Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
31.05.2020., nedjelja
Nedjelja opet
Nedjelja je, vrijeme za Lastosmijeh
Jednom je ženska nervna stanica zabunom došla u mušku glavu.
Gledala je okolo i osvrtala se po muškoj glavi, ali bila je prazna.
-Hej, ima li koga ovdje? - vikala je ženska nervna ćelija.
Počela se već zabrinjavati i osvrtati se, malo je jače zavikala:
- HEJ, postoji li ovdje koja živa stanica u mozgu, javite se!?
Nitko nije odgovarao, već se počela osjećati jako usamljeno i
pokušala je i posljednji put jako zavapiti...
-Hej, ima li uopće koga ovdje??!!!
Napokon je čula glasić, vrlo udaljen od nje, kako govori:
-Mi smo svi dolje! Dooolje!
Odlučio Mujo položiti vozački, pa upiše autoškolu i na jednom satu
vožnje stane na benzinskoj pumpi. Dođe do njega prodavač da mu
natoči gorivo i kaže mu kroz otvoren prozor:
- Jarane, moraš ugasit' motor!
Mujo se nasmija:- Jarane, ugašen je, to se instruktor trese!
Bio mali Ivica na satu vjeronauka i kaže vjeroučiteljica:
- Neka svi dignu ruke koji žele ići na nebo.
Svi su dakako digli ruke osim Ivice.
- Zar ti ne želiš na nebo?
- Mama mi je rekla da poslije vjeronauka odmah dođem kući.
Mladi liječnik dođe raditi na selu kako bi zamijenio starog liječnika
pred mirovinom. Stari liječnik predloži mladome zajedničke kućne
posjete kako bi se ovaj upoznao s mještanima.
U prvoj kući je mladi liječnik pažljivo slušao kako stari liječnik i
sredovlečna gospođa raspravljaju o vremenu, o unucima i najnovijim
crkvenim novostima. Nakon nekog vremena stari liječnik upita
gospođu kako se osjeća. Ona odgovori kako ima lagane bolove
u trbuhu. Liječnik na to odvrati kako je sigurno pretjerala sa
svježim voćem. Nakon izlaska iz kuće mladi liječnik upita staroga
kako je tako brzo postavio dijagnozu bez da je uopće pregledao ženu.
"Nisam je ni morao pregledati. Sigurno si primijetio da sam ispustio
stetoskop na pod. Kad sam se sagnuo, pogledao sam uokolo i opazio
dvadesetak kora od banane u kanti za otpatke. To je moralo
uzrokovati nekakve smetnje."
Zadivljeni mladi liječnik upita starog može li on pokušati postaviti
dijagnozu u sljedećoj kući i ovaj pristane.
U sljedećoj kući živjela mlađa udovica. Nakon par minuta razgovora
o vremenu, djeci i crkvenim novostima, mladi lekar upita udovicu
kako se oseća u zadnje vrijeme. Ona odgovori da je vrlo umorna i
da nema energije kao nekad. Mladi liječnik nakon toga reče kako
se ona sigurno preopteretila radom za crkvu te bi bilo dobro da se
malo odmori od toga.
Kad su izišli iz kuće stari lekar reče kako je dijagnoza vjerojatno
točna, ali ga zanima kako je mladi kolega došao do toga.
Baš kao Vi, ispustio sam stetoskop na pod. Kad sam se sagnuo da
ga uzmem, ugledao sam svećenika kako se skriva ispod kreveta."
Ponosno iznad Makarske uzdiže se planina Biokovo, u svojoj
veličanstvenoj ljepoti. Najviši vrh koji se vidi sa nivoa mora je
Vošac, 1421 m, a ne vidi se najviši vrh Sv. Jure 1762 m.
Ulaz u park prirode Biokovo.
Krenuli smo u osvajanje Biokova autom i manje nogama.
Po vrelom danu ova je kombinacija primjerena našim
godinama. Imamo najboljeg vodiča, koji Biokovo poznaje
kao svoj džep..
Put je vrtoglav i divan je pogled na Brač.
Kako je dugačak Hvar! I Korčula iza njega.
Kavu pijemo u etno restoranu na putu za Biokovo.
Idemo dalje. Samo je kamen oko nas... staze ne baš
lake za šetnju.
Kamena čarolija u punoj ljepoti...
Vošac ili Sv.Jure? Prvo ćemo do Vošca.
Kolima stižemo do parkinga odakle ćemo pješice kroz kamenjar
do vidikovca Štrbina 1338 m (ispod vrha od 1421 m).
Možemo na sam vrh ili na vidikovac. Radije ćemo do vidikovca.
Ovdje ima poskoka, ali srećom ih nismo srele.
Svuda oko nas surova ljepota.
Nudi nam spuštanje do sela Makar i Kotišina. Ne, nećemo.
Stigle smo na vidikovac Štrbina, 1338 m.
Odavde puca prekrasan pogled na Makarsku, Brač, Hvar, Korčulu,
u daljini Vis.
Uh, kakve biokovske vrleti!
Vraćamo se, pa ćemo nastaviti put do vrha Sv. Jure.
Vrtače su dobro obrađene.
Planina je nepristupačna, divlja i divna
Vrh se vidi, i konopi koji u snježnim danima označavaju
kraj uskog puta.
Nastavljamo serpentinama na vrh Sv. Jure. Naš vozač vozi
vješto i manevrira da bi se mimoišao na putu koji je samo za
jedna kola, a koji je vojska probila 1964.godine.
Nije za one koji pate od vrtoglavice.
Daleko su more, Brač, Hvar...
pa samo Brač...
Serpentine i Hvar...
Na vrhu Sv. Jure su TV toranj i crkvica Sv. Jure. Dozvoljeno
je samo kratko zadržavanje.
S koje ćemo strane na Hvar? Sa zapadnog rta? Onda ćemo
ući u Jelsu. Bližimo se Hvaru.
Ostajemo jedan sat u Jelsi.
Dovoljno za šetnju
Pa kroz lavirint kala
Vrijeme je za sladoled
... i da poslušamo klapu koja vježba.
No baš zbog te klape zanijela sam se, prijateljice također,
i mi smo zakasnile na brod. Već se okretao u luci... Srećom nas je
kapetan spazio i vratio brod. Eto, prvi put u životu kasnim, i to
se nekad mora desiti!
A na istočnoj punti Hvara je Sućuraj i moje djetinjstvo. Do Sućurja se
najlakše dolazi trajektom iz Drvenika. Kad se iskrcate iz trajekta
već ste u Sućurju, trajektno pristanište je jako blizu centra mjesta.
Trajekt polazi iz Drvenika
Pola sata prijatne vožnje.
Vidimo prekrasnu Lanternu Sućurja na punti Hvara.
Evo Sućurja, preslatkog mjestašca na punti Hvara.
Kako volim ove stijene!
Groblje gdje moji dragi spavaju vječni san...
Tvornica koja je hranila selo, sada skromno ribogojilište.
Ovdje su moji... Kod Fortice.
Fortica
Mjesto gdje svaki dio podsjeća na djetinjstvo. Ovdje sam
provodila mnoga ljeta kao dijete, u mom siromašnom, ali
nesputanom djetinjstvu.
Prođimo Gornjom Bandom do mojih
Šetamo divnim mjestom mog djetinjstva, Sućurjem. Nazvano
je po zaštitniku mjesta, Sv. Jurju.
Ovdje su me u petoj godini za pletenice izvukli iz mora ispred
parobroda koji polazi.Tada mi je duga kosa spasila život.
Obožavam ove kamene stepenice koje vode u Gornju bandu
Djelomično je sačuvana i stara venecijanska tvrđava ("fortica")
iz 1613. godine.
Eh, geni moji od kamena i mora...
Ovdje ćemo položiti cvijeće...
Šetam prijateljice do Lanterne, u kojoj sam se igrala kao dijete,
jer mi je barba bio svjetioničar, a sada je to kuća za odmor.
Nastavljamo do kamene plaže Bilina.
Evo mjesta za pravi odmor...
Ručak s pogledom na trajekt, pa još malo šetnje.
Nastavljam pokazivanje Sućurja. Obilazimo Gornju bandu,
posjećujemo kuću u kojoj smo nekad živjeli. Kapar ju je prekrio.
U Gornjoj bandi divne kamene kuće propadaju i kapar
ih osvaja
Gustirna je još tu, iz vremena dok selo nije imalo vodovod
Idemo do luke
Galebovi se odmaraju na moru
Kad ribar čisti ribu, bit će ručka i za galebove i za mace.
Idemo u Donju bandu.
Trajekt se vraća u Drvenik.
S ponistre se vidi- ne Šolta nego Korčula i Pelješac.
Od malena volim valcer i nije slučajno što mi je blogerski nick bio
Valcer, a prva knjiga istog imena. Godinama mi je velika želja bila da
u Beču, postojbini bečkog valcera, odigram u pravoj balskoj dvorani
bečki valcer sa bečkim plesačem. Smiješno, zar ne?
I umalo mi se želja ostvarila. Poslovni partner mog supruga bio je
austrijski baron. Na svoju velelepnu svadbu u Beču pozvao je i nas
dvoje. Spremali smo se za svadbu, a ja sam se radovala ostvarenju
svoje želje.
Neposredno uoči puta nenadano je preminuo moj otac, u 50.godini...
Svijet mi se srušio. Bečki valcer u Beču nikad nisam otplesala...
Valcer
Plešemo nas dvoje.
Ovaj valcer naši koraci
sviraju.
Ovaj valcer tamburice
našim zanosom
u note pretvaraju.
Da li je dovoljno reći da je Makarska najljepše mesto na svijetu,
gdje sam rođena 100 m od mora? Dovoljno.
Smatraju je najljepšim malim gradom na Jadranu, a mene ne morate
pitati da li tako mislim, meni je svakako najljepša. Tu sam rođena,
100 m od mora, u nekadašnjoj bolnici koja je bila u krilu franjevačkog
samostana. Danas je to ponovo samostan, a bolnica je premještena
pa ukinuta.
Makarska je dobila ime po selu Makar. Smjestila se na padinama
visokog Biokova koje kao da izranja iz mora i štiti svoju mezimicu.
Nastala je se u prirodnoj luci između dva poluotoka, Sveti Petar
i Osejava.
Svom prelijepom položaju zahvaljuje omiljenost među turističkim
destinacijama. Centar je Makarske rivijere, skupa gradića dragulja
na Jadranu. Danas ima oko 12000 stanovnika.
Njeno srce je Kalalarga, stara široka ulica, sa kaletama koje se
granaju iz nje.
Tu smo svraćale i na gastronomska uživanja u restoranu „Gastro
Diva“, koji je osnovala bivša blogerica.
Ulica izlazi na centralni Kačićev trg, nekad sa velikim vrtom, đardinom,
a danas je to kamena ljetna pozornica.
U centru trga je spomenik fra Andriji Kačiću
Miošiću i crkva Sv. Marka.
Morate prošetati rivom i dočekivati brodove.
Na rivi svakako trebate vidjeti spomenik turisti, djelo kipara
Nikole Šanjeka. Lokalni galeb Jura, važna turistička
znamenitost, pokazuje grad upravo prispjeloj turistkinji.
Nezaobilazan je legendarni brod „Makarski Jadran“ kojim upravlja
kapetan Mito Mravičić. U ljetnoj sezoni brod vozi turiste po otocima,
a zatim se na njemu večerava bogat riblji izbor.
Prve večeri smo pozdravile šarmantnog kapetana (mog
školskog druga) i njegovu dragu suprugu.
Makarski Jadran je najveseliji brod za koji ste čuli. Isplovljava uz
muziku i cijelo vrijeme plovidbe kapetan Mito pušta muziku
posvećenu pojedinačno svim nacijama na brodu.
Novijeg je datuma lukobran koji je pregradio i zaštitio makarsku
luku, a sada je nastavak šetnice i mjesto odakle se prave lijepe
fotografije Makarske.
Smjestiti se možete u luksuznim hotelima
i u privatnim apartmanima, od kojih svakako
preporučujem apartmane Tamburović.
Kupati se možete na Osejavi, na velikoj gradskoj plaži,
na lokalnim plažama, na kamenim plažama Sv. Petra
i na plaži Nugal.
Čarobni svijet školjki je davno očarao fra Jure Radića, znanstvenika
svjetskog glasa, koji je osnovao Malakološki muzej Makarska.
To je je moj svijet od malena i nema prostorije u mom domu u
kojem nema bar jedne školjke. Unuke sam od najmanjih nogu
učila kako se u njima "sluša more" i to im je omiljena zabava.
Slušate li vi more u školjci?
Grad ispod Marjana uvijek je imao nešto svoje, posebno
U splitskoj luci uvijek je živo.
Je li ovaj jedrenjak stigao s Kariba?
Ovo je poznati dio Splita, Prokurative.
Idemo sve do kuće na kamenu s kaparom u dijelu Matejuška.
Zar nije kapar božanstven? Obožavam ga.
Riva je Splitu najvažnija, naravno. Popit ćemo kavu u
kafiću „Adriana“, pa ćemo nastaviti šetnju Splitom
Ivan nas vodi u Dioklecijanovu palaču. Dioklecijan je dao da se
ova velika palača sazida kako bi u njoj proveo posljednje godine
života poslije abdikacije 305. godine.
Na samom ulazu suvenira koliko vam srce želi.
A što bi žena gledala nego nakit?
Izlazimo na Peristil, katedralni trg. Turistička sezona
u Splitu traje 365 dana u godini.
Može li bez legionara? Ne može.
Ulazimo u Vestibul. To staro carsko predvorje i danas
djeluje monumentalno.
Slušamo klapu u Vestibulu. Pravo mjesto za to!
Obilazimo "Jupiterov hram, građen od 295. do 305. god, kao dio
palače cara Dioklecijana. Vjerojatno je bio posvećen vrhovnom
rimskom božanstvu i Dioklecijanovom božanskom ocu Jupiteru."
Svod je još uvijek fascinantan.
"Tokom kasne antike i srednjeg vijeka hram je pretvoren u
krstionicu posvećenu sv. Ivanu Krstitelju, a kripta je posvećena
svetom Tomi."
Naši domaćini vode nas kroz Split, kojim nisam prošetala
toliko mnogo godina da ne vrijedi ni spominjati.
Evo nas na Pjaci
Ulica Ispod ure ovdje izlazi
Između Pjace i Rive nalazi se Voćni trg, nazvan nekad po
štandovima na kojima se prodavalo voće. Ime Trg braće Radić
vjerojatno malo tko koristi.
Evo i mletačke kule i Meštrovićevog spomenika Marku Maruliću.
Trg je baš zanimljiv
Završavamo šetnju Splitom. Kako volim ovakve škure!
Izlazimo na Peškariju.
„Ribarnica je, baš kao i Pazar, jedan od centralnih punktova
gradskog života u Splitu, ali i zanimljivi arhitektonski spomenik,
građen prije više od 120 godina u secesijskom stilu. No, njezino
značenje za Splićane nadilazi tu "fizičku" dimenziju."
"Sve što Jadransko more nudi dolazi na njezine
stolove, od papalina, girica, srdela, skuši pa do
oboritih škarpina, zubataca, pagara, lubina, jastoga,
školjaka...“
Suše se lancuni...
Ovakve suvenire volim...
Konačno se vraćamo u Matejušku, čeka nas kapar.
Na marendu ćemo u kultnu konobu „Fife“, sa specijalitetima
dalmatinske kužine.
Biram bakalar na bjanko.
Evo i nešto za NF.
Adio Splite!
Dan treba početi i završiti s dobrim i dragim ljudima...
Nefrolog u toku svog rada stalno surađuje s kirurzima, jer bez
njih ne bi mogao početi dijalizu, ni peritonealnu (preko trbušne
maramice) ni hemodijalizu (preko aparata). Uvijek sam se s
njima lako sporazumijevala. I desi se moje dežurstvo, dovoze
mi Radenku, mladu ženu od 28 godina sa zapuštenom uremijom
(otkazivanjem bubrega), jedva živu. Kalij joj je bio 9,2 mmol/l,
a gornja granica je 5,3. S tim se kalijem umire, srce samo
prestane da radi. Odmah zovem dežurnog kirurga, tu je Zoki,
nešto stariji od mene. Zna da plasira cjevčicu za peritonealnu
dijalizu, ali još ne zna koliko ta metoda vrijedi.
"Zoki, imam mladu ženu od 28 godina i kalijem 9,2. Uzmi
sestru i kirurški komplet za peritonealnu dijalizu, mi otvaramo
operacionu salu i spuštamo bolesnicu, čekat će te sve spremno".
"Doći ću kad završim ovog djedu s ileusom."
"Zoki, dok ti njega završiš, ne moraš dolaziti, ona će biti mrtva.
Odmah!" i spuštam slušalicu. Radenku uvozimo u našu salu, sve
sredimo, kad utrčava Zoki sa sestrom: "Evo, odložio sam djeda!"
Kad je vidio Radenku, nije vjerovao da ona može preživjeti.
Ipak je propisno plasirao cjevčicu i mi smo odmah počeli
peritonealnu dijalizu. Već nakon dvije tri promjene kalij se
spušta ispod granice koja ugrožava život. Ujutro sam smjeni
predala Radenku u dosta solidnom stanju.
Stjecajem okolnosti, vodila sam Radenku kad smo je otpuštali,
u odličnom stanju i sa spremnom AV fistulom, za dijalizu u Ćupriji.
Živjet će tako sljedećih 30 godina i izvesti svoju malu djecu na put.
"Radenka, sačekaj da te netko vidi, pa ideš", rekla sam joj.
Pozvala sam Zokija:"Ako nemaš nešto važno, dođi na kavu i
bombone!" Došao je i pijuckao kavu kad sam poslala po Radenku.
Na vratima se pojavila lijepa mlada žena, već civilno obučena.
"Zoki, poznaješ li je?" pitala sam kirurga.
"Prvi put je vidim u životu!"
Okrenula sam se Radenki:"Radenka, on ti je spasio život. Da
ti nije na vrijeme stavio cjevčicu, ja ne bih mogla ništa!"
Radenka je prišla Zokiju i sa suzama u očima poljubila mu ruku.
Kad je izišla, Zokiju su oči zasuzile.
"Zoki, to je ona mlada žena sa kalijem 9,2. Ide kući svojoj djeci,
a za to može zahvaliti samo tvojoj brzini!"
Nikad se u toku naših radnih vjekova nije desilo da itko pozove
u hitnu konsultaciju Zokija, a da on ne doleti...
Ta se lekcija jednom uči.
Čak i kad je nebo tmurno, pa pozadina fotki neće biti plava
Počnimo obilazak prelijepom crkvom Sv.Petra i Pavla.
Ikonostas je impozantan
Pređimo prometnu ulicu i tu je odmah Miloševa česma. U pozadini
se vidi konak kneza Mihaila
Hoćemo li po planu?
Tko ono slika drveće?
Milošev konak još nije otvoren, pa nećemo tamo
Šetača ima podosta
Evo majskih ruža
Da uslikam ruže...
Nešto dalje je Žetelica, prelijepa skulptura.
"Skulptura „Žetelica“ je izlivena 1852. godine i nalazi se u
Topčiderskom parku kao jedini sačuvani i najstariji primerak
ukrasne parkovske skulpture Beograda iz 19. veka. Predstavlja
boginju zemljoradnje Cereru u prirodnoj veličini, u stavu kontraposta
sa snopom žita u rukama. Rad je bečkog vajara Fidelisa Kimela i
izlivena je u Beču."
Uređeni park ima razne vrste drveća, lepo uklopljene. Ovo je
prelepi taksodijum.
Zar vam ovaj kesten nije neobičan? Nema table, pa ne vidim
zašto mu je deblo ovakvo
Pogledajte tog ljepotana!
Kiša nas je natjerala u restoran prije vremena. Restoran "Stara
daščara", potrebna je rezervacija, zbog čuvenog roštilja uvijek
je puno.
Pljeskavica i ćevapčići, uz prilog, sve odlično.
Čim je kiša oslabila, nastavljamo šetnju.
Opet ona slika
Jezero je mjesto gdje se svi slikaju na mostu ili sa njega
Kiša je odlučila da nam skrati boravak, to nije lijepo od nje.
-Kako je bilo na sastanku sa onom ljepoticom?
-Polovično
-Kako polovično?
-Pa ja sam došao, a ona nije.
Ja sam sretna osoba...
Svaki dan me neko sretne!!!
Muška muka u doba korone
Usis*o stan, obris*o prašinu, opr*o veš, spremio ručak, sada
sjeo, zapalio i razmišljam, još mi samo treba da dobijem
menstruaciju...
Pečem pile u pećnici već sat vremena, perje nikako da izgori.
Da li sam ga trebao premazati nečim???
Jeste li za kolač?
Šef pita plavušu:-Gospođice, Vi svako jutro kasnite na posao.
Možda nemate budilnik?
-Imam šefe, ali ne vrijedi. On uvijek zvoni dok ja spavam!
U jednom selu glavna zabava je bila u seoskoj kavani.
Seljani su izmišljali razne ujdurme da prevare jedni
druge, ali je sve kvario Pera koji bi uvijek rekao:
"Nije to ništa, moglo je biti i gore!"
Tako seljani odluče da ga namagarče i ispričaju:
"Zamislite, sinoć je Mile otišao u švaleraciju kod Perse,
ali naiđe Persin muž, ubije Mileta i isjecka ga na komade.
Pera se trgne:"A kad se to točno dogodilo?"
"Oko ponoći"
"Aha, pa moglo je biti i gore!"
"Gdje ćeš gore od ovoga?"
"Ja sam kod Perse bio oko deset!"
Došao djed na operaciju kod doktora i doktor kaže sestri
da ga obrije u predjelu genitalija.
Sestra kad ugleda djedinu ogromnu "stvar" reče:
-Djede, ovo ovdje izgleda nekad bio dobar komad!?
-E dijete moje, nekad sam ja mogao da objesim o njega
kantu punu vode i da nosim 200 metara!
-A sad?
-A sad su me izdala koljena!
Pošto još nisam za dalja putovanja, podsjećat ćemo se još malo
na prava putovanja. Iz Rijeke, koju smo posljednju posjetili, treba
skoknuti do Krka.
Grad Krk je obavezan za obilazak.
Baška je ljetovalište. Stara Baška sa kamenim kućama u brdu
rustična i zanimljiva za obilazak.
Upamtit ćete susret sa glagoljicom
Sa Krka idemo u Senj, može?
Obavezno treba posjetiti uskočku tvrđavu Nehaj.
Ima što da se vidi
Pogled je sa prozora lijep sa svih nivoa
Tek na trećem katu nalazi se jedini stari kameni toalet
koji sam vidjela u tvrđavi. Direktno se otvara na zidine. Vidite
li ga desno gore? Čemu je služio? Samo toaletnim, potrebama
stanovnika ili priopćavanju neželjenim posjetiteljima što se
o njima misli?'
Medicina je u mojoj mladosti zvanično izjavila da nikad
neću biti majka. I bilo bi tako da nisam mijenjala ginekologe
sve dok nisam našla pravog, koji mi je rekao: „Vrijeme
nam ne znači ništa, deset godina nam ne znači ništa,
uspjet ćemo!” Zvao se Vladimir Mladenović i radio je
u domu zdravlja. Pratio je svoju jasnu viziju mog
desetogodišnjeg liječenja i primjenjivao kod mene sve
najnovije što bi se spoznalo u ginekologiji. Svo to vrijeme
ja sam jednostavno znala da ću uspjeti i svom sinu sam
odmah dala ime Vladimir, po mom doktoru, a ako bude
kćer, san u danu nastanka djeteta odredio je ime Jasmina.
Rodila sam sina, carskim rezom u posljednji čas, umalo
da odemo netragom tog dana i dijete i ja. Kad smo stigli
iz bolnice, suprug je rekao da ide kod kume po ime djeteta.
„Ime se zna 11 godina”, rekla sam zapanjena tom glupošću.
„Mora kuma da odredi!” odgovorio je tvrdoglavo suprug i
otišao kod kume, koja je odlično znala istorijat mog liječenja.
Vratio se s papirićem.
„Kuma je dala 10 imena, da izaberemo!”
Pogledala sam papir, među imenima nije bilo Vladimira.
Pocijepala sam ga na sitne djeliće.
„Šta to radiš?" zabezeknuo se suprug.
„Ovo dijete se rodilo samo zahvaljujući pameti Vladimira
Mladenovića i zvat će se Vladimir. Da li je jasno?”
Moj sin ponosno nosi ime Vladimir i zna po kome i zašto
ga je dobio.
(Priča je napisana na zahtev moje snajke koju ovo potrese svaki
put kad pričam)
Fužine u Gorskom kotaru ljupki su gradić u kom se mirno
živi.
Naročito je pogodno ljeti, jer se možete kupati u jezeru
Bajer (nisam, ali neki jesu)
Voziti se jezerom
Šetati po lijepoj okolini
...a noću dobro spavati, jer su noći hladne.
U blizini je špilja Vrelo, koju vrijedi posjetiti.
Rijeka je jedan od mojih omiljenih gradova, jer me uz nju
vežu samo lijepe uspomene.
Tu sam išla u školu kad je katastrofalni zemljotres
1962. razorio Makarsku
Tu sam studirala na Medicinskom fakultetu, vjerojatno
najbolje organiziranom u bivšoj Jugi. Planove katedre
za anatomiju, koja me namjeravala zadržati, pokvarila
sam nastavkom studija u Beogradu, nakon udaje.
Kad god dođem u Rijeku, prvo obiđem Medicinski
fakultet.
A poslije, zna se, Korzo i oko njega.
I nekad studentski klub Jan Palach, u kome sam bila dio
plesnog inventara.
U Samobor odlazite da vidite sam grad, ušuškan oko
rijeke Gradne.
Kako je dobio ime? "Prema jednoj legendi ime potječe od toga što su
u davna vremena, u šumama pokraj grada (najvjerojatnije Stražnik i
Tepec) navodno rasli su samo borovi. Bila to istina ili ne, danas je veći
dio brda Stražnik pošumljen upravo zimzelenim vrstama, borovima,
jelama i smrekama."
Idete da čujete neki dobar koncert u crkvi sa sjajnom akustikom
...da vidite prelijep ružičnjak
Ili iz razloga iz kojeg sam ja išla: na kremšnite. Najbolje su
"U prolazu", kažu poznavaoci, treba ih slušati.
Tople i topive u ustima, nigdje nisu takve
Možete se popeti do Starog grada
A kad ste već tu, zar nije šteta ne otići na Plešivicu?
Planina je lijepa i pitoma
Ima tu jedan fini restoran "Ivančić", gdje možete sjajno
ručati uz dobar portugizec.
Kolegica mi je dovela kao pacijenticu svoju zaovu
Duku. Trebalo je malo muke dok nismo riješili njen zaglavljeni
kamen u bubregu. U toku komunikacije vidim da ona lijepo
piše. Iako je bila u odmaklim godinama, nagovorim je da uđe
u blogerski svijet. Brzo je savladala pravila bloganja i ušla i u
blogerske knjige.
Tek se onda ispostavilo da Duka želi objaviti svoju knjigu.
Samo jednu, da ostavi unukama. Ali kreativci se ne zaustavljaju,
sad Duka ima objavljenih 15 knjiga i pored solidne starosti,
piše i dalje. Zahvali povremeno kamenu u bubregu koji ju je
natjerao da piše.
Ove godine prvomajski uranak moguć je samo za penzionere
u krugu oko stana. Idemo uraniti!
Hoćemo li kroz park?
Inače vrlo prometna, Ustanička ulica je pusta. Neće kiša?
Ovdje su mi djeca išla u školu.
Pa pored hotela "Srbija". Hoće kiša.
Jednom bočnom ulicom kojom nisam dugo prolazila.
Koliko je parkiranih automobila... normalno bi bili negdje u
prirodi (Ovo je više od propisanih 600m.)
Jesam li vam rekla da obožavam kestene?
Nisam? Obožavam kestene!
Nađe se još poneki cvetak
Prvog maja kiša pada tamo gdje sam ja. Pošto sam ja
ovdje, sasvim logično, otjerala me je kući.
Sjledeće sedmice najavljuju olabavljenje mjera. Vidjet ćemo
za dalje.
Nemam digitalne fotke iz Amsterdama, Ženeve, Visokih Tatri,
Bratislave, Budimpešte, pa ćemo preskočiti ono što znam o
tim destinacijama i iz Praga se spustiti do Zagreba.
Ovaj prekrasni grad treba vidjeti iz Medvedgrada
Ili Lotršćaka
Poželjno je prošetati od Trga bana Jelačića
i od Ilice
Može i uspinjačom.
Ući u Gornji grad i osjetiti mirise vremena
Svratiti na Dolac
Možemo do Mirogoja, u posjet mom pretku, Petru Preradoviću
Mnogo mira i jlepote naći ćemo u Maksimiru, zelenoj oazi
Zagreba.
Nakon šetnje navratite na gablec
Grad živi i danju i noću. Prošetajte Zrinjevcem.
Za preporuku su HNK
i Lisinski.
Može i Umjetnički paviljon
Posjetite obavezno Botanički vrt.
Vratit će se Zagreb normalnom životu nakon
corone i potresa.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.