom dolaze i veliki uspjesi, posebice kada voliš ono što radiš.''

- 14:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

30.05.2014., petak

Margaret Bourke-White Na spomen imena Margaret Bourke-White rijetko kome pada na pamet slika izvanredne žene s još izvanrednijim sposobnostima, nekima je to samo ime iza kojeg ne stoji ništa jer su nažalost ljudi češće upoznati s likom i djelom potpuno nevažnih ljudi koji ne zaslužuju medijski prostor, a na spomen imena poput Margaret Bourke-White i drugih zanimljivih i izuzetnih ličnosti ostaju ravnodušni. Tko je onda Margaret Bourke-White i po čemu je tako posebna? Možda joj činjenica da je bila žena koja je uvijek bila prva u svemu daje neku posebnost, ali nije to jedina posebnost njenog djelovanja. Krasili su je izniman karakter i neustrašivost. Bila je prvi fotograf sa zapada kojemu je bilo dozvoljeno fotografirati u Sovjetskom savezu, a u zbrici fotografija iz tog razdoblja nalazi se fotografija nasmiješenog Josifa Staljina. Iako čudan i pomalo neprimjetan smiješak, ta rijetka pojava na njegovom licu zabilježena je upravo od strane jedne od prvih ikona fotografije. Bourke-White bila je prva fotografkinja-novinarka za magazin Life, a prvu naslovnicu iz 1936. spomenutog magazina krasi upravo njena fotografija izgradnje Fort Peck Dam-a. No, to nije sve u čemu je ova žena bila prva. Naime, osim što je bila prvi ratni izvjestitelj i prva žena kojoj je bilo dopušteno da radi u borbenim zonama za vrijeme Drugog svjetskog rata, ona je bila i jedini strani fotograf u Moskvi za vrijeme napada od strane Njemačke. Međutim, postoji nešto u čemu je Margaret Bourke-White bila zadnja: šest sati prije ubojstva Mohandasa K. Gandhija upravo je ona bila posljednja osoba koja je imala priliku fotografirati možda najveću ikonu humanosti. „Rad je za mene sveta stvar“, izjavila je. Njena ostavština je svakako neprocjenjive vrijednosti i njene ambicije i upornost su bezvremenski primjer kakvim sve načinima možemo osvijestiti publiku i javnost.

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.05.2014., utorak

Agenda setting, HDZ i Sisak Agenda setting veoma je važna sastavnica medija. Mediji sve više kontroliraju i nameću glavne teme koje obilježavaju naše radoblje. Što je agenda jača, što se češće o nekoj temi govori, to će ona biti popularnija, važnija i utjecajnija. Masovnim medijima pripisuje se sposobnost da određuju o čemu će ljudi razmišljati. Gledalište promjene stava, koje je u kontekstu ranijeg istraživanja učinka imalo središnji značaj, ne igra nikakvu ulogu. Formalna obilježja prezentacije problema putem medija, prema pretpostavci toga pristupa određuju relativnu uočljivost pojedinih tema. Pretpostavlja se, dakle, da značaj koji se pojedinim temama pripisuje u masovnim medijima utječe na njihov značaj u javnosti. Nadalje, pretpostavlja se da se na teme koje su se iskristalizirale u medijima obraća pažnju propocijonalno njihovoj uočljivosti. Tako bi mediji imali moć da pomoću odgovarajućih redakcijiskih sredstava određuju ponašanje publike glede odabira. Masovnim medijima se, doduše, ne pripisuje sposobnost da vrše utjecaj na to što će ljudi misliti, ali mediji u velikoj mjeri određuju o čemu će ljudi razmišljati. Sporni plakati u Sisku privukli su pažnju za vrijeme lokalnih izbora 2013. Njihov je zadatak bio privući pažnju, a time i glasove na izborima. Plakati su predstavljali HDZ + HSP “dr. Ante Starčević”, HSS, HSLS, Zelena lista, Stranka penzionera, Blok umirovljenici zajedno, te nezavisne liste Vere Zaloker, Branka Tompića i lista obrtnika Željka Vrbanusa. Ono što su plakati prezentirali bila su: “dva otvorena dlana, jedan prljaviji s petokrakom i srpom i čekićem, koji bi trebao prikazati krvavu ruku, dok je drugi, svjetliji i čišći, svjetliji s križem.” “dvije ruke, muška zamazana i krvava sa zvijezdom, srpom i čekićem na dlanu , te ženska ruka, čista, s križem na dlanu i porukom "Jednostavan izbor za sigurno sutra". Jumbo plakati postavljeni u Sisku podigli su veliku prašinu. Reakcije su bile negativne, a opravdanja nedostojna komentiranja. Stranke su privukle pozornost i bila ona negativna il ne, javnosti se svaki dan servirala nova porcija informacija što je stranci donosilo besplatnu reklamu. Ono što je stranka zapravo htjela reći odnosilo se na mogućnost odabira između prošlosti i onih koji zagovaraju sigurno sutra. No jesu li plakati poslali takvu poruku? Plakati su izazvali zgroženost građana i ogorčenost mogućom diskriminacijom. Zelena je stranka izašla iz koalicije, plakati su nužno zamijenjeni, a stranka je bila prijavljena i zbog sumnjivih financija. “Kampanja je otišla u potpuno negativnom smjeru, poruke s plakata nisu poruke Zelene liste, protiv smo korištenja vjerskih simbola u političke svrhe” pojasnio je Milan Lončar. Stranka je krivnju prebacila na dizajnera plakata: “Glavni članovi koalicije krivnju svaljuju na dizajnera Kelčeca, te odbacuju bilo kakve optužbe.”

- 13:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2014., nedjelja

Klopa na netu „Coolinarika je zajednica velikog broja ljudi, kojima je svima zajednička ljubav prema hrani. Svi se volimo zabavljati i družiti.“ Coolinarika je gastronomski portal koji postoji od 2003. godine. Uredništvo čini pet osoba, plus još sedam vanjskih suradnika. Nastali su kao projekt Podravke koja se upravo zbog toga uveliko reklamira na stranicama Coolinarike. 2010. promijenili su dizajn stranice kakav imaju i danas. Ovaj portal namijenjen je svim zaljubljenicima u gastronomiju koji ga, svojim postanjem recepata i fotografija, zapravo i sačinjavaju. Osim recepata korisnika, na web stranici coolinarika.com možete pronaći korisne članke o pojedinim namirnicama, savjete vezane uz pripremu, održavanje i uzgoj hrane, forum koji također čine korisnici, hranu iz cijelog svijeta i brojne druge zanimljivosti. Na coolinarici možete komentirati, dijeliti, postati prijatelj, osvajati nagrade, žaliti se i hvaliti na forumu i ostale karakteristike spoja društvene mreže i portala. Na samoj stranici postoje linkovi koji nas vode na različite podteme portala, ali uglavnom se sve vrti oko istog. Primjerice, kada kliknemo na Naslovnicu prikazuju nam se najbolji recepti tog tjedna, primjeri pripreme hrane za nadolazeće blagdane, rođendane ili slična događanja, linkovi koji nas vode do nagradnih igara i primjer tjednog jelovnika u kojem su nam navedeni prijedlozi što i kako pripremiti kroz tjedan, najnoviji recepti, nove slike i detalji Cool kluba. Naslovnica u principu sažima sve ono od čega se sama stranica sastoji. Kliknuti možemo još i na link Klub, Recepti, Slike, Blogovi, Coolerica, Magazin i sve se uglavnom vrti oko istog. Tako na različitim mjestima nalazimo iste stvari, to su najčešće najnoviji recepti i fotografije. Tab blogovi donosi novosti s blogova članova coolinarike. Coolerica donosi uglavnom reklame kuharica, sve podržano od strane Podravke. Magazin donosi zanimljive članke o namirnicama, zdravlju, o svjetskim kuhinjama, savjete o kuhanju nekih novih namirnica i slično. Mjesečni broj učitavanja stranica: 48 milijuna Mjesečni broj posjeta: 6,7 milijuna Mjesečni broj jedinstvenih posjetitelja: 2,6 milijuna Broj aktivnih registriranih korisnika: 119.000 Gastro.hr Gastro.hr nastao je 2006. godine kao jedan od medijskih servisa Styrije. Glavna urednica je Jasna Duspara, a portal čini 18 ljudi koji ga održavaju, šestero od njih su stručna podrška i ne sudjeluju svakodnevno. O portalu kažu ovo: Naša misija je biti vodeći portal za kulturu prehrane na hrvatskom internet prostoru. Našim korisnicima pružamo relevantne informacije i vijesti iz prehrambenog i gospodarskog sektora, najnovije znanstvene spoznaje, recentna dostignuća u prehrambenoj industriji i gastronomske trendove. Poseban naglasak stavljamo na našu nacionalnu kuhinju i njezinu kulinarsku povijest te donosimo razmišljanja ostalih stručnjaka gastronomske struke koja se posljednjih godina kod nas počinje buditi i polako počinje razvijati svijest o ovim pitanjima. Pri tom ne zaboravljamo ni kulinarski multikulturalizam, jer danas se recepti mnogih nacionalnih kuhinja sve više obogaćuju sastojcima i metodama preuzetim iz drugih nacionalnih kuhinja stvarajući na taj način osebujnu "kuhinju mješavina" s pečatom orginalnosti i maštovitosti. Gastro.hr čine urednici, dizajneri i gastro blogeri koji svojim receptima stvaraju stranicu, a zauzvrat dobiju besplatnu reklamu bloga i, naravno, naknadu. Portal se financira od reklama, a kao partneri portala navedeni su: zdrava krava, 24sata, budi in portal, klokanica.hr, njuškalo, večernji list, pixell, printpix i poslovni dnevnik. Dobra hrana Portal Dobra hrana projekt je Jutarnjeg lista i, osim u obliku portala, jednom mjesečno izlazi i u tiskanom izdanju uz Nedjeljni Jutarnji. Urednik Dobre hrane je Vuk Radić, a uz njega portal stvara još 13 ljudi, plus 14 vanjskih suradnika. Na njihovim stranicama mogu se naći isprobani recepti, izbor najkvalitetnijih vina, savjeti i prijedlozi za najbolje restorane u Hrvatskoj. Također, vrše testiranja na određene proizvode i najbolje donose čitateljima. Primjerice, najbolji hamburgeri u Zagrebu, najjeftije cijene u supermarketima, najbolja čokoladna jaja. Izabiru za vas najbolje, ali i one lošije restorane s razumnim obrazloženjima. Čitatelji portala ocjenjuju restorane svojim lajkovima. U rubrici DHTV uzimaju po nešto iz svake rubrike i pretvaraju to u male filmiće :)

- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.05.2014., četvrtak

Online glazbeni časopisi Svi smo svjesni činjenice da je internet medij broj jedan svih aspekata, pa tako i čitanja o glazbi. Glazbeni časopis je časopis u potpunosti posvećen glazbi, glazbenoj industriji i kulturi. Takvu vrstu časopisa obilježavaju dobra grafička opremljenost (fotografije koje zauzimaju velik dio prostora), a sadržaj čine intervjui s glazbenicima, eseji, foto editorijali, glazbene vijesti, top liste najprodavanijih albuma, glazbene kritike, izvještaji s koncerata, novosti u vezi glazbenih nagrada ili turneja, itd. Najčešće se radi o tjednicima i mjesečnicima. Mogu biti posvećeni glazbi općenito, tj. doticati se svih popularnih žanrova, ali mogu biti i specijalizirani, npr. časopis o hip hop glazbi i kulturi. Ponekad uz kupnju novog izdanja časopisa čitatelj dobije i primjerice CD (eng. covermount disc) s glazbom različitih autora izdan u promotivne svrhe. S time je prvi započeo britanski glazbeni časopis Smash Hits u devedesetima. Kada govorimo o tržištu glazbenih časopisa, od početka 20. st. najvažnije zemlje su Velika Britanija i SAD, što je i razumljivo budući da je tamo začeta moderna glazbena scena. Važnu ulogu u počecima glazbenog novinarstva imao je Billboard Magazine, osnovan davne 1894. u Cincinnatiju (SAD) kao mjesečnik. Početni naziv bio je Billboard Advertising i uopće se nije bavio temama po kojima je danas poznat, tek je kasnije počeo izvještavati o događajima vezanima za zabavu poput cirkusa, zabavnih parkova, sajmova i sl., da bi se 1909. počeo baviti filmskim temama, a desetljeće kasnije i radijem. Tijekom 1930- ih Billboard je počeo objavljivati glazbene top liste koje su ostale karakteristične za taj časopis (u početku su se odnosile na samo tri glazbena žanra: pop, R & B i country). Nakon 1961. The Billboard mijenja ime u Billboard Music Week i otada se iz tjedna u tjedan isključivo posvećuje glazbenoj industriji. Danas Billboard svakoga tjedna donosi preko sto novih ljestvica od kojih su među najpopularnijima Hot 100 i Billboard 200. Časopis je gotovo u potpunosti dostupan na web stranici Billboard.com čiji sadržaj uključuje intervjue, svakodnevne vijesti i top liste. Ciljana publika su profesionalni glazbenici, ali je dostupan i općoj publici. Dok god postoji glazba, postojat će i potreba dijela čitatelja za glazbenim časopisima, mijenja se samo oblik u kojem izlaze te postaju sve dostupniji, baš kao što je slučaj i s glazbom. Oblik izlaženja ionako ne bi trebao predstavljati najvažnije pitanje, već kvaliteta članaka i intervjua te rad na sprječavanju sveprisutne tabloidizacije i trivijalizacije sadržaja. Glazba i sve vezano uz nju najčešće su svrstane pod zabavu, no to ne znači da se tim temama ne treba pristupati ozbiljno i odgovorno.

- 18:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.05.2014., ponedjeljak

Nick Cave vs. komformizam Kvaliteta ostaje, prodaja nestaje? Neokrunjeni kralj alternativne rock glazbe i njegov neizostavan bend ''The Bad Seeds'' su još jednom dupkom popunili dvoranu Tivoli u Ljubljani krajem prošle godine. Svi oni koji su podalje doputovali kako bi prisustvovali nezaboravnom koncertu su bili i više no zadovoljni što se moglo nepogrešno očitati na njihovim ozarenim i pomalo suznim licima tijekom cijelog koncerta. Pomislili biste da su uzeli neku vrstu opijata kao što je alkohol ili droga, ali, vjerujte mi, nisu. To je samo bila glazba. I neizbježna energija. Glazbenici poput Nick Cavea su umjetnici čija djela ne ostaju neprepoznatljiva. Dapače, ona se slave i štuju tokom cijelog stvaralačkog doba i još nepregledno dalje, dokle god bude iskusnog i kvalitativno nepogrešivog uha. Tužno je da se danas slave djela koja su napravljena iz potpuno krivih razloga za slavlje – popularnost i novac. Također znani kao braća egoizam i novac. I publika ih objeručke prihvaća. Ne želje razmišljati, ne žele se zapitkivati, ne žele istraživati, što jednostavnije, to bolje. Ne želim se stavljati u ulogu suca, a kamoli etičkog vođe prioriteta, ali ne razumijem zašto bi netko odabrao slušati opjevane ženske stražnjice i blistave automobile ako može slušati toliko divne poezije o ljubavi, Bogu, tuzi i sreći, nadi i sjećanjima, podijeljenim iskustvima i željama. Možda sam u krivu, možda se kupnja zlatnog lanca i može poistovjetiti sa ljubavlju. Ali na koncertima navedenih stihova nema opijajuće energije. Ukoliko nisi zaista alkoholiziran. Nema onog novog osjećaja koji te obuzme na koncertu i pamtiš ga još dugo, dugo. Ne, na koncertima komercijalnih izvođača su stečeni trenuci lako zaboravljivi, kao od šale odneseni. Može li se publika educirati o kvaliteti postojeće glazbe? Ili još važnije, želi li se educirati? Što je kvalitetna glazba uopće? Zadovoljava li ona samo neke ljudske potrebe ili ju možemo rasporediti na sve? Je li komplicirana ili nevjerojatno jednostavna? Svaka pjesma ili stih koji štipne naš osjećaj i ne pušta ga neko vrijeme te ga tjera da razmisli i da se u potpunosti prepusti jest kvaliteta. I to je upravo ono što Cave na samo sebi svojstven način radi svojoj publici na koncertima. Kao da ih riječima digne, zavitla u zraku te ih tada sasvim nježno pusti da lebde na oblacima očaranosti i predaje. Naravno da mi je drago kad glazbenik uspije u svom stvaralaštvu, nije mi namjera nikome uzimati kruh iz usta. No ne bi li bilo divno kada bi svaki obožavatelj glazbe odvojio nekoliko minuta svog vremena i prepustio se intenzitetu Caveovih rečenica i popratnoj ljepoti njegovih The Bad Seeds-a? Sigurna sam da bi taj trenutak pamtili. Jer kvaliteta ostaje.

- 15:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.04.2014., petak

Koliko i kako političke metafore utječu na percepciju nas običnih laika? Tema istraživanja Sanje Berberović i Nihade Delibegović u ''Izboru metafora'' jest upotreba i značaj metafora korištenih u politici u Americi, odnosno u tamošnjim predizbornim kampanjama. U istome nalazimo argumente da se metafore politike kao sporta i politike kao rata mogu potkrijepiti određenim citatima. Poistovjećivanje politike, odnosno predsjedničkih izbora ratom može se objasniti na način da su predsjednički kandidati vođe vojski u sukobu, a važne političke teme ili politički stavovi teritoriji su koje valja napasti i osvojiti. Nadalje se potvrđuje kako su predsjednički izbori prikazani u ekstremnom okviru terorizma gdje politički aktivisti i volonteri predstavljaju članove terorističke mreže koja se koristi nekonvencionalnim načinima ratovanja da postigne svoje ciljeve (političke). Sport je, pak, iskorišten kao sinonim za politiku iz razloga što su kandidati predsjedničkih izbora kao boksači, a predsjednički izbori boksački meč. Tema Nikoline Borčić jest uporaba konceptualnih metafora u političkim intervjuima u hrvatskim dnevnim novinama i tjednicima gdje osobe u svojim intervjuima iznose vlastiti pogled na stanje stvari. Autorica nas argumentirano uči kako je konceptualna metafora kao “krovna institucija” metaforičkog izražavanja utkana u mišljenje govornika nekog jezika te se sastoji od izvorne i ciljne domene predstavljajući kognitivnu sposobnost povezivanja značenja tih dviju domena. Istraživanjem intervjua političara tvrdi kako je učestala izvorna domena rata/konflikta/sukoba jer je politika “mjesto” gdje se bori, brani, gubi ili zalaže za pobjedu. Dok su u istraživanju ''Izbora metafora'' postavljene hipoteze da će na temelju primjera biti lako odrediti izvorišnu domenu, da sličnost domena dovodi do preklapanja rata i sporta te da se preklapanje rata i sporta može objasniti pomoću istraživanja primjera, u ''Konceptualnim metaforama u političkim intervjuima'' također imamo hipoteze koje prognoziraju objašnjenja osnovnih termina vezanih uz jezik politike, tekstnu vrstu političkih intervjua te metafore. Istraživačko pitanje ''Izbora metafora'' postavlja za cilj istražiti konceptualne metafore koje su mediji koristili u predstavljanju američkih predsjedničkih izbora 2004., a istraživačko pitanje usporednog teksta jest upotreba konceptualnih metafora u političkom diskursu iz tekstnolingvističke, pragmalingvističke te kognitivnolingvističke perspektive kojima pronalazimo metafore koje političare, njihova stajališta i stranku prikazuju u pozitivnom svjetlu, a stranački je protivnik najčešće neprijatelj protiv kojeg se valja boriti ako građani žele da njihova zemlja ide dobrim putem u bolju budućnost. Naposlijetku možemo opravdano zaključiti kako je upotreba konceptualnih metafora svakodnevno prisutna jednako koliko u privatnom žargonskom izričaju te u političkom. Korištenje konceptualnih metafora je moćna tehnika u persuazivnosti političara. Također su sastavni dio kulture koji je krucijalan za doživljaj i razumijevanje svijeta oko nas. Što reći nego dobro promislite prije no što nesvjesno počnete upijati dat vam sadržaj!

- 17:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.04.2014., srijeda

Što je to Wok i zašto baš Wok? Ako ćemo baš strogo po pravilima, wok je svestrana posuda okruglog dna izrađena danas najčešće od ugljičnog čelika ili lijevanog željeza. Star je više od 3000 godina, a konstruirali su ga (tko drugi nego) inovativni Kinezi. Iako su pristupačnije i češće cijene željeznog i čeličnog woka, onaj izrađen od gusa je zapravo originalan wok i za njega zaista vrijeda ona ''kol'ko para, tol'ko muzike''. Isplati se za njega izdvojiti koju kunu više i protegnuti noge ili gume automobila do odgovarajućeg dućana. A što sve wokom možemo skuhati i po čemu se razlikuje od ostalih tava i lonaca? Sve. Ali baaaš sve. U njemu možete kuhati, pržiti, duboko pržiti, pirjati, pržiti pa pirjati, kuhati na pari, prepržiti orašaste plodove, skuhati juhu, pa i skuhati tursku kavu. Najbolja prednost woka je ta što se bilo koja namirnica u njemu može spremiti sa vrlo malo ulja ili bez imalo ulja. Fora je u njegovom obliku: toplina se stvara na dnu odakle se širi zaobljenim stijenkama posude te tako zagrijava jednakom mjerom hranu. Također, kuhar ne mora loviti hranu po loncu zahvaljujući obliku koji sav sadržaj woka vraća na skupno mjesto jednostavnim protresanjem. Ako čitaš ovo gladan, prestani sada jer slijede detaljni opisi i fotke. Jedini nam je zadatak pripremiti namirnice. Povrće se reže na tanke štapiće, ploške ili kockice kako bi kuhanje bilo što kraće te samim tim zadržalo što više vitamina i minerala. Određene namirnice, kao što su žitarice, tjestenina, mahunarke i alge, prije korištenja u receptu treba skuhati pa ih prema receptu obraditi. Seitan, tofu, tempeh, riba i morski plodovi trebaju se prethodno marinirati. Što se dulje mariniraju (12 sati i više), ukusnije su i skraćuje im se vrijeme termičke obrade. Bijelo meso zahtjeva vrlo malo termičke obrade, dok crveno nešto duže, ovisno o tome volite li slabije ili jače pečeno. Vita.com je navela odlične razloge zašto volimo wok: 1. Zdravo prži Volite li pržena jela, wok je odličan izbor za pripremu vaše omiljene pržene hrane i mnogo bolje rješenje od bilo kakve tave ili friteze (koja zahtijeva veliku količinu ulja i komplicirano čišćenje nakon uporabe). U woku će vam za prženje biti dovoljno malo ulja, uz uvjet da je jako zagrijano te da su komadi hrane (mesa, ribe ili povrća) podjednake veličine. Metalna rešetka omogućuje cijeđenje masnoće iz namirnica, ali i održavanje hrane toplom. 2. Brzo kuha Kuhanje traje samo nekoliko minuta jer, zbog kupolastog oblika posude, hranu morate narezati na manje komade. Ne zaboravite da uvijek prvo treba pržiti luk i češnjak, zatim povrće i na kraju meso ili ribu. 3. Daje zlatnu boju Zahvaljujući upotrebi male količine ulja, neprekidnom miješanju namirnica te kuhanju na jakoj vatri hrana pripremljena u woku ne upija masnoću te ostaje lagana i hrskava. Wok je stoga pravi izbor za kuhanje ili prženje povrća (narezanog na ploške ili štapiće), pripremu rižota i brzih umaka, kao i jela od tjestenine. Zaista nemate nikakav izgovor zašto ne bi isprobali pripremanje hrane u woku. Malo narežeš, sve pobacaš unutra, tu i tamo protreseš i voila! Idealno rješenje za spremanje obroka kad imaš najmanje volje i vremena, a voliš fino i zdravo papati. Evo kako smo mi to pripremili kod kuće za nekoliko trenutaka: Paprika trobojna, luk, mrkva, šampinjoni, češnjak, đumbir, celer, soja umak, worchester umak, kokosovo mlijeko + piletina u limunu + basmati riža na maslacu

- 11:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.03.2014., srijeda

Okidač fotoaparata i etika Kada tiskanom izvještavanju pridodamo fotografiju iste teme, tada to nazivamo fotonovinarstvom. Vrlo jednostavno. Nekada se vijest sastoji isključivo od fotografije kao glavnine, a bez ili sa vrlo malo popratnog teksta. To je također fotonovinarstvo. Danas je fotoreportaža svugdjeprisutna i ne postoji osoba u suvremenoj zemlji koja nije uspjela biti fotoreporter barem jednom jer se pod viješću podrazumijeva nova informacija od općeg interesa, a opći interes može izbrojati 15, 15000 ili 15 000 000 ljudi. To znači da je određena osoba tek napravljenu fotografiju, hipotetski, Severine kako ispija kavu na rivi sa nepoznatim muškarcem u cipelama koje već drugi put nosi u javnosti sa svog mobitela prenijela na internet stranicu. Tu je fotografiju otvorilo nekoliko stotina ljudi koji su u tom trenu bili obaviješteni što javna osoba u tom trenutku radi i to je vijest. Postoji li pitanje etike u ovom slučaju? Postoji ako govorimo o privatnosti osobe, tj. treba li privatan život javnih osoba biti dostupan javnosti i ako je dostupan, inkriminira li izvještaj prava ili slobodu dotične osobe? Mislim da ćemo se složiti da ukoliko ne želiš biti primijećen, ne sjediš usred stotinjak ljudi na jednom od najuočljivijih mjesta u gradu nego kavu ispijaš u sigurnosti vlastitog ili tuđeg doma. No okrenimo sad onu ozbiljniju i ružniju stranu ovog dvosjeklog mača. Fotoreporteri su u potrazi za najiskrenijom i najistinitijom fotografijom putovali kilometrima i kilometrima kako bi uhvatili što uvjerljivi trenutak situacije ili događaja koji prate. Nekada krše zakon, nekada riskiraju svoj ili nakladnikov novac, a nekada vlastiti život. Rezultat je nerijetko fotografija koja obiđe svijet i čitatelja potakne na razmišljanje, a i svaka iduća posljedica je više no dobrodošla. No u trenutku pritiskanja okidača je misao vodilja samo taj prvobitan cilj – fotografija. Bez sudjelovanja u stvaranju fotografije, bez razmišljanja ''što ako'' i bez povlačenja. Etika je sporedna. Prikaz fotografije je ultimatum.

- 13:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #