Prvi nalazi koji govore o poboljšanju mog stanja jako su obradovali sina. Konačno,
nakon mjesec dana, znak da će se sve srediti, uz malo više strpljenja. I kako je to
najbolje proslaviti? Izvođenjem u najjšašaviji i jedan od najboljih beogradskih
restorana, "Lorenzo i Kakalamba".
Ovdje se gostu posvećuje velika pažnja, usluga je savršena
Ambijent je originalno autentično kičast, ne liči ni na jedan drugi restoran. Sve je
podređeno dobrom raspoloženju gosta.
Omiljeni stol sa pravim jabukama i violinom ispod stakla.
A kuhinja! Šta reći, meni veoma bogat.
Birate specijalitete talijanske kuhinje ili piroćanske,
koja je specifična i veoma ukusna. Večeras smo
svi birali talijanske, ne zna se šta je bilo bolje.
Kad se ova nenadana a vrlo nezgodna boljka završi,
ponovit ćemo naše malo slavlje.
Čita zgodna djevojka sex magazin na plaži.
Prilazi joj Crnogorac:"A reci đevojko pišu li tu koji su najbolji u sexu?2
Kaže ona: "Piše, Mađari !"
Opet će Crnogorac: "A pišu li koji imaju najveći?"
Ona: "Piše,Indijanci"
"E red je onda da se i ja predstavim, ja sam Lajoš Vinetu!"
I ako sad prelistamo europski katalog detaljnije, prošetat ćemo nekim
lijepim dijelovima određenih zemalja. Počnimo s Hrvatskom koja je u
mom katalogu imala br 8.
Tko je jučer pažljivo čitao i slušao moj post, čuo je je slavuje zbora
"Neuma" među kojima pjeva naša sjećanje i osvrti.
Gradski pjevački zbor “NEUMA” iz Drniša je osnovan 26. siječnja 2010. godine.
Voditeljica zbora Jelena Prpa je perfekcionist i zahtijeva mnogo. Plod njezinog
"driblanja" je srebro s natjecanja u Šibeniku, u svibnju 2016. Gro pjesama su
duhovne jer u Drnišu nema prikladnijih prostora od crkava. Najpoznatija je
“O MAGNUM MISTERIUM “od Marijana Garau-a.
Radi se vrijedno, mada se nađe vremena i za provod uz pjesmu, putovanja,
domjenke i druženje
Ljudi moji, kakvo je to veče bilo! Pokušajte zamisliti! Blogeri su održali humanitarnu
gala predstavu u koncertnoj dvorani „Lisinski“, sav prihod ide dječjim vrtićima,
a koordinator akcije bila je Durica. Zvonka je dočekivala goste,
pazila da sve funkcionira i svima podijelila bombone, za slatku večer.
Na svečano ukrašenu binu izlaze elegantni voditelji Annaboni i FreshCaYg.
Oni naizmjenično nastupaju, dame predstavlja FreshCaYg, gospodu Annaboni, a grupe
najavljuju zajedno. Nisa je uletjela, postavila panoe sa božanstvenim fotografijama i
ostavila ih kao scenografiju. Čast otvaranja pripala je zboru "Neuma" u kojem pjeva sjećanje i osvrti. Zatim je Dinaja povela trio koji je izveo dio iz poetske
drame „Ako sutra nikad ne dođe“. Teuta i More ljubavi su pomoću video
bima prikazali najljepše inserte s puta u Japan. Lastavica i Potok su otplesali bečki valcer oko cijele pozornice. Sewen, Elly01 i Ana Maria su raznježili salu svojim pjesmama. Dobili su album njenih fotografija i cvetak zanovetak od suncokretice. Euro je svima obrisao suze pomoću najnovijih viceva.
A onda su opet neki zasuzili kad su čuli nježnu pjesmu Sve ostalo su priče. Minus40kg
je govorio svoje mudrolije, umorio se od recepata. SarahB je elegantno prošetala
u ranojesenskim bojama, kazujući svoju pjesmu, a u sali se još dugo osjećao prefinjeni
miris najboljeg francuskog parfema. Semper contra je zamislio mnoge svojim
mudroslovima. Izišao je pod ruku sa Pjacetom, kojoj se ovog puta nije pričalo.
Sad je Demetra prišla video bimu i prikazala Irsku u najljepšim bojama.
Ženska srca su u sali stala kad su izašli Vladkrvoglad, Milord55, j,Leif Erikson, gogoo i jelen, a svaki je kazivao pjesmu ili razmišljanja. Mecabg je imala težak
zadatak da nakon njih oživi publiku, ali je uspjela sa svojim tandrmoljcima do suza nasmijati
prepun auditorijum. Romantični glazbeni odmor priredili su DOMENICO i nisan EL
DIABLO, a baršunasti alt merlinke očarao je publiku. U kutu pozornice
reflektor je obasjao NF koji je u šetnji s Jinom pričao o berlinskim danima. Val divljenja
izazvale su Moja Moda, modrinaneba, O-da životu i Trill, pa nisu morale mnogo
ni pričati. Dnevnikjednerazvedenice je postavila pitanje svima, nitko nije znao
točan odgovor. Nakon što je ispričala kako se radi Sacher torta, Gurmanka je
najpažljivijim slušateljima podijelila po šnitu.
GP je prošetao u tri odijela, svaki okret u drugom, crnobijelom, šarenom, austrijskom... Razmišljanja jedne žene je ispričala potresnu priču, pa su u sali zaiskrile suze.
Kvintet Petra, Evora, Iva, Hana de Anhel i između prošetao je u elegantnim kreacijama
sa šeširima i u salu ubacio papirne aviončiće sa zagonetnim mislima, pa su neki još
dugo razmišljali...Tek su pohvatali aviončiće, kad im je Randomheart dobacio stotine srca. Mela se na pozornicu uvezla na četiri točka (a i kako bi drugačije), vozača nismo vidjeli,
mahnula i odvezla se u velikom stilu. Pametni zub je ispričao kratku priču nakon koje su svi
ostali otvorenih usta. Fra gavun ih je zatvorio duhovitom pričicom. Brod u boci je ispričao putovanje na Palagružu uz video bim. Pomagala mu je Frida.
Odmak je završila predstavu efektnim uvodnim odlomkom iz svog romana „Grad“.
Onda su se svi izvođači i voditelji svečano poklonili publici, koja je još dugo aplaudirala
i tražila bis. Mnogo blogera nije ovog puta uspjelo stići do Zagreba, pa će nastupiti u
narednoj predstavi. Neki su bili tu, ali su zbog treme radije ostali u publici.
Dok se ne putuje, vrijede i prisećanja. Dobar deo Europe sam prošla.
Da li ću uspjeti i neku još zemlju vidjeti, budućnost će pokazati.
Pa, prelistajte katalog moje Europe, ako ste raspoloženi.
1. Austrija
2. Bugarska
3. BIH
4. Crna Gora
5. Češka
6. Francuska
7. Grčka
8. Hrvatska
9. Italija
10. Makedonija
11. Mađarska
12. Njemačka
13. Nizozemska
14. Portugal
15. Rumunjska
16. Srbija
17. Slovenija
18. Slovačka
19. San Marino
20. Španjolska
21. Švicarska
22. Turska
Koje ste zemlje vidjeli, koje biste željeli posjetiti?
Kad te prijatelj pita
kako si
dobro si
da ne brine.
Kad te dušmanin pita
dobro si
da se ne raduje.
Tko te pita
tek da pita
saznao bi
da si dobro...
A samo si ti znao
i umorno tijelo
i bolna duša...
Kad si anđele posjetio
pitali su
kako?
Kad si uvijek
dobro bio
Za prvu knjigu „Valcer“ napisala sam „Priču o majci“. Kad sam je objavila, rujna 2009,
mama me je odmah nazvala telefonom i tražila da joj pošaljem knjigu. Ubjeđivala sam
je da ću je donijeti prvom zgodom kad budem dolazila u Makarsku.
„Ja to neću dočekati. Pošalji mi je.“
Nije mi se dopao njen predosjećaj. Internacionalna pošta je spora i nepouzdana, pa sam
knjigu dala rođaci, koja je planirala da putuje tih dana, da je odnese mojoj mami. No,
ona nikako da krene, suprug joj se razbolio, pa su čekali dok se oporavi. Mama me
je nestrpljivo zvala svakog dana sa pitanjem što joj knjiga ne stiže. Konačno ju je dobila
sedmog listopada. Kad je pročitala priču o svom životu, sutradan ju je ponosno pokazala
sinovima i prijateljicama. Pozlilo joj je ujutro devetog listopada i istog poslijepodneva se
pridružila svom voljenom suprugu među anđelima. Braća su me obavijestila, sin je kolima
došao po mene na Zlatibor (gdje sam bila na kongresu) i sljedećeg dana smo stigli u
Makarsku, na maminu sahranu. Na ispraćaju, po želji braće, moj prijatelj je kao oproštajni
govor pročitao „Priču o majci“...
A vas dvoje, nerazdvojni u životu, nerazdvojni i ovdje.
Ljubim vas, mama i tata!
Vidjeli su se prvi put na izuzetnoj književnoj večeri, gdje se njih četvero prezentiralo u
svom punom sjaju. Recenzenti su ih predstavili, a onda su, jedno po jedno, pročitali ono
što su u svom pisanju smatrali najboljim. Prvo je nastupila ona, a treći on. Vrlo pažljivo
su slušali jedni druge, u auditoriju se ni muha nije čula, slušatelji su bili iznenađeni
bogatstvom opusa koji su slušali. Svatko od njih četvero pisalo je sasvim drugačije, a
opet, zajedno su predstavljali cjelinu. Na kraju su prvo prišli jedni drugima i čestitali,
a onda su primali čestitanja slušatelja.
On se provukao između njenih gostiju i pružio joj svoju knjigu, s izrazom zbunjenog dječaka
koji nešto želi učiniti, a ne zna kako će to biti prihvaćeno. Iznenadila ju je ta gesta i nije se
snašla da mu odmah uzvrati.
Već sutradan svih četvero je izmjenjalo fotografije sa specijalne večeri, a njih dvoje su
nastavili topliju korespondenciju. Jednog dana je najavio da dolazi u njen grad, pa bi mogli
na drugarsku kavu. Zasmetalo joj je prenaglašavanje drugarskog elementa, ali nije
ispitivala, jer je tog dana kretala na duži put. Onda su čavrljali o tome da će mu
pokazati Kalemegdan. Ispostavilo se da ga i on voli...
Sljedeća prilika se pokazala sasvim nenadano, ona je bila na putu, a on se javio da mašta
na Kalemegdanu. Nije objašnjavao otkud on iznenada tu, pa je malo nedostajalo da se
naljuti na njega. Ipak je sačekala objašnjenje.
I dalje komunikacija je nastavljena po principu: jedan korak naprijed, dva nazad. Kad mu
je poslala svoju knjigu, uvrijedila se što mu je trebalo tjedan dana da je pročita. A znala je
da je sam ... ili je bar tako govorio.
Sa razmjenom knjiga bolje su se razumjeli. On je poslao sljedeće dvije, ona svoje dvije.
Oboje su pisali jasno i iskreno, pa su jedno drugome bili otvorena knjiga. On je jednom
napisao ljubavnu izjavu, ona da joj je drag...
I evo je sada gdje sjedi na klupi na Kalemegdanu. Oboje su našli slobodno vrijeme, on
će doputovati i srest će se na određenoj klupi, lijevo od ulazne kapije Kalemegdana.
Oboje su imali tremu, jer više nisu bili sigurni gdje se preklapa prijateljstvo, a gdje niču
emocije toplijeg tona. Pojma nije imala što će osjetiti, ali znala je, kad se pogledi sretnu,
reći će mnogo više nego knjige riječi. Sve u očima piše.
Zamišljeno je gledala Savu kad su se dvije ruke s leđa ovile oko njezinih ramena.
Okrenula se i nestašni osmijeh dječaka razvejao je sve njene dileme.
Dobila sam jedan vrlo zgodan pps, sa irskim kućama.
Ne zna se koja je od koje ljepša. Pa, dok je još tamo,.
može nam Demetra reći da li je viđala ovakve kuće.
Dereglija ( splav, skela) vozi nas 20 minuta nizvodno Dunavom ispod
mosta kod Beške do Krčedinske ade, prirodnog riječnog otoka.
Imamo i svečanu pratnju labudova.
Magarci na obali ade! Četveronožni! :)
Krčedinska ada, oaza ljepote i mira, posljednjih godina privlači sve veći broj
posjetitelja.
Na tabli, ogromnim slovima ispisana poruka „Krčedinska ada-poslednja oaza“,
a na nekoliko koraka od nje po blatu se valjaju crne čupave svinje mangulice.
Ona je jedna od najvećih ada u ovom dijelu Podunavlja. Poznata je kao prava
oaza netaknute prirode i životinjskog svijeta - stanište je stotina konja,
magaraca, svinja, podolskih goveda,
brojnih vrsta ptica.
Kao takva, pravi je raj za ljubitelje prirode, ekologije i fotosafarija i budi veliko
interesiranje domaćih i stranih turista.“Dan stočara” se već nekoliko godina
održava na ovom mjestu i mi smo bili pozvani da budemo gosti organizatora,
u društvu brojnih Novosađana, Koviljaca i tri benda.
Postavljeni su dugački stolovi i pripremili su
vruće čvarke od mangulice,
šunku i slaninu od mangulice
glavno jelo: odličan gulaš, pa svinjsko pečenje
zatim izvrsne na licu mjesta miješene i pečene krafne sa džemom
O raspoloženju nećemo ni pričati, sve se da vidjeti.
A onda, vraćamo se ponovo dereglijom na kopno, sada uzvodno, duž obale.
Poštujemo prošlost. Vjerujemo u budućnost. Uživamo u sadašnjosti
Krenuli smo u nepoznato i vidjeli ponešto od onoga što se ne viđa svaki dan.
Stižemo u Inđiju, sačekuju nas naši izletnici Živkovići i vode u „Kuću Vojnovića“
pored lijepe zgrade općine
Kuća Vojnovića predstavlja reprezentativan primjer neoklasicističke arhitekture
nastale krajem 19. stoljeća u Inđiji. Kao obiteljsku imovinu, Đorđe Vojnović je prizemnu
kuću, zajedno sa dragocjenom zbirkom umjetničkih slika i predmeta, nekoliko mjeseci
prije svoje smrti krajem 1974. godine testamentom ostavio na korišćenje Općini Inđija.
Objekat je 1976. godine i zvanično proglašen spomenikom kulture od značaja za
općinu Inđija, od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
U kući je jedna autentična prostorija s namještajem i portretima.
Ulazimo u Narodnu biblioteku gdje ima i retkih knjiga.
Dobar dio je poklonio baš Đorđe Vojnović.
Najstarija je iz 1778, Ezopove basne.
Stare knjige su baš zanimljive
Obilazimo Hram Vavedenja presvete Bogorodice, osnovan 1754.
Freska Isus u žitu, drugi put vidim sličnu.
Nakon piknika na Adi, svraćamo u stari Slankamen
Tu ćemo posjetiti vinariju Acumincum, na ostacima starog
slakamenačkog hamama sa tri prostorije.
Moto vinarije vrijedi upamtiti:
Poštujemo prošlost.
Vjerujemo u budućnost.
Uživamo u sadašnjosti
Zato ćemo veče završiti kod Kapetana, ali tu su me izujedale komarice
i uspjele razboljeti :( :
Voljela sam raditi s njom. Već je bila na hemodijalizi, umjetnom bubregu preko aparata,
kad sam se zaposlila na nefrologiji i godinama smo se družile. Pošto je bila disciplinirana,
moglo se očekivati da na dijalizi poživi do 30 godina, normalan životni vijek. A ona je bila
i pozitivka. Sve je kod nje moglo, sve je bilo izvedivo, ma kako teško bilo. I kad god bih je
u viziti pitala kako je, odgovarala je:“Bit će bolje“. Sljedeće bi pitanje usljedilo o prirodi
problema, nikad nije bio mali. Nekako je bila talična na probleme.
Još kad sam, mnogo kasnije, saznala da joj je sin mafijaš i da je i majku maltretirao,
pukao mi je film. Zar onakvu strpljivu dobricu?
Potrajala je s nama 25 godina, uz komplikacije koje su se lijepile jedna na drugu.
Dežurala sam baš one noći. Držala sam je za ruku, već slabu i hladnu, i upitala.
„Kako je?“
„Bit će bolje“ šapnula je i ispustila svoju napaćenu dušu.
Pojele su me neke bezobrazne komarice, dokazale da su žene ženama neprijateljice.
Začudo je posle njihove večere ostalo još dosta od mene. Nakon četiri dana, krene
teturanje, malaksalost i onda na vanjskih 30 stupnjeva ja napravim 39. Kombinacija
savršena, nemam riječi, da vrištiš od sreće..
Knjige odmah kažu, slaže se sa razvojem groznice Zapadnog Nila.
Ma gdje da smjestim tog nilskog konja, tko mi je njega poslao?
Moj je stan mali.
Druga ideja je bila kok-sa-ki. Djeluje prefinjeno japanski, a jednom me je stesao
začas, za 3 dana 10 kg, bila sam kao manekenka. Dakle, već se znamo. Radije
biram poznatog neprijatelja.
Onda mi ispričaše oni s terena da vlada i neki treći virus, ako zanemarimo
krpelja, izem ti izbor, s kojim sam se lako mogla sudariti. Ovo je sve muškog spola,
trebam li se osjećati počastvovana? Muški jesu, gospoda nisu, ipak ne.
I od svih tih živuljki, odoh ja u krevet, dok se one ne smisle i na skupštini izaberu
glavnog predstavnika. Dotle će mirovanje, hidracija i C vitamin biti glavna sredstva borbe.
Držite mi palčeve, poče sa ženskima, nastavi se s muškima, na kraju će biti neki hermafrodit
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.