MALI SUNCOKRET
20.09.2012., četvrtak
DŽABA SI...Ono...ispunili smo anketu ili upitnik; naveli želje i prijedloge; ponadali se većem zadovoljstvu; uređenijoj strukturi; pravilnijoj raspodjeli... Kad ono...niš' koristi. Dosad smo bar „nestajali“ svojevoljno. I kaj ćemo sad! A niš'... Uz :-), koji je ušao u 31.- u godinu, nastavimo strpljivo s navikama, ljubavima i potrebama, pa dok ide, ide... Tapiserija Stojim usred riječi kao da je to negdje i kažem neću temu. Kažem nekome kao da znam kome neću temu. Što je zamišljeno a nije došlo neka je okruglo i nevidljivo. Pripravan za nepravilnosti, nesretan slučaj: njegovom rukom, svojim slovima. Pustim li brod da klizi linijom koju je stvorio, slijedim li put njegovog kratkog daha, na mene će dim veći od svake riječi. Oblikuj se, sudbino, kao koraci u snu! A u blizini pučina samoglasnika, suglasnički vjetar nečistiji od razuma, bistriji od izlaza, duga rečenica za one koji umiru. Pozadina, skitnice, lice u vrču, zemljotres, veselje obližnjeg nereda. Srce, crna granica, zateže nit: korake kao stvari, stvari kao zrak. Zanos. Mjesta na mjestu više nema. Nenađeno. Ja smo, ti smo, mi smo? Nismo. Oni smo, ono smo? Nestalo je mjesto. Izgorilo. Danijel Dragojević (Uploaded by NetopolisPips on Mar 5, 2007) |
Hvala Đorđe! 
