Suro vas Biokovo čuva, štiti vaš san
Tati
Uvijek si bio
dobro.
Kad te prijatelj pita
kako si
dobro si
da ne brine.
Kad te dušmanin pita
dobro si
da se ne raduje.
Tko te pita
tek da pita
saznao bi
da si dobro...
A samo si ti znao
i umorno tijelo
i bolna duša...
Kad si anđele posjetio
pitali su
kako?
Kad si uvijek
dobro bio
Za prvu knjigu „Valcer“ napisala sam „Priču o majci“. Kad sam je objavila, rujna 2009,
mama me je odmah nazvala telefonom i tražila da joj pošaljem knjigu. Ubjeđivala sam
je da ću je donijeti prvom zgodom kad budem dolazila u Makarsku.
„Ja to neću dočekati. Pošalji mi je.“
Nije mi se dopao njen predosjećaj. Internacionalna pošta je spora i nepouzdana, pa sam
knjigu dala rođaci, koja je planirala da putuje tih dana, da je odnese mojoj mami. No,
ona nikako da krene, suprug joj se razbolio, pa su čekali dok se oporavi. Mama me
je nestrpljivo zvala svakog dana sa pitanjem što joj knjiga ne stiže. Konačno ju je dobila
sedmog listopada. Kad je pročitala priču o svom životu, sutradan ju je ponosno pokazala
sinovima i prijateljicama. Pozlilo joj je ujutro devetog listopada i istog poslijepodneva se
pridružila svom voljenom suprugu među anđelima. Braća su me obavijestila, sin je kolima
došao po mene na Zlatibor (gdje sam bila na kongresu) i sljedećeg dana smo stigli u
Makarsku, na maminu sahranu. Na ispraćaju, po želji braće, moj prijatelj je kao oproštajni
govor pročitao „Priču o majci“...
A vas dvoje, nerazdvojni u životu, nerazdvojni i ovdje.
Ljubim vas, mama i tata!
(slika Lastavica)
Post je objavljen 13.09.2016. u 07:14 sati.