Let lastavica

12.09.2016., ponedjeljak

Na klupi

Vidjeli su se prvi put na izuzetnoj književnoj večeri, gdje se njih četvero prezentiralo u svom punom sjaju. Recenzenti su ih predstavili, a onda su, jedno po jedno, pročitali ono što su u svom pisanju smatrali najboljim. Prvo je nastupila ona, a treći on. Vrlo pažljivo su slušali jedni druge, u auditoriju se ni muha nije čula, slušatelji su bili iznenađeni bogatstvom opusa koji su slušali. Svatko od njih četvero pisalo je sasvim drugačije, a opet, zajedno su predstavljali cjelinu. Na kraju su prvo prišli jedni drugima i čestitali, a onda su primali čestitanja slušatelja. On se provukao između njenih gostiju i pružio joj svoju knjigu, s izrazom zbunjenog dječaka koji nešto želi učiniti, a ne zna kako će to biti prihvaćeno. Iznenadila ju je ta gesta i nije se snašla da mu odmah uzvrati. Već sutradan svih četvero je izmjenjalo fotografije sa specijalne večeri, a njih dvoje su nastavili topliju korespondenciju. Jednog dana je najavio da dolazi u njen grad, pa bi mogli na drugarsku kavu. Zasmetalo joj je prenaglašavanje drugarskog elementa, ali nije ispitivala, jer je tog dana kretala na duži put. Onda su čavrljali o tome da će mu pokazati Kalemegdan. Ispostavilo se da ga i on voli... Sljedeća prilika se pokazala sasvim nenadano, ona je bila na putu, a on se javio da mašta na Kalemegdanu. Nije objašnjavao otkud on iznenada tu, pa je malo nedostajalo da se naljuti na njega. Ipak je sačekala objašnjenje. I dalje komunikacija je nastavljena po principu: jedan korak naprijed, dva nazad. Kad mu je poslala svoju knjigu, uvrijedila se što mu je trebalo tjedan dana da je pročita. A znala je da je sam ... ili je bar tako govorio. Sa razmjenom knjiga bolje su se razumjeli. On je poslao sljedeće dvije, ona svoje dvije. Oboje su pisali jasno i iskreno, pa su jedno drugome bili otvorena knjiga. On je jednom napisao ljubavnu izjavu, ona da joj je drag... I evo je sada gdje sjedi na klupi na Kalemegdanu. Oboje su našli slobodno vrijeme, on će doputovati i srest će se na određenoj klupi, lijevo od ulazne kapije Kalemegdana. Oboje su imali tremu, jer više nisu bili sigurni gdje se preklapa prijateljstvo, a gdje niču emocije toplijeg tona. Pojma nije imala što će osjetiti, ali znala je, kad se pogledi sretnu, reći će mnogo više nego knjige riječi. Sve u očima piše. Zamišljeno je gledala Savu kad su se dvije ruke s leđa ovile oko njezinih ramena. Okrenula se i nestašni osmijeh dječaka razvejao je sve njene dileme.

- 07:15 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (36) - Isprintaj - #