Marketing
Nick Cave vs. komformizam
Kvaliteta ostaje, prodaja nestaje?
Neokrunjeni kralj alternativne rock glazbe i njegov neizostavan bend ''The Bad Seeds'' su još jednom dupkom popunili dvoranu Tivoli u Ljubljani krajem prošle godine. Svi oni koji su podalje doputovali kako bi prisustvovali nezaboravnom koncertu su bili i više no zadovoljni što se moglo nepogrešno očitati na njihovim ozarenim i pomalo suznim licima tijekom cijelog koncerta. Pomislili biste da su uzeli neku vrstu opijata kao što je alkohol ili droga, ali, vjerujte mi, nisu. To je samo bila glazba. I neizbježna energija. Glazbenici poput Nick Cavea su umjetnici čija djela ne ostaju neprepoznatljiva. Dapače, ona se slave i štuju tokom cijelog stvaralačkog doba i još nepregledno dalje, dokle god bude iskusnog i kvalitativno nepogrešivog uha. Tužno je da se danas slave djela koja su napravljena iz potpuno krivih razloga za slavlje – popularnost i novac. Također znani kao braća egoizam i novac. I publika ih objeručke prihvaća. Ne želje razmišljati, ne žele se zapitkivati, ne žele istraživati, što jednostavnije, to bolje. Ne želim se stavljati u ulogu suca, a kamoli etičkog vođe prioriteta, ali ne razumijem zašto bi netko odabrao slušati opjevane ženske stražnjice i blistave automobile ako može slušati toliko divne poezije o ljubavi, Bogu, tuzi i sreći, nadi i sjećanjima, podijeljenim iskustvima i željama. Možda sam u krivu, možda se kupnja zlatnog lanca i može poistovjetiti sa ljubavlju. Ali na koncertima navedenih stihova nema opijajuće energije. Ukoliko nisi zaista alkoholiziran. Nema onog novog osjećaja koji te obuzme na koncertu i pamtiš ga još dugo, dugo. Ne, na koncertima komercijalnih izvođača su stečeni trenuci lako zaboravljivi, kao od šale odneseni. Može li se publika educirati o kvaliteti postojeće glazbe? Ili još važnije, želi li se educirati? Što je kvalitetna glazba uopće? Zadovoljava li ona samo neke ljudske potrebe ili ju možemo rasporediti na sve? Je li komplicirana ili nevjerojatno jednostavna? Svaka pjesma ili stih koji štipne naš osjećaj i ne pušta ga neko vrijeme te ga tjera da razmisli i da se u potpunosti prepusti jest kvaliteta. I to je upravo ono što Cave na samo sebi svojstven način radi svojoj publici na koncertima. Kao da ih riječima digne, zavitla u zraku te ih tada sasvim nježno pusti da lebde na oblacima očaranosti i predaje. Naravno da mi je drago kad glazbenik uspije u svom stvaralaštvu, nije mi namjera nikome uzimati kruh iz usta. No ne bi li bilo divno kada bi svaki obožavatelj glazbe odvojio nekoliko minuta svog vremena i prepustio se intenzitetu Caveovih rečenica i popratnoj ljepoti njegovih The Bad Seeds-a? Sigurna sam da bi taj trenutak pamtili. Jer kvaliteta ostaje.
Post je objavljen 19.05.2014. u 15:53 sati.