MALI SUNCOKRET
08.01.2012., nedjelja
SAMO JEDAN ZALOGAJČIĆ..„Jedino što mi je danas ostalo od Ruje su tekstovi: ove crne, potpuno crne , mračne stranice. Ponekad se sjetim snježne zimske noći u kojoj smo prvi put iz Dželalovih usta čuli neku od ovih priča, na primjer priču o krvniku ili bajku s naslovom „Ruja i Galip“. Sjetim se i neke druge priče o tome da je jedini način da čovjek bude ono što jest taj da bude netko drugi ili da se izgubi u tuđim pričama. Ove priče, koje sam želio okupiti u jednoj crnoj knjizi, na primjer naše ljubavne priče koje vode jedna u drugu, naša sjećanja, neka treća i četvrta bajka, zajedno s pričom o zaljubljeniku koji je zalutao na ulicama Istanbula i postao netko drugi živo me podsjećaju na priču o čovjeku koji traži izgubljeno značenje i tajnu svoga lica. I tako se s novim zanosom prihvaćam svog novog posla koji se sastoji od ponovnog zapisivanja starih, vrlo starih, vrlo vrlo starih priča i dolazim do kraja svoje crne knjige. Na tom kraju Galip piše Dželalov posljednji tekst koji treba dostaviti u novine i kojem nitko zapravo ne poklanja previše pažnje. Kasnije, kako se bliži jutro, bolno se prisjeća Ruje, ustaje od stola i promatra tamu grada koji se budi. Sjećam se Ruje, ustajem od stola i promatram tamu grada koji se budi. Sjećamo se Ruje, promatramo istanbulsku tamu i u ponoć, kad mi se između sna i jave učini da sam na kariranom plavom poplunu naišao na Rujin trag, obuzimaju nas ushit i sjeta. Zato što ništa ne može biti tako zbunjujuće kao život. Osim pisanja. Osim pisanja. Da, naravno, ništa osim pisanja, jedine utjehe.“ „Nisam duševni bolesnik, samo sam tvoj vjerni čitatelj“ (naslov jedne od priča) Orhan Pamuk, Crna knjiga, Zagreb, 2010. (Zasad, nema više...Ne se prejest', što 'no bi se reklo...)  |
Hvala Đorđe! 
