MALI SUNCOKRET
04.01.2011., utorak
BERBER, KLIMT, SHELDON, VAN GOGH I DR.
Sunce topi ledene lizalice. Tragovi snijega u dvorištu. Na susjedovu ogradu spustila se patka, bijela, domaća. Razmišljam o crvenom i crnom; o crnim kosovima s crvenim repovima koji su s neba mrtvi pali negdje u Americi; ne zaboravljam ni na uginule ribe na istoj destinaciji.
Nekad nisam shvaćala pravo značenje sklopa „taman da lemeši padaju“ koju je majka znala ponavljati, ali sam ga osjećala. U sobi još ne gori vatra; lijena sam, stoga ću biti kratka. Postoji jedan stručnjak u Lijepoj našoj koji je ostvarivao ljudima posljednje nade. Vrstan je on kirurg za kog sam prvi put čula sredinom osamdesetih godina nesretnim stjecajem okolnosti. Nakon što je spasio život gotovo otpisanom prijatelju našeg prijatelja, stradalom bajkeru, ponekad bi se u našem domu pričalo o njemu s divljenjem. Sretnim ljudima su se smatrali svi oni koji su na kraju svog nesretnog puta došli njemu u ruke. Prijatelj je pričao da su Doktora ljudi iz zahvalnosti često darivali raznim poklonima. Oni imućniji ili oni iz straha da ga ne povrijede kičem, kupovali su umjetnine. U tim godinama su bili popularni i ne tako skupi uradci slikara Mersada Berbera, pa se i kod čovjeka o kom pričam, uz druge, našlo nekoliko slika tog autora. Međutim, kako je govorio prijatelj, „3 Berbera“ su bila spakirana i smještena iza ormara. Ne zato što doktor nije volio tog slikara, dapače, znalo se da ga izuzetno voli, niti iz razloga ignoriranja darivatelja, nego stoga što je doktor živio u jednosobnom stanu i na zidovima nije imao mjesta za postaviti sve slike, a da to ne bude kič. S reprodukcijama je lakše i u malom stanu; Van Goghove Suncokrete možeš u kupaonu, kao ja; a mali Klimtov Poljubac sam smjestila u špajzu))), iz gušta, dok je „veliki“ u predsoblju kao dobrodošlica nasuprot ulaznim vratima. Uz ovu malu digresiju, o doktoru ću ispričati samo još jednu „sitnicu“: kada je spasio J., prvašića kojeg je udario auto, dječakovi roditelji su mu kupili komplet knjiga. Koliko se sjećam, bio je to također tad popularan pisac mnogih bestselera Sidney Sheldon. Sluteći da su knjige kupljene kod akvizitera iz bolničkog hodnika, doktor je vratio knjige prodavaču i poništen račun i ugovor za otplatu na rate, predao roditeljima. Da bi smanjio njihovu povrijeđenost rekao im je da moraju čuvati svaki tadašnji dinar jer će im trebati za dugotrajan oporavak sina. J. danas radi na jednoj od naših radio stanica. U međuvremenu smo mi ostarjeli, a doktor postao u svijetu poznat stručnjak. Kad ga je nedavno naš prijatelj sreo na hodniku klinike nije mu se javio da mu ne zasmeta i iz straha da ga onako proćelavog i dvadesetak godina i kilograma težeg doktor neće prepoznati. Popili su zajedno kavu, jer je iza leđa čuo svoje ime. Nije znao u kolikoj kvadraturi danas živi doktor, ali smo se složili da dvorac i vilu nema jer bi o tom pisale novine, garant...a ni privatnu kliniku, uz nadu da se „Berber“ iza ormara smjestio na dostojno mjesto imenu i djelu slikara i doktora. Uh, zebe me za prste...još samo da nađem video od sinoć, baš mi je nešto sjeo.  P.S. nema snijega, otopi se skroz; ništa od mog sanjkanja  |
Hvala Đorđe! 
