MALI SUNCOKRET
26.06.2012., utorak
IZVJEŠĆE:Nekad je mama znala reći, a i baka: ma, pusti ti nju, ona je i u svojim svatovima preplesala. Značilo je to, nešto kao li-la, jer mladenci otvaraju ples i još tu i tamo zaplešu, a svadba je bila obveza i zabava za druge. U moje vrijeme svadbe su bile sve manje popularne i pripremane uglavnom zbog roditeljske želje. Upravo ta dosadna promatračka uloga mladence je navodila da kažu kako hoće svoju svadbu, ali da u njoj ne učestvuju. Danas je svadba tulum „upravo vjenčanih“, jer mladenci su ti koji diktiraju tempo. Zato nema loših svatova. Može biti samo loše vino, loša muzika, neki loš gost, ali sreća i umijeće mladenaca, čak i više od imovinskog stanja roditelja, daju osnovni ton svečanosti. Iako su u pravilu svi mladenci na dan svadbe lijepi, ovi naši su bili kompletno prekrasni. Stopila sam se s tom ljepotom. Uz većinu gostiju, dosljedno i predano sam ih slijedila. Veselje je pratio tu i tamo koji uzdah, pokoji štrec u kuku, višak znoja, i neizostavna moja suzica, recimo, uz: (Uploaded by ivan1234550 on Sep 13, 2011) Naravno da nije izostala ni uz: (Uploaded by FakatDado on Aug 5, 2011) A onda su potekle „rijeke suza“ i manje osjetljivim. A kako i ne bi uz „živog“ gosta, od iznenađenja večeri, iz vojske stečenog druga do groba, kako ga, parafrazirajući pjesnika, najavi mladenkin otac. (Uploaded by chola305 on Mar 13, 2010) Ali, smijeh nas je uspješno vratio veseloj večeri...i jednom trenutku mog života, koji do njegovog kraja neće biti zaboravljen. (Uploaded by boem7 on Oct 1, 2010) I eto, “svadba beše ko svadba i šta da se priča…”  |
Hvala Đorđe! 
