Može se reći da je ovogodišnji listopad bio jedini neobičan mjesec u jednoj sasvim običnoj kalendarskoj godini. Donio nam je sa sobom sva četiri godišnja doba, a kao dar produžio trajanje „malog ljeta“. Pamtit ćemo ga, kako statistike kažu, kao jednog od najtoplijih u sto otišlih godina, ali nažalost, nama i najtužnijih.
U ovom čarobnom mjesecu, smrt se jako obahatila. Niz toplih dana pratio je u stopu u miru nezapamćen niz tužnih odlazaka. Uz povećan broj novinskih osmrtnica mnogima od nas neznanih ljudi, prečestim izvješćima o „putnicima za bolji život“ zaustavljenim u „plavoj grobnici“, čitali smo i o smrti onih za naš ljepši život zaslužnih, i većini nas znanih.
U listopadu su nas zauvijek napustili:
JOVANKA BROZ, Titova udovica i antifašistički borac;
DOLORES LAMBAŠA, ljepotica hrvatskog glumišta;
VINKO COCE, trogirski slavuj;
BORIS MAGAŠ, hrvatski arhitekt s autorskim djelima od sarajevskog Muzeja revolucije do „poljudske ljepotice“;
ALEKSANDAR TIJANIĆ, velikan jugoslavenskog i srpskog novinarstva;
ARTHUR DANTO, američki filozof, teoretičar suvremene umjetnosti i prijatelj našeg Ivana Supeka.
SRĐA POPOVIĆ, beogradski advokat i tražitelj „pravde za“: sve ljude…
*
Danas je priroda zaustavila dugi niz dana miholjskog ljeta, pa možda malo prorijedi i taj drugi, tužni niz…
Od danas sam krenula u obilazak grobova. Do mnogih o kojima mislim ne mogu stići.
Ali niz mojih, uz plamen grobljanskih svijeća uvijek istih misli, stigle su i ove, nedavno pročitane:
U svom oproštaju od američke rock legende LOU REEDA, književnik Salman Rushdie je zapisao:
“Moj prijatelj Lou Reed došao je do kraja svoje pjesme.
Tako tužno.
Ali, hej, Lou, ti ćeš uvijek hodati divljom stranom. I uvijek će biti savršen dan”.(JL)
(Preneseno 8. 12. 2011. KiskeLynette)
Post je objavljen 30.10.2013. u 17:22 sati.