MALI SUNCOKRET
02.01.2012., ponedjeljak
"ČITANJE JE PRIVATNA STVAR"
Iako sam već poodavno pročitala knjigu iz koje ostavljam dio, stalno joj se vraćam. Pamuk me uspio za kratko vrijeme „osvojiti“ i svrstati se među one književnike bez kojih ne mogu; i postati dio svega onog bez čega...ne mogu. Miris i okus njegovih riječi trajno i slatko su me zarobili. Uvučem se u neki djelić priče, sakrijem se između riječi, slova, znakova, i ostanem tu do zadnje točke. I kada se korice sklope, ne dam se još dugo, dugo van...I uvijek tako, isto.
„Čitanje je privatna stvar“, piše na ulazu u jednu knjižaru, kao dobrodošlica. I darivanje pročitanim, pomislih tad, birajući knjige. * * * „Volio sam te kad smo jednom zajedno bili u gostima i kad ti se, dok si pozorno slušala priču pripovjedača koji je bio tri koraka udaljen od tebe, u sobi u kojoj je zrak bio težak i plavičast od dima cigareta, na licu polako pojavio onaj ponoćni izraz koji kaže 'ja nisam tu'. Volio sam preneraženi izraz tvoga lica kada bi nakon tjedna lijenosti, nestrpljivo tražeći remen među košuljama, zelenim puloverima i starim spavaćicama koje iz nekog razloga nikako nisi uspijevala baciti, kroz otvorena vrata primijetila strašan nered u ormaru. Volio sam te dok smo bili djeca kad si iz obijesti odlučila da ćeš biti slikarica i kad si se, sjedeći s djedom za stolom, posvećena učenju crtanja drveta, bez ljutnje smijala njegovim zadirkivanjima koja nisu imala veze s onim što si radila. Volio sam izraz zaigrane zbunjenosti koji bi ti se na licu pojavio kada bi se vrata dolmuša zatvorila tako da je rub tvoga ljubičastog kaputa ostao vani, ili kada bi vidjela kako kovanica od pet lira koju si maločas držala u ruci iznenada pada na pod i u besprijekornom se luku kotrlja prema rešetki na rubu pločnika. Volio sam te kad bi za blistavog travanjskog dana izašla na naš maleni balkon i shvatila da te sunce prevarilo i da se rubac koji si objesila još nije osušio, i odmah potom, kad bi snuždeno osluhnula cvrkutanje djece sa zemljišta iznad zgrade. Volio sam te kad bih, dok bi nekome prepričavala film koji smo zajedno gledali, u čudu shvaćao koliko je tvoje pamćenje drugačije od mojeg. Volio sam te dok bih te promatrao kako sklupčana u nekom kutku, ne mareći za mene, u novinama s puno slika čitaš bisere o ženidbama unutar obitelji i brakovima među rođacima, koje je napisao profesor vičan pisanju članaka. Volio sam dok bih gledao ne ono što čitaš, nego način na koji ti se dok čitaš, kao u Tolstojevih junakinja, samo gornja usna blago zaobli.“ Orhan Pamuk, Crna knjiga (nastavit će se...)  |
Hvala Đorđe! 
