MALI SUNCOKRET

05.06.2016., nedjelja

Što je tu s-porno

Lektira: „Forsiranje romana reke“ (odlomci)


4. Na zidu moje sobe, baš pored pisaćeg stola, visjela je velika karta Amerike, koja me svojim bojama podsjećala na voćni sladoled. Često sam se zabavljala promatrajući zrake sunca koje su se prikradale s prozora i lizale pastelne mrlje američkih država.

8. Iz Zagreba su stizala duga pisma mojih prijatelja o inflaciji, redukciji struje, o tome kako se ništa ne događa – o stvarima posve nerazumljivim. Čitajući ta pisma voljela sam svoju zemlju zato što je tako mala pa mi ju je bilo žao.

13. Na aerodromu Kennedy vozio me taksist koji je, čuvši kamo putujem, rekao: Šteta, divna zemlja, a tako puna komunista!

25. U srpnju sam otputovala na Pag, poznat po ljekovitom blatu. Na tom blatu ljudi su jedni drugima pokazivali ožiljke od operacija i prali si leđa spužvicama. Meni je prao leđa jedan mesar iz Virovitice. Na plaži sam čitala Le Carreea, Canettija, Vonneguta, Čarobni brijeg i Tri mušketira. Ovo posljednje čak dva puta. Jedne noći sanjala sam san u kojem sam vodila ljubav sa svojim alter egom. Moj alter ego bila je deset godina mlađa od mene. Dovraga, ovo je vrlo žalosno! Poštujem starost, ali je ne volim ni kuhanu, ni pečenu – rekla je pritom, upotrijebivši Porthosovu rečenicu.

27. Jednom me pozvao na večeru moj znanac, pjesnik. Za večerom je dugo i veoma zanimljivo pričao o važnosti kućnog odgoja općenito, i to mi se jako dopalo. Poslije večere vodili smo ljubav. Fala ti. Baš sam fino svršija, rekao je taj pjesnik.

30. Početkom rujna dobila sam razglednicu od prijatelja Culeta, pisca iz Beograda.
Dragi Dule, forsiram roman-reku, pisalo je na razglednici. Otpisala sam lirski: Dragi Cule, nije ni meni lako. Šešir je pun likova, a ja ne znam što da radi ovaj lik koji držim u ruci.
Ubrzo je stigao telegram.
Nek' se jebe. Stop. To je najlepše. Stop. Kako u životu, tako i u prozi. Stop.


Dubravka Ugrešić, Forsiranje romana reke, August Cesarec, Zagreb, 1988.


P.S. Nedavno netko upita u razgovoru na temu lektire, zašto Dubravka piše ekavicom. Velim ja, ma ne piše tako Dule, nego Cule, i odem potražiti knjigu da provjerim kako me služi pamćenje staro skoro 30 godina.


- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2016 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (8)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (8)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (11)
Svibanj 2015 (12)
Travanj 2015 (9)

Opis bloga