Ponovo živimo, dišemo, hodamo,
primjećujemo ljepote oko nas.
Trećeg dana po ukidanju izvanrednog stanja sve živo je
izašlo na Adu Ciganliju.
Sve što može hodati bilo je tu.
Pa i nas dvije smo stigle taksijem i prošetale, od rukavca i
kamengrada do srca na Adi
Tu je sve što vesla ili će veslati
što se igra s loptom
što vozi bicikle i rolere
ili se sunča.
Tu je i spasilac, pa neka pliva tko hoće
Prvo smo podijelile sladoled s vrapcem
Koji je smjer najbolji?
Zar nije vrijeme za kavu s pogledom?
Konobari imaju maske, mi ih na otvorenom ne moramo
imati. Ali su pri ruci ili oko vrata.
Prošao je vozić.
Proletio helikopter
Prelijeću i prvi avioni
Ne gledaju nas labudovi
I onda zvoni telefon, Sladjana je odmah pogodila gdje sam,
ako nisam kući. Stiže i ona, na dva kotača
...sa čokoladama za nas dvije.
Prija kava sa malo ogovaranja.
Onda slijedi duža šetnja do restorana "Nautičar" iznad marine.
Moje drugarice nisu znale za ovaj hedonistički kutak.
Ovo je restoran s lijepim pogledom na marinu
Ovdje je uživao i Dragan Nikolić, a baš mi
je bio drag.
Otkriće smo zalile dobrom kapljicom.
Prvo ide vrhunska riblja čorba.
A ona smuđ porcijaš, savršeno spremljen. Posle njega je
kolač- grijeh!
I tko da ide, kad je ovako lijepo? Ali moramo otići, da bismo
opet došle, zar ne? Neki ostaju...
Post je objavljen 11.05.2020. u 05:41 sati.