MALI SUNCOKRET
30.04.2013., utorak
PRVOSVIBANJSKI MIXI. Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osamsatnim radnim vremenom. 1. svibnja se kao međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru. U 20. stoljeću se datum s vremenom etablirao kao anarhistički i socijalistički blagdan, te je baš u tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno Praznik rada. U ovom je obliku prvi svibnja postao međunarodno slavlje socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog pokreta. Izvor: BRAČ online II. (Uploaded on Apr 30, 2009 Zlatko Kaurić) III. Na godišnjoj razini pak, u odnosu na ožujak 2012. godine kada je iznosila 20 posto, stopa registrirane nezaposlenosti za ovogodišnji ožujak veća je za 1,6 postotnih bodova. Inače, stope registrirane nezaposlenosti iznad 21 posto u Hrvatskoj su zabilježene početkom 2003. godine. Najniža je stopa registrirane nezaposlenosti u posljednjih desetak godina zabilježena za kolovoz 2008. kada je iznosila 12,3 posto. Stopa registrirane nezaposlenosti izračunava se kao odnos nezaposlenih prema ukupnome aktivnom stanovništvu. Prema nedavno objavljenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje krajem ožujka ove godine u evidenciji HZZ-a registrirano je 368.558 nezaposlenih. Izvor: Poslovni Plus IV. U odnosu na godinu dana ranije, u januaru je u Bosni i Hercegovini broj nezaposlenih povećan za 13.867 osoba, pa ih je sada više od 550.000, rekao je u četvrtak direktor Agencije za statistiku BiH Zdenko Milinović, prenosi Hina. Broj nezaposlenih u januaru je iznosio 554.714, što je za 2,5 posto više u odnosu na isti mjesec prošle godine, rekao je Milinović. Izvor: Agencije V. Bilten Privredne komore Srbije "Konjunkturni trendovi" objavio je danas, pozivajući se na podatke Nacionalne službe za zapošljavanje, da stopa registrovane nezaposlenosti raste iz meseca u mesec i da je još u februaru iznosila rekordnih 29,53 odsto. U februaru su bila evidentirana 790.292 nezaposlena lica, što je za 1,5 odsto više nego u januaru i za 1,7 odsto više nego u februaru prethodne godine. Izvor: B92 VI. Evropska unija Sve veći broj nezaposlenih u Španiji Sa više od šest miliona stanovnika bez posla, stopa nezaposlenosti u Španiji dostigla je rekordnih 27,2 odsto u prvom kvartalu 2013. Španija je na četvrtom mestu po privrednoj snazi u EU, ali se recesiji ne nazire kraj. Izvor: DW VII. (Published on Apr 26, 2011 BRANIMIR ŠTULIĆ) SRETAN NAM PRAZNIK RADA! |
29.04.2013., ponedjeljak
beemvei
U selu je nedavno kupljen još jedan BMW. Sad ih je šest. Vlasnici su bogati mladići u trećem desetljeću života. Voze oštro i brzo. Ograničenja za njih ne postoje. Pješački prijelaz između škole i trgovine im smeta. Na obližnji parking stižu glasno. Za kazne ne znaju.
Danju ih s čuđenjem i strahom promatram. Noću se bojim za svoj kućni ćošak. Često se ljutito pitam dokle, ponekad skrušeno molim za sve nas, a najčešće se tupo zagledam u plafon ili daljinu... I uzdahnem. |
23.04.2013., utorak
Moj prilog DANU I NOĆI KNJIGE
“Noć knjige 2013., manifestacija kojom se afirmira ljubav prema knjizi i čitanju te obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava, održat će se 23. travnja 2013. godine.
Budući da se dan prije, 22. travnja, obilježava i Dan hrvatske knjige, ova dva bitna nadnevka objedinjuju se u jedinstvenu manifestaciju, radi promicanja knjige, kulture čitanja, autora i izdavaštva.” I u Moslavini se čita,  .I. MO JEN: PROMENA * Jedan igrač bio je nastavnik matematike Liu Tjenguang, nizak čovek zaprepašćujuće velikih usta. Čuli smo da u ta usta može da gurne čitavu pesnicu, ali ga niko od nas nije zaista video da to i čini. Često mi je pred očima iskakala slika njega kako pred tablom silno zeva – ta njegova razjapljena usta stvarno je trebalo videti. Jedan od njegovih nadimaka bio je Nilski Konj. Sad, niko od nas nije video pravog nilskog konja koji se na kineskom zove hema, što zvuči kao hama, žabac, još jedno stvorenje velikih usta, pa je zato bilo sasvim prirodno što smo ga prozvali Liu Žabac. To nisam smislio ja, ali se on malo raspitivao, pa je zaključio da jesam. Nadevanje nadimka Liuu Žapcu, sinu palog borca i zameniku predsednika školskog revolucionarnog komiteta, bilo je tako užasno zlodelo da su izbacivanje i zabrana pristupa školi bili i razumni i neizbežni. Oduvek sam bio stidljivo dete koje tera maler, često previše pametan za sopstveno dobro. Na primer, kada bih pokušao da se dodvorim nekom nastavniku, on bi smatrao da pokušavam da mu nešto smestim. Ne mogu da izbrojim koliko mi je puta majka rekla: „Sine, sine, ti si sova koja kvari svoj ugled tako što javlja dobre vesti!“ Bila je u pravu. Niko me nikad nije povezivao s nečim dobrim ili vrednim, ali čim bi se desilo nešto loše, svi su prsti upirali u mene. Ljudi su govorili da sam buntovan, da ne umem da razmišljam, da mrzim školu i nastavnike. Koliko su samo grešili! Ja sam zapravo volio školu i gajio sam posebna osećanja prema svom nastavniku Liuu Velika Usta. To je zato što sam u detinjstvu i ja imao velika usta. Dečak u jednoj mojoj priči – „Velika usta“ – zasnovan je upravo na meni. Nastavnik Liu i ja bili smo, ako ćemo iskreno, sapatnici i trebalo je da razvijemo međusobno razumevanje ili bar međusobno sažaljenje. Zapravo, jedino njemu nikada ne bih nadenuo nadimak. To je svako mogao da vidi. Svako sem njega. Pokušao sam da objasnim, ali mi on nije dozvolio, i eto tako je prilično dobri dečak kome je Liu Velika Usta bio drag – ja, Mo Velika Usta – izbačen iz škole. * Gaz 51 (Uploaded on Jan 15, 2008kielek06) II. MILJENKO JERGOVIĆ: SRDA PJEVA, U SUMRAK, NA DUHOVE * Postoji trenutak u kome čovjeku postaje svejedno. Dogodi se jednom, ni ne osjetiš ga i ne možeš poslije odrediti kada je i zašto došao, samo ti se u glavi sve promijeni, srce ti se isprazni i od svih osjećaja ostane ti tek čuđenje. Čudiš se kada, s vremena na vrijeme, dozoveš u sjećanje oko čega ti sve nekada nije bilo svejedno. * David je u to vrijeme imao tako male ruke da nije mogao učiti klavir. Ima pijanista, štoviše odličnih glazbenika, virtuoza na klaviru, s malim rukama i kratkim prstima, rekao je Ivan Kunc, ali bilo bi, ipak, šteta da dječak ima to fizičko ograničenje. Bolje bi bilo da počne učiti violinu, odmah sad, jer je svaki dan za njega dragocjen. Hula je na Boga, rekao je Kunc mami Đurđi, kada genij ne radi ono što ga čini genijem. Starac je bio patetičan, tata Žare ga nije ozbiljno shvaćao, smijao se njegovom pretjerivanju, ali David je već sutra bio na prvim satovima violine. Dobio je instrument koji jedva da je bio veći od muškog dlana, gospođa Elsner, njegova prva učiteljica, prijateljica i vršnjakinja Ivana Kunca, nabavila je davno tu violinu, kod nekog majstora u Lenjingradu koji se spremao da emigrira u Izrael pa je rasprodavao sve svoje vrijednosti, a ta mu je violina zbilja bila vrijedna. Gradio ju je za ruke trogodišnjeg djeteta, vjerujući da će mu jednom na vrata dućana banuti genije, mali Baltički Paganini u pratnji roditelja, kojemu je zadnji čas da krene putem umjetnosti. U Rusiji, tragičnoj zemlji Rusiji, autentični glazbeni geniji žive kratko, umiru od sifilisa i tuberkuloze, ili od nepoznatog uzročnika – u prisustvu policije, i treba im na vrijeme graditi instrumente. Majstor je svoju malu violinu gradio od bosanskog jasena, onoga kojim su gradili Guarneri i Stradivari. Drvo mu je u diplomatskoj prtljazi prošvercao direktor zeničke željezare, a on mu je zauzvrat poklonio jednu od svojih viola, sagrađenih u dobra vremena Nikite Sergejeviča Hruščova, dok se još činilo kako bi jednoga dana Sovjetski Savez mogao postati dobro mjesto za život. * U nekim godinama života, ako je čovjek sretne ruke – što kasnije, događa se tako da izgubiš domovinu, zavičaj i porijeklo, pa više ne znaš tko si ni što si, i gdje god dođeš, i na koja god vrata pokucaš, tjeraju te kao stranca. Ili kao Ciganina, koji za razliku od pravih Cigana, nema volje, snage i srca da bude nigdje, na putu između dva mjesta, dvije zemlje i dva grada u kojima je stranac. Samo dok putuju, Cigani nisu stranci, ali njima je, valjda, lakše, jer su s takvom sudbinom rođeni, pa za drugu i ne znaju. U nekim godinama života, to je pravilo, barem u posljednjih stotinu i više godina, dođu pa ti govore kako grad u kojem si rođen nije tvoj, jer si ga napustio, a u gradu u koji si se naselio i u kojem su te pedeset godina cijenili i voljeli, savjetuju ti da se vratiš tamo odakle si i došao i smatraju te uljezom, kao da si jučer, s posljednjim noćnim vlakom i s kartonskim koferom u ruci stigao na njihov željeznički kolodvor. Savjetuju ti da pronađeš svoju čergu, koliko god dobro znali da nisi čergar, nego si vezan za to jedino mjesto na kojemu jesi, na kojemu je tvoj ormarić za cipele, frižider i stalak za novine, pa da se s tom čergom goniš iz njihovog grada, sam biraj kamo, a najbolje u vražju mater. U nekim godinama života, obično onda kada si se već usidrio, više puta produžio ličnu kartu, nabavio štap za pecanje i upoznao se sa svima, shvaćaš da si nešto grdno pogriješio, jer naprosto nisi odavde. A nisi ni otamo odakle si bio prije nego što ćeš ovamo doći. Shvaćaš da više nema mjesta odakle jesi, i da se ta stvar nikako, osim tvojom smrću, ne može promijeniti. Kada umreš, opet ćeš imati nekakav zavičaj. * Earl Hines - A Monday Date (Published on Feb 13, 2013OnlyJazzHQ) P.S. Moram malo odmoriti prste, cijeli dan nešto pretipkavam ( ispričavam se na mogućim zatipcima). Idem pojesti neki zalogaj, popušiti koju, popiti čašu soka od naranče i nastaviti čitati Pamukov „Muzej nevinosti“. Ako stignem, još ću navratiti i malo guštati tipkajući, bar do jedan iza ponoći. Pa nije svaki dan NOĆ KNJIGE! Da. Moram s vama podijeliti jedan zanimljiv detalj: U Muzeju nevinosti, koji je Orhan Pamuk postavio i otvorio u Istanbulu 2012. godine, kao riznicu, muzej uspomena posvećen opsesivnoj ljubavi i nazvan po knjizi, prvi eksponat su opušci cigareta. Kažu da ih iza pleksiglasa stoji 4 213, i svi su sa otiscima usana Fusun, djevojke koju je volio. * Evo me,  :„U snu sam bila na polju suncokreta“, rekla je Fusun, „A suncokreti su se na lakom povetarcu čudno njihali. Zbog nekog razloga to me jako uplašilo, htela sam da viknem, ali nisam.“ „Ne boj se“, odgovorio sam. „Ja sam tu.“ (Orhan Pamuk, Muzej nevinosti) Laka vam ova proljetna noć, NOĆ KNJIGE. Oznake: NOĆ KNJIGE |
19.04.2013., petak
"Pa ne mo'š mi..."Danas me zatekla i iskreno rastužila vijest o iznenadnoj i preranoj Ćićinoj smrti. Obitelji sućut, a njemu Hvala za nadu... Đermano Ćićo Senjanović (1949. – 2013.) Počivao u miru. "Ja san 1997, kad je izašla knjiga Dorin dnevnik, reka da je to bila moja pobuna protiv brisanja prošlosti. U mom okruženju su bili i sportaši, i nogometaši, i glumci, i nekakve tv ličnosti, i političari. Sve je to bilo dio mene, i sad ti dođe neka vlast i kaže "to sve briši!". Pa ne mo'š mi obrisati prošlost! Ne mo'š!" (e-novine) * Ne znam zašto sam se sinoć iza ponoći sjetila G. Spustila sam knjigu na stol, koju već dva dana ne ispuštam iz ruku, zapalila cigaretu, i razmišljajući o „mjestu radnje“, sjetih se kako je G. rekao da taj grad voli kao New York. Bilo je to 1990. Te godine je često i s ponosom pričao o Ćići. Dodatak: (Umjesto komentara kod Marcheline) UTORAK 23. TRAVNJA 2013. ĆIĆO SENJANOVIĆ, DALMATINSKI CARINIK Pisac koji je uvijek imao previše srca za novine u kojima piše * „Ta dva, ili možda tri mjeseca iskoristio je da napiše knjigu izmišljenih razgovora sa Smojom, koji je tada već bio mrtav. Bila je to vrlo tužna knjiga. Općenito, kao i svi dobri humoristi, Ćićo je umio pisati vrlo tužnu prozu, tako da mi se danas čini kako su njegove najbolje priče one uz koje se dobro plakalo.“ Miljenko Jergović, Sumnjivo lice, JL |
17.04.2013., srijeda
Sjaosjao...
:-)
(Published on Oct 11, 2012euronewsfr) „Moja kćerka se rodila trećeg novembra 1981. Kada joj je trebalo dati ime, moj stariji brat, koji je radio u Hunanu, predložio je Ajlian (to jest, ljubav prema lokvanjima) zato što je moja prva priča izašla u Jezeru s lokvanjima, a i zbog slavne pjesme Džu Dunjija, pesnika iz doba dinastije Sung, „O ljubavi prema lokvanjima“. To mi je delovalo previše prosto, pa sam joj dao ime Sjao-sjao, po maloj bambusovoj svirali. Ali kada je pošla u školu, njen učitelj je smatrao da u imenu ima previše poteza četkicom, pa ga je promenio u Sjaosjao: „osmehivati se“ – i to joj je ostalo.“ * * * „Dve čaše crnog vina“, rekao sam. On je počeo da nabraja vrste. „Donesite ono najbolje.“ „Ja častim“, rekla je Lu Venli. „Neću drugačije.“ „Nema potrebe“, rekao sam, „stavićemo ovo na moj račun.“ Nije odmah reagovala, ali je zatim tiho rekla: „Oh, zaboravila sam, ti si sada slavna ličnost, mogu da te vidim samo na te-veu.“ „E, sada preteruješ“, rekao sam. „Prevarant se ničeg ne boji više nego svog zemljaka, osim možda bivšeg školskog druga. Ali ti i ja nismo bili obični školski drugovi – mi smo sedeli u istoj klupi.“ „Mislila sam da me ne pamtiš.“ „Šališ se. Kad napuniš pedeset, ne možeš da se setiš što je bilo juče, ali daleka prošlost postaje svake godine sve jasnija.“ „Znam šta hoćeš da kažeš“, rekla je. „Ti dani počinju da mi se pojavljuju u snovima.“ „To samo dokazuje da starimo.“ * * * Mo Jen, Promena, Laguna, Beograd, 2013. (Uploaded on Aug 30, 2011Anna2607zg) |
15.04.2013., ponedjeljak
VIJEST DANA:
PREDSTAVLJEN NOVI HRVATSKI PRAVOPIS
ZAGREB - Prvim javnim predstavljanjem radne verzije novog hrvatskog pravopisa, koju su izradili filolozi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), otvorena je jednomjesečna javna rasprava, na koju su pozvani svi govornici hrvatskog jezika i jezikoslovci. * "Htjeli smo pravopisne prijepore napokon zaključiti i to prije ulaska u Europsku uniju kako bismo i sebi i drugima pokazali da smo zrela nacija koja će i najosjetljivija pitanja moći rješavati u modernom i demokratskom ozračju", istaknuo je Jozić na predstavljanju, koje je izazvalo velik interes javnosti. * U sadašnjoj verziji, međutim, ni novi pravopis ne predlaže uvijek jedinstvena rješenja, već, kako se čulo na predstavljanju, u prijepornim slučajevima ostavljaju se preporučene, dopuštene i istovrjedne varijante. Tako je, s obzirom na pisanu praksu, preporučeno da se niječni oblici prezenta glagola htjeti pišu zajedno - neću, ali je "zbog hrvatske pravopisne tradicije dopušteno pisati i 'ne ću'". Vezano uz glasovnu skupinu "rj", preporučeno je - povreda, uvreda, strelica, ali zbog "potvrđenosti u uporabi" i dalje se može pisati "grješka, krjepost, pogrješka, strjelica, vrjedniji". Za imenicu zadatak (i slične slučajeve) preporučena je množina zadatci, ali nije pogrešno pisati ni zadaci. Novi pravopis donosi cijeli niz novih suvremenih riječi koje do sada nisu bile jednoznačno pravopisno definirane, poput: e-pošta, fengšui, hevimetalac, ADSL priključak. Jasnije je određeno i pisanje crtica, spojnica, te znakova navođenja u upravnom govoru. Na najnovijim pravopisnim rješenjima radilo je više mjeseci 15 doktora filoloških znanosti Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. * U Hrvatskoj su do sada u uporabi bila četiri pravopisa Babić-Finka-Mogušev, Babić-Ham-Mogušev, Badurina-Mićanović-Markovićev te Anić-Silićev, a nisu imali ujednačena pravila oko mnogo ključnih pravopisnih dvojbi. * Autor: Hina P.S. Ne ću slagati ako ovom popisu pravopisa u uporabi pridružim još jedan, koji je svojevremeno kupljen po preporuci škole i kompetentnih nastavnika: DOMAGOJ GREČL, OSNOVE PRAVILNOGA PISANJA U HRVATSKOME JEZIKU Recenzenti: Prof. dr. Božidar Finka Prof. dr. Ivan Sović Prof. dr. Stjepko Težak Izdavač: Založba Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb, 1990. |
10.04.2013., srijeda
"April u Bg."Izmjenjivali su se „vetar-kiša“, kiša-vjetar, a ja sam tražila april, topliji od onog koji me ispratio na put. Nakon par hladnih dana rekoh si: Ni Čolić nije pronašao onomad, onaj, samo svoj „april u Beogradu“; ako i ti tražiš nešto slično, mani se ćorava posla. Nisi valjda zato došla. Ostavi taj svoj stari april da spava u toplom kutu prošlog vijeka. I ne budi kukavica...Kreni. I razapnem kišobran. Nećete mi vjerovati, saznala sam u kog je naša pjesnikinja s imenom proljeća bila zaljubljena. (Uz jednu od njenih najljepših slika iz mladosti, složim onu pjesnikovu najpoznatiju, i dobijem vrlo zgodan par.) Onda izdvojim neke brojeve telefona, i dok se kiša slijeva niz okna kafića, meni sunčano. Zatim obje ruke opteretim novim naslovima knjiga, i onim starim koji su me mimoišli, jedva smjestivši u međuprostor kišobran. I noge i ruke traumatiziram, ali s bistrim pogledom i jasnim putem idem dalje. U koncertnoj dvorani, koja kao da me čekala četvrt stoljeća, uz Zapadni kolodvor, sretoh mnoštvo mojih živih i mrtvih pjesnika.   (Published on Apr 6, 2013ENGEL77) A u restoranu, i ponedjeljkom prepunom, počastih i dušu i nepce. No, da ne duljim... Čitam u busu dnevne novine. Aprilsko sunce me prati. I nije ga briga što jedne novine koštaju 35din. (2,5kn), a druge 7kn; niti, kako zvuči ista vijest s naslovnica: „Odlazak 'briljantnog tiranina'...“ ili „Čelična lady koja je promijenila Europu“... Previše umorna za još...evo, još samo ovo: - Ošišaj se, bre, na nulu, pa te neće svrbiti! Vaške ne idu na ćelavo – rekla mu je. Kad god je bila jako ljuta ili jako vesela, ili kada bi se s nekim željela zbližiti, Senka je govorila po beogradski. Inače je, kao i Dimitrije, govorila onim blijedim jezikom iz čitanki, kojim ne govori nitko, osim onih koji ne žive tamo odakle su potekli, a još se trude i sakriti odakle su to potekli. Miljenko Jergović, Srda pjeva, u sumrak, na duhove, Beograd, Rende, 2011. P.S. Sve današnje poruke započela sam i završila istim riječima: Uz kavicu na Cvjetnom radujem se travanjskom suncu... * Hvala za „april u Bg.“  (Published on Apr 7, 2013Amir Bahtijarevic) |
04.04.2013., četvrtak
SIDDHARTHA"Iskusio sam na svom tijelu i duši da mi je grijeh vrlo potreban, bila mi je potrebna sladostrast, žudnja za dobrima, taština i bio mi je potreban najsramotniji očaj, da bih naučio odustati od opiranja, da bih naučio ljubiti svijet, da ga ne bih uspoređivao sa svijetom kakav želim, kakav sam zamislio, nekom vrsti izmišljenog savršenstva, nego ga pustio onakvim kakav jest i volio ga i rado njemu pripadao." Siddhartha, Hermann Hesse (Uploaded on Jun 5, 2011kolorko1) (Uploaded on May 26, 2011kolorko1) |
01.04.2013., ponedjeljak
TROBROJI dok buljim u ovaj trobroj naše naslovnice bez „zvanične“ uskršnje čestitke, i tražim lakši način da pobijedim prazničnu monotoniju, a vani kišovito, maglovito, i pomalo snjegovito pa nikako da mi proljeće na rame sleti, pustim muziku. Onako, više zbog ritma, pokreta i fizičkog sklada. Čujem iz kuhinje, jel' to Mirjana? Prođu mi tri mogućnosti glavom, a kako nas dvije sobe razdvajaju, viknem: koja. Pa ona...od Tozovca. Ups! Velim tiho, i odlučim pojačati dojam.  (Published on Mar 27, 2013Kayokenx20)   |
