Let lastavica

14.05.2020., četvrtak

Ime

Medicina je u mojoj mladosti zvanično izjavila da nikad neću biti majka. I bilo bi tako da nisam mijenjala ginekologe sve dok nisam našla pravog, koji mi je rekao: „Vrijeme nam ne znači ništa, deset godina nam ne znači ništa, uspjet ćemo!” Zvao se Vladimir Mladenović i radio je u domu zdravlja. Pratio je svoju jasnu viziju mog desetogodišnjeg liječenja i primjenjivao kod mene sve najnovije što bi se spoznalo u ginekologiji. Svo to vrijeme ja sam jednostavno znala da ću uspjeti i svom sinu sam odmah dala ime Vladimir, po mom doktoru, a ako bude kćer, san u danu nastanka djeteta odredio je ime Jasmina. Rodila sam sina, carskim rezom u posljednji čas, umalo da odemo netragom tog dana i dijete i ja. Kad smo stigli iz bolnice, suprug je rekao da ide kod kume po ime djeteta. „Ime se zna 11 godina”, rekla sam zapanjena tom glupošću. „Mora kuma da odredi!” odgovorio je tvrdoglavo suprug i otišao kod kume, koja je odlično znala istorijat mog liječenja. Vratio se s papirićem. „Kuma je dala 10 imena, da izaberemo!” Pogledala sam papir, među imenima nije bilo Vladimira. Pocijepala sam ga na sitne djeliće. „Šta to radiš?" zabezeknuo se suprug. „Ovo dijete se rodilo samo zahvaljujući pameti Vladimira Mladenovića i zvat će se Vladimir. Da li je jasno?” Moj sin ponosno nosi ime Vladimir i zna po kome i zašto ga je dobio. (Priča je napisana na zahtev moje snajke koju ovo potrese svaki put kad pričam)

- 06:47 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (40) - Isprintaj - #