05.06.2014., četvrtak

Stephen Hunt i knjiga Alternative religions: A sociological introduction Uvod i prvo poglavlje knjige sociologa Stephena Hunta- Alternative religions: A sociological introduction - Alternative religion in perpective problematiziraju samo značenje sintagme "Alternativne religije" te pokušavaju objasniti porast broja alternativnih religioznosti, što se često svrstava i generalizira kao post-kršćanstvo. Nadalje, profesor navodi kako postoji rasprava o mogućnosti da je određeni broj alternativnih religija postao popularan zbog primjetnih socijalnih i kulturnih promjena te da to uključuje razvoj unutar raznolikog društva. Gore navedeni dijelovi knjige zapravo donose onu informativnu stranu koja uz značenje pojma upućuje čitatelja na veliku raznolikost unutar tog područja, odnosno na činjenicu da su se alternativne religije razvijale u različitim povijesnim razdobljima i pod sasvim drugačijim okolnostima. Tako su neke sasvim nove i nastale relativno nedavno, dok su druge možda i starije od najstarijih "nealternativnih" religija, a svaka od njih zahtijeva određen stupanj posvećenosti. Zanimljivo je ono što autor navodi na samome početku uvoda: "Alternative religion is enjoying an increasing popularity along with heihtened public profile over the last four decades or so...", a pitanje koje postavlja je vezano uz rast popularnosti takve vrste religioznosti na zapadu. Može se zaključiti da je jedan od razloga porasta popularnosti upravo zbog bizarnosti, misterioznosti i nečeg sasvim novog čemu pojedinci pristupaju iz znatiželje. No postoji i druga strana medalje koja je povezana sa stereotipima i lošim konotacijama koje pripisuju riječi "kult" i "sekta" svakoj vrsti alternative religioznosti, a stereotipi poput onih da npr. Mormoni imaju puno žena ili da Jehovini svjedoci koji dopuštaju transfuziju krvi (primjeri iz knjige) dovode do marginalizacije individualaca. U prvom poglavlju Hunt donosi tablični prikaz principa i karakteristika religije kako bi čitatelji dobili širi prikaz onoga što taj podosta komplicirani pojam predstavlja. S obzirom na to da je autor sociolog, ovdje je ponuđen sociološki pristup definiranja religije. Tako postoje dvije definicije- supstantivna koja podrazumijeva vjerovanje u sveto i odnos spram svetih stvar te onaj funkcionalan koji se odnosi na ono što religija čini. To je obično povezano s nekim pozitivnim stavom koji najčešće uključuje pomoć pri svakodnevnim problemima ili kod integracije u društvo. Dakle, svaki društveni fenomen koji se time bavi može biti zvan religijom. Prema tome, nemoguće je konstruirati kategoričke stavke koje bi uključivale prirodu i rast "alternative" kad su definicije religije zapravo beskrajne. Alternativno je "ono što nije mainstream". Ako proučimo najpoznatije alternativne religije današnjice, odnosno one koje imaju najviše sljedbenika, možemo zaključiti kako većina njih zapravo spaja tradiciju sa suvremenošću poput poznatog New agea ili ima korijene u najstarijim religijama poput poznatog Krišna pokreta čija su vjerovanja preuzeta iz Bhagavad gite, a povezana s hinduizmom. Vidljivo je kako današnji svijet sve manje i manje podupire crkvu, a vjera više direkto ne diktira neki javni moral. Postoji statistika ( prema European values survey) kako se zadnjih desetljeća prilično smanjio broj populacije koja vjeruje u boga u klasičnom kršćanskom smislu te još manji postotak onih koji prihvaćaju takvu nametnutu moralnost ili postojanje pakla u tradicionalnom, povijesnom, kršćanskom nauku. U tekstu je primjer iz Engleske i Walesa gdje se u samo jednom desetljeću gotovo dvostruko smanjio postotak populacije koji se identificiraju kao članovi crkve. ( 1991.- 12%, 2000.- 7%, pretpostavka za 2020. - manje od 1%). Nadalje, autor nastoji raspraviti o alternativnim religijama kao onima koje popunjavaju neku duhovnu prazninu te da je upravo to njihova povijesna uloga. Kao povijesni dokaz nudi činjenicu da su se alternativna vjerovanja borila za legitimnost dok je kršćanstvo bilo relativno slabo, osobito kod ruralne populacije te da je moguće da i danas, baš kao i tad, alternativne religije ispunjavaju takvu funkciju u zadovoljavanju spiritualnih zahtjeva. Naravno, tu je i veliki broj migranata, pa je još od prije nekoliko desetljeća, etnički govoreći, zapadni svijet rastuće heterogen što pomaže još većoj raznolikosti primarnih, kao i alternativnih religija. Ono što zaokružuje prvo poglavlje je problem objektivnosti. Humanističke znanosti se često susreću upravo s tim problemom, no religija je po svojoj prirodi drugačija od svih društvenih fenomena jer uključuje vjerovanja, prakse, iskustva, upućuje k natprirodnom i teško ju je sagledati iz daljine. Možda je zbog toga prisutna stereotipizacija alternativnih religija koje su povezivane s kontroverzom i skepticizmom. Na prostoru Republike Hrvatske je upravo to generaliziranje prisutna jer je populacija naviknuta na sistem i veoma je teško napraviti odmak. No, prema popisu stanovništva ipak se smanjio broj katolika ( pripadnika službene vjere u Hrvatskoj) - u posljednjih 10 godina za 206.408 te ih sada ima 86,3 posto. Tijekom 2001. godine udio je iznosio 87,97 posto (prema podacima Hrvatskog statističkog zavoda). To znači da društvo ipak razmišlja o alternativnim religijama kao nekim novim formama i sve su više prihvaćene prakse nevezane uz tradicionalno katoličanstvo. Razvitak društva donosi nove oblike religioznosti, a članovi društva trebaju bez etnocentrizma i stereotipizacije prihvatiti raznolikosti.

- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.