MALI SUNCOKRET
30.10.2013., srijeda
NIZOVIMože se reći da je ovogodišnji listopad bio jedini neobičan mjesec u jednoj sasvim običnoj kalendarskoj godini. Donio nam je sa sobom sva četiri godišnja doba, a kao dar produžio trajanje „malog ljeta“. Pamtit ćemo ga, kako statistike kažu, kao jednog od najtoplijih u sto otišlih godina, ali nažalost, nama i najtužnijih. U ovom čarobnom mjesecu, smrt se jako obahatila. Niz toplih dana pratio je u stopu u miru nezapamćen niz tužnih odlazaka. Uz povećan broj novinskih osmrtnica mnogima od nas neznanih ljudi, prečestim izvješćima o „putnicima za bolji život“ zaustavljenim u „plavoj grobnici“, čitali smo i o smrti onih za naš ljepši život zaslužnih, i većini nas znanih. U listopadu su nas zauvijek napustili: JOVANKA BROZ, Titova udovica i antifašistički borac; DOLORES LAMBAŠA, ljepotica hrvatskog glumišta; VINKO COCE, trogirski slavuj; BORIS MAGAŠ, hrvatski arhitekt s autorskim djelima od sarajevskog Muzeja revolucije do „poljudske ljepotice“; ALEKSANDAR TIJANIĆ, velikan jugoslavenskog i srpskog novinarstva; ARTHUR DANTO, američki filozof, teoretičar suvremene umjetnosti i prijatelj našeg Ivana Supeka. SRĐA POPOVIĆ, beogradski advokat i tražitelj „pravde za“: sve ljude… * Danas je priroda zaustavila dugi niz dana miholjskog ljeta, pa možda malo prorijedi i taj drugi, tužni niz… Od danas sam krenula u obilazak grobova. Do mnogih o kojima mislim ne mogu stići. Ali niz mojih, uz plamen grobljanskih svijeća uvijek istih misli, stigle su i ove, nedavno pročitane: U svom oproštaju od američke rock legende LOU REEDA, književnik Salman Rushdie je zapisao: “Moj prijatelj Lou Reed došao je do kraja svoje pjesme. Tako tužno. Ali, hej, Lou, ti ćeš uvijek hodati divljom stranom. I uvijek će biti savršen dan”.(JL) (Preneseno 8. 12. 2011. KiskeLynette) |
Hvala Đorđe! 
