Marketing
Na klupi
Vidjeli su se prvi put na izuzetnoj književnoj večeri, gdje se njih četvero prezentiralo u
svom punom sjaju. Recenzenti su ih predstavili, a onda su, jedno po jedno, pročitali ono
što su u svom pisanju smatrali najboljim. Prvo je nastupila ona, a treći on. Vrlo pažljivo
su slušali jedni druge, u auditoriju se ni muha nije čula, slušatelji su bili iznenađeni
bogatstvom opusa koji su slušali. Svatko od njih četvero pisalo je sasvim drugačije, a
opet, zajedno su predstavljali cjelinu. Na kraju su prvo prišli jedni drugima i čestitali,
a onda su primali čestitanja slušatelja.
On se provukao između njenih gostiju i pružio joj svoju knjigu, s izrazom zbunjenog dječaka
koji nešto želi učiniti, a ne zna kako će to biti prihvaćeno. Iznenadila ju je ta gesta i nije se
snašla da mu odmah uzvrati.
Već sutradan svih četvero je izmjenjalo fotografije sa specijalne večeri, a njih dvoje su
nastavili topliju korespondenciju. Jednog dana je najavio da dolazi u njen grad, pa bi mogli
na drugarsku kavu. Zasmetalo joj je prenaglašavanje drugarskog elementa, ali nije
ispitivala, jer je tog dana kretala na duži put. Onda su čavrljali o tome da će mu
pokazati Kalemegdan. Ispostavilo se da ga i on voli...
Sljedeća prilika se pokazala sasvim nenadano, ona je bila na putu, a on se javio da mašta
na Kalemegdanu. Nije objašnjavao otkud on iznenada tu, pa je malo nedostajalo da se
naljuti na njega. Ipak je sačekala objašnjenje.
I dalje komunikacija je nastavljena po principu: jedan korak naprijed, dva nazad. Kad mu
je poslala svoju knjigu, uvrijedila se što mu je trebalo tjedan dana da je pročita. A znala je
da je sam ... ili je bar tako govorio.
Sa razmjenom knjiga bolje su se razumjeli. On je poslao sljedeće dvije, ona svoje dvije.
Oboje su pisali jasno i iskreno, pa su jedno drugome bili otvorena knjiga. On je jednom
napisao ljubavnu izjavu, ona da joj je drag...
I evo je sada gdje sjedi na klupi na Kalemegdanu. Oboje su našli slobodno vrijeme, on
će doputovati i srest će se na određenoj klupi, lijevo od ulazne kapije Kalemegdana.
Oboje su imali tremu, jer više nisu bili sigurni gdje se preklapa prijateljstvo, a gdje niču
emocije toplijeg tona. Pojma nije imala što će osjetiti, ali znala je, kad se pogledi sretnu,
reći će mnogo više nego knjige riječi. Sve u očima piše.
Zamišljeno je gledala Savu kad su se dvije ruke s leđa ovile oko njezinih ramena.
Okrenula se i nestašni osmijeh dječaka razvejao je sve njene dileme.
Post je objavljen 12.09.2016. u 07:15 sati.