Danas me zatekla i iskreno rastužila vijest o iznenadnoj i preranoj Ćićinoj smrti.
Obitelji sućut, a njemu Hvala za nadu...
Đermano Ćićo Senjanović (1949. – 2013.)
Počivao u miru.
"Ja san 1997, kad je izašla knjiga Dorin dnevnik, reka da je to bila moja pobuna protiv brisanja prošlosti. U mom okruženju su bili i sportaši, i nogometaši, i glumci, i nekakve tv ličnosti, i političari. Sve je to bilo dio mene, i sad ti dođe neka vlast i kaže "to sve briši!". Pa ne mo'š mi obrisati prošlost! Ne mo'š!" (e-novine)
*
Ne znam zašto sam se sinoć iza ponoći sjetila G. Spustila sam knjigu na stol, koju već dva dana ne ispuštam iz ruku, zapalila cigaretu, i razmišljajući o „mjestu radnje“, sjetih se kako je G. rekao da taj grad voli kao New York. Bilo je to 1990. Te godine je često i s ponosom pričao o Ćići.
Dodatak:
(Umjesto komentara kod Marcheline)
UTORAK 23. TRAVNJA 2013.
ĆIĆO SENJANOVIĆ, DALMATINSKI CARINIK
Pisac koji je uvijek imao previše srca za novine u kojima piše
*
„Ta dva, ili možda tri mjeseca iskoristio je da napiše knjigu izmišljenih razgovora sa Smojom, koji je tada već bio mrtav.
Bila je to vrlo tužna knjiga. Općenito, kao i svi dobri humoristi, Ćićo je umio pisati vrlo tužnu prozu, tako da mi se danas čini kako su njegove najbolje priče one uz koje se dobro plakalo.“
Miljenko Jergović, Sumnjivo lice, JL
Post je objavljen 19.04.2013. u 14:08 sati.