Krenuli smo u nepoznato i vidjeli ponešto od onoga što se ne viđa svaki dan.
Stižemo u Inđiju, sačekuju nas naši izletnici Živkovići i vode u „Kuću Vojnovića“
pored lijepe zgrade općine
Kuća Vojnovića predstavlja reprezentativan primjer neoklasicističke arhitekture
nastale krajem 19. stoljeća u Inđiji. Kao obiteljsku imovinu, Đorđe Vojnović je prizemnu
kuću, zajedno sa dragocjenom zbirkom umjetničkih slika i predmeta, nekoliko mjeseci
prije svoje smrti krajem 1974. godine testamentom ostavio na korišćenje Općini Inđija.
Objekat je 1976. godine i zvanično proglašen spomenikom kulture od značaja za
općinu Inđija, od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
U kući je jedna autentična prostorija s namještajem i portretima.
Ulazimo u Narodnu biblioteku gdje ima i retkih knjiga.
Dobar dio je poklonio baš Đorđe Vojnović.
Najstarija je iz 1778, Ezopove basne.
Stare knjige su baš zanimljive
Obilazimo Hram Vavedenja presvete Bogorodice, osnovan 1754.
Freska Isus u žitu, drugi put vidim sličnu.
Nakon piknika na Adi, svraćamo u stari Slankamen
Tu ćemo posjetiti vinariju Acumincum, na ostacima starog
slakamenačkog hamama sa tri prostorije.
Moto vinarije vrijedi upamtiti:
Poštujemo prošlost.
Vjerujemo u budućnost.
Uživamo u sadašnjosti
Zato ćemo veče završiti kod Kapetana, ali tu su me izujedale komarice
i uspjele razboljeti :( :
(potpisano slika Lastavica)
Post je objavljen 03.09.2016. u 07:07 sati.